Eclectica

Pozitivna uloga mirovinskih fondova

10.02.2010. · Komentiraj

Corporate governance kao nova velika priča

Kao što sam već pisao, mirovinski fondovi bit će presudni, ali pozitivni, sudionici hrvatskog tržišta kapitala u budućnosti, gledano čisto s investicijske strane. Ipak, možda ne manje važna uloga bit će im u upravljačkom segmentu. Naznake toga mogli smo vidjeti u pozitivnoj ulozi mirovinskih fondova, pogotovo PBZ-CO, pri preuzimanju Plive. (Dislaimer: član sam tog fonda).

Razumijevanje te odgovornosti, ali i želje za preuzimanjem odgovornosti, vidimo u prijedlogu za članove NO Podravke (Štimac, Novoselec, Vlaić). Nervoznu reakciju igrača koji misle da bi neke tvrtke trebale biti lokalne (ili stranačke) samoposluge već možemo vidjeti. Po mom sudu, ovakva reakcija pokazuje da su mirovinci sa svojim osobnim angažmanom na pravom putu. Trebamo ih svi podržati u tome.

→ Leave a CommentKategorije: Društvene paradigme · Trzista kapitala - Hrvatska

Rizik zemlje opravdava CROBEX 2800-3100

01.02.2010. · 28 komentara

Ovo je ažuriraranje posta http://trzistakapitala.wordpress.com/2009/08/01/rizik-zemlje-opravdava-crobex-2500-3000.

Novi čitaoci objašnjenje metodologije mogu naći na istom mjestu.

Čitaoce kojima ovo zvuči nevjerojatno, molim da pogledaju prvi post na ovom blogu, koji je prognozirao radikalni rast cijena hrvatskih dionica, kad gotovo nitko nije predviđao ikakav rast. Ekonomska logika naprosto kad-tad mora izaći na vidjelo.

Slijede pripadni grafikoni.



→ 28 CommentsKategorije: Uncategorized

Hrvatska i ‘kraj povijesti’

18.01.2010. · 14 komentara

Ovdje ću pokazati kako je hrvatsko društvo određeno ekonomijom distribucije, koji je ‘kraj povijesti’, te zašto stoga hrvatske dionice vrijede više nego su im današnje cijene

Dio 1: ekonomija distribucije, a ne stvaranja vrijednosti

Uvod.
U Hrvatskoj se slabo razumije koncept stvaranja vrijednosti, pa nije ni čudo da se ona uglavnom ne stvara, nego uništava.

Manifestacije toga su mnoge.

Primjerice:
- Jedna od apsurdnijih je da je porez na dodanu vrijednost, od kojeg se većina naplaćuje na uvoznu robu glavni proračunski prihod naše nacije (a proračun je iznimno velik u odnosu na BDP) !
- Svojevremeno sam bio na konferenciji na kojoj je tadašnji ministar ponosno najavao ‘još veće uspjehe’ jer će iduće godine zaposliti još 2.000 ‘mladih ljudi’ (valjda iz zavičaja) u ’svom resoru’. Čovjek zna što je produkcija.
- Naša nacija, je izmislila pojam ‘učinkovit’ kao istovremni sinonim za ‘efikasno’ i ‘efektivno’. Štoviše, mnogi naši upravitelji (javnih i privatnih resursa) niti ne razumiju zašto je to problem. Pa zašto bi se gledalo u ostvarenje ciljeva zavisno o utrošenim resursima?

Ekonomija distribucije.
Imamo ekonomiju distribucije, a ne stvaranja vrijednosti. Razmjeri su ogromni. U zadnjih 17 godina, osim domaće stvorenoga, utrošili smo nekih 80-100 milijardi eura tuđega: povećanje vanjskog duga od oko 40 milijardi eura, 20-30 milijardi rentne komponente od hrvatskog turizma (onaj dio koji nije proizašao iz ulaganja), transferi gastarbajtera, te kapitalna ulaganja.

U takvoj ekonomiji je dominantan faktor distribucija, umjesto stvaranja vrijednosti, i to:
- distribucija vrijednosti koja dolaze izvana, umjesto stvorene u toj ekonomiji
- distribucija vrijednosti koje su stvorene u toj ekonomiji, a koje se centralno ili kroz centre moći prikupljaju i distribuiraju
(ne nužno u ukupnom agregatu vrijednosti, nego u njenom odlučujućem dijelu ili dijelu koji nije unaprijed zadan, kao što je bazna potrošnja).

Hrvatski manageri.
‘Manager’ je, kao upravitelj resursima, nakon poduzetnika najvažniji faktor u stvaranju vrijednosti.

Prevladavajuća (tj., ne odnosi se na sve) paradigma koja govori sve je ova: tipični hrvatski manager u svom životopisu neće navesti koje je rezultate postigao ili koje su mu kompetencije, nego samo navodi pozicije na kojima je bio. To možete vidjeti u javno istaknutim životopisima (npr. članova uprava i NO na stranicama tvrtki). A kako je kroz moje ruke prošlo mnogo životopisa, mogu reći i u privatnim. Jedan je čak naveo na webu (valjda smatrajući da zvuči uvjerljivo) da su ‘njegovi rezultati bili prepoznati’ (!?), ali nije naveo koji rezultati – u međuvremenu je kompaniju koju vodi, a koja je jednom bila najprofitabilnija u svojoj branši, upropastio (u odstustvu strategije čeka eutanaziju).

Ključ uspjeha za pojedinog managera, naime, u distribucijskoj ekonomiji je ‘biti na čvoru distribucije’ ili ‘biti na poluzi moći’, tako prisvajajući vrijednost ili moć.

Konkurentska prednost stoga nije u uspješnosti posla, nego u uspješnosti zauzimanja pozicija. One su uspjeh i donose ‘uspjeh’ u igri bogaćenja i moći.

Ovo ima i daljnje implikacije (koje nisu ovdje bitne) kao što su: negativna selekcija (strah od vertikalne konkurencije), blokiranje vertikalnih i horizontalnih informacija, činjenica da su loši upravo i najlošiji u samoprocjeni, pa tako nemaju pretjeranu želju za napretkom itd.

Hrvatski poduzetnici.
Smatram da poduzetnik u biti ima samo dvije glavne odrednice:
- razvija inovativni koncept (bila to radikalna inovacija, tj, potpuno ili djelomično novi proizvod, ili samo unaprijeđenje proizvodnog procesa, tj. doprinos u efikasnosti ili efektivnosti, itd.; bila to globalna, tj. potpuno originalna inovacija, ili samo kontekstualna transplatacija neke inovacije na novo tržište …)
- preuzima rizik, tj. u stanju je preuzeti rizik potpunog ili radikalnog gubitka svog kapitala (i oportuniteta, kao što je karijera, vrijeme itd.).

Problem s tipičnim hrvatskim poduzetnikom (NARAVNO, ni ovo ne vrijedi za sve, nego je samo prevladavajuća paradigma), upravo zato jer je nastao u distributivnoj ekonomiji, je da nije preuzeo rizik: njegovi profiti (prvi ili najveći) su bili praktički zagarantirani dilovima s politikom (uključivo dilove s bankama). On je poduzimač, ali ne i poduzetnik. Vrlo mali udjel kapitala u rukama hrvatskih poduzetnika nastao je čistim poslovnim modelima na gornja dva načela uz nekakav transparentan početni i, eventulano, kasniji kapital.

Stoga, osim što ne preuzima rizik, takav ‘poduzetnik’ uništava i drugu premisu poduzetnika: nema potrebu konkurirati inovativnošću – to nije njegova konkurentska prednost (fokusira se na dilove s politikom). Što dodatno otežava stvaranje vrijednosti.

Jedna od mogućih posljedica je prelazak takvog poduzetnika u antipoduzetničku poziciju: rentijerstvo (svi znamo neke primjere).

Bitno značajnija posljedica je prezir (uz, naravno, znatno dominantniju dimenziju zavisti) prema bogatstvu u našoj naciji: malo je poduzentika čijem se uspjehu narod, ali i poslovna zajednica, veseli.

Zagađen je koncept stvaranje vrijednosti, pa se ni vrijednost onda ne poštuje, ali i ne razumije.

Računovodstveno kazano, narod razmišlja u terminima kratkoročnog toka novca (‘imam li u idućih godinu dana dovoljno za ratu kredita?’), a ne u terminima računa dobiti i gubitka i bilance. I to bi bilo OK da se razumije razlika između operativnog toka novca od financijskog i investicijskog. Primjerice, ljudi u Hrvatskoj ne razumiju da čak i stvari koje se ‘moraju’ ili moraju imati (recimo skup operativni zahvat koji nekome spašava život) netko mora platiti – netko mora stvoriti tu vrijednost. A da ne govorimo o autima i telefonima.

Narod uglavnom ne razumije vrijednost, čak dotle da ne razumije ni od kuda dolazi novac kojima im političari ‘daju’ npr. infrastrukturne objekte. Narod ne razumije koncept poreza.

Zaista, svaki bi stanovnik ove zemlje morao pročitati Atlas Shrugged.


Kargo kult u hrvatskom biznisu i politici.

Richard Feynam je ovako opisao Kargo kult: „In the South Seas there is a cargo cult of people. During the war they saw airplanes land with lots of good materials, and they want the same thing to happen now. So they’ve arranged to imitate things like runways, to put fires along the sides of the runways, to make a wooden hut for a man to sit in, with two wooden pieces on his head like headphones and bars of bamboo sticking out like antennas–he‘s the controller–and they wait for the airplanes to land. They’re doing everything right. The form is perfect. It looks exactly the way it looked before. But it doesn’t work. No airplanes land.“ (Caltech commencement address, 1974.)

Možemo li zaključiti da je u hrvatskom biznisu i politici kargo kult značajan? (Jednom je jedan visoki direktor jedne naše velike kompanije – koja je sada u problemima – ponosno prikazao grafikon s 30-ak brendova na kojima im je fokus, te još ponosnije s 20-ak tržišta na kojima im je fokus… čovjek je valjda čuo da su ‘fokus’ i ‘brand’ ključne riječi uspješnih, pa je mislio ‘čim više, tim bolje’.)

Mentalno stanje nacije.
Odraslog čovjeka odlikuje poduzetnost u stvaranju i odgovornost za vlastite postupke: mogućnost stvaranja i uspjeha, ali i preuzimanje odgovornosti za neuspjehe.

Dijete se drži majčinih skuta: ono nije poduzetno ( u smislu stvaranja), a, naravno, ni odgovorno.

Adolescent je poduzetan, ali nije odgovoran. Kad doživi neuspjeh u svom poduhvatu, bježi od njega i po spas kod roditelja.

(U smislu ovoga možda bismo još mogli reći da je starac odgovoran, ali ne i poduzetan.)

Adolescenta odlikuje još i stav ‘To mi pripada!’ Naime, on smatra da samim svojim postojanjem ima pravo na neke stvari, te da postoji ‘netko’ (roditelji, društvo …) koji mu to ‘moraju’ ostvariti.

Tipični pripadnik veličanstvene poduzetne nacije ‘Amerikanaca’ (stanovnika SAD) je poduzetan i ne smatra da ga nešto a priori pripada, pa čak niti hrana, stan i zdravstveno osiguranje. On to želi zaraditi (ali traži pravednost). On je na mentalnoj razini odraslog čovjeka.

Tipični pripadnik naše nacije smatra da ga uglavnom sve pripada. Od materijalnih stvari sve ono što je vidio na TV (a ako ne može vraćati kredit za auto, kriva mu je banka koja ga je odobrila). A od duhovnih stvari također sve: primjerice – iako nije zavirio ni do Beča – smatra da je Zagreb ‘metropola’, te – kako mu je objasnio jedan bivši predsjednik – da mi ne trebamo ‘moliti Europu da nas primi jer smo MI Europa od stoljeća sedmog’ (primjerice, ‘izmislili’ smo kravatu, slično kao što su Srbi ponosni jer su ‘izmislili’ vilicu).

Znači, možemo reći da je u mentalnom pogledu (što se tiče odnosa prema vrijednosti) naša nacije na adolescentskoj razini (‘to mi pripada’).

Ključno pitanje.
Ključno pitanje je stoga:

- ako se ne razumije koncept stvaranja vrijednosti i ako je pobuđena potrošačkom željom naša nacija u adolescentskom stanju
- ako su korupcija i kargo kult značajni
- ako narod zaslužuje vlast kakvu ima (tj. narod i vlast se u načelu mogu samo sporo mijenjati)
- ako je država u predbankrotnom stanju (tj. nema se vremena za sporu konvergenciju nacije k nekim ‘normalnim’ vrijednostima’)
kakva je budućnost?

+ + +

U idućem nastavku pokazat ću da je budućnost predvidiva i prozaična, štoviše, da možemo govoriti o ‘kraju povijesti’. Te zašto s obzirom na taj ‘kraj povijesti’ hrvatske dionice vrijede znatno više nego im je sadašnja burzovna cijena.

→ 14 CommentsKategorije: Društvene paradigme · Politika

Atlas Shrugged

11.01.2010. · 5 komentara

Ne posjeća li ovo već neodoljivo na Taggart Transcontinental?

- Eksplodirao transformator na lokomotivi
- Prevrnuo se vagon s umjetnim gnojivom
- Iskočili vagoni
- Bjež’te ljudi ne mogu zakočiti (60 ozlijeđenih)
- Tri osobe poginule
- Iskliznuće vlaka u Rijeci
- Najveća tragedija
- Gospodine Taggart, ovaj … ministre Kalmeta … Sustav se raspada

U zemlji koja toliko ne razumije stvaranje vrijednosti, The Fountainhead i, posebno, Atlas Shrugged bi morali biti obavezna literatura.

→ 5 CommentsKategorije: Uncategorized

Mirovinski fondovi postaju katalizatori rasta

30.11.2009. · 9 komentara

Začudno malo komentara u medijima je dobila ova transkacija od nekih 50 mil. kuna koja p(r)okazuje ulogu mirovinskih fondova u dolazećem razdoblju.

O tome sam već više teorijski pisao, a ova transakcija daje praktičnu potvrdu, a možda i okidača za utjecaj mirovinskih fondova na cijene na Zagrebačkoj burzi.

Ovo su elementi zaključivanja:

1. Ulaganja mirovinskih fondova u hrvatske dionice su megatrend koji je prirodan i koji će biti pojačan nestašicom hrvatskih dionica, kako sam opisao u navedenom postu.

2. Mirovinski fondovi su, što se tiče ulaganja u dionice, pogotovo hrvatske dionice, podijeljeni u 2 tabora: AZ, koji je uvjerljivo najveći i koji prema mojim procjenama (‘procjena’ se odnosi na udjel dionica u fondovima u koje ulažu OMF-vi) ima cca. 12% dionica (direktno i indirektno kroz fondove) i ostali, koji imaju cca. 20% udjela u dionicama:

(Procjena je bazirana na pretpostavci da svi fondovi u koje ulažu mirovinski fondovi imaju 40% dionica u svojim portfeljima.)

Budući da AZ snažno utječe na MIREX, indeks prema kojemu se procjenjuje uspješnost mirovinskih fondova, te kako je zbog manje izloženosti AZ već bio u prednosti prošle godine, ostali fondovi – iako su po mom sudu željeli ulagati više u hrvatske dionice (što se da iščitati iz dinamike njihovih portfelja) – su bili (razumljivo) inhibirani.

3. Ova transakcija pokazuje da ostali mirovinski fondovi više nisu inhbirani, štoviše da su ohrabreni; Erste Plavi pogotovo s pravom s obzirom na “Erste Plavi obvezni mirovinski fond najbolji mirovinski fond u Središnjoj i Istočnoj Europi” (disclaimer: iako poštujem Erste Plavi, član sam PBZ-CO).

4. Ova transkacija pokazuje da su mirovinski fondovi i u pojedinim dionicama spremni preuzimati veći rizik. Naime, iako HT-R-A slovi kao ‘bezrizična’ dionica, ‘osigurane’ dividende, ‘kao obveznica s velikim prinosom uz potencijal rasta dionice’, ozbiljniji ulagači, a pogotovo upravitelji mirovinskih fondova znaju da je ona rizična.

Dividenda je sve samo ne zagarantirana. Primjerice, što će se dogoditi ako na tržište uđe izazivač-konsolidator koji istovremeno kupi Optimu i Metronet? Utjecaj na tržišni udjel bio bi velik, ali još veći utjecaj bio bi na cijene (sjetimo se kakav je utjecaj na cijene imao ulazak Tele2).

Znači, možemo očekivati i hrabrije trgovanje drugim dionicama.

5. Budući da je ovaj ogromni paket bio zgrabljen čak uz premiju, to je pokazatelj da pri pojavi sličnih paketa (ove ili drugih atraktivnih dionica), potencijalni kupci ne smiju čekati: znači, dinamizirat će se trgovina (likvidnost) na ovako velikim paketima, što će pozitivno utjecati na daljnje smanjenje inhibiranosti mirovinskih fondova i drugih institucionalnih ulagača.

6. Ako postoje institucionalni ulagači koji bi ‘nuđenjem’ velikih paketa probali negativno utjecati na cijenu (psihološkim ‘štopanjem’ cijene dionice), sada moraju biti znatno oprezniji.

7. Iako je ovaj paket bio vjerojatno iz nekog paradržavnog fonda, intenzivnije trgovanje HT-om će zasigurno isplatiti i mnoge ulagače koji će preliti sredstva u druge dionice. Tako će i na ovaj način ova likvidnost utjecati na likvidnost drugih dionica.

→ 9 CommentsKategorije: Trzista kapitala - Hrvatska

Odlične vijesti iz Dubaija

27.11.2009. · 6 komentara

Naslov nije šala: de facto bankrot Dubaija će povoljno djelovati na tržišta kapitala, a evo zašto

Krajem prošle godine sam bio u Dubaiju. I bio sam sretan da sam vidio to čudo. Zaista čudo, nevjerojatno lijepe građevine, uz njihovu množinu: stvarno fascinantno (sam ‘turizam’ je po mom sudu aposolutno precijenjen, uz vulgarne ekscese ogromnih mallova (sa skijalištem, WTF!?) i drugih površnih atrakcija).

Ali arhitektura, uz ogromnu koncetraciju ljudskog napora … vizija ostvarenja, primjerice nevjerojatni Burj Dubai! …

Ipak, ova ekstravagantnost je ekonomski gledano (što emirat u svojoj maničnoj ambiciji nije razumio) bila na granici ludila (ako ne i preko).

Mnogi elementi (što je u stvari grad?) ipak se ne mogu kupiti. Naravno, uz druge probleme, kao što je tretmana radnika, zagađenje itd.

Primjerice palma koju smo vidjeli s našeg apartmana na 39. katu hotela (ne želim vam da vas zadesi požarna vježba kao nas) koja prodaje masivnu izgrađenost (100.000 ljudi?) pod luksuz ‘prve umjetne palme u moru.

Ipak: Svako poduzetništvo je fascinantno, a pogotovo manično! (iako je ovo više poduhvat, a manje poduzetništvo.)

Kako je naš posjet već bio u jeku financijske krize, a manija se nastavljala kao da je sve normalno, bilo mi je očito da to ne može izdržati. I rekao sam svojima: “Sreće da smo u zadnji trenutak došli vidjeti ovo čudo, jer ovo zaista jest čudo, ali će se sve ekonomski urušiti, a tada se više neće putovati u Dubai, iako će zgrade biti na mjestu.”

Jučer je Dubai u stvari defaultirao. Svjetske burze su se zatresle, zbog neznanih implikacija na UAE, tj. njihove kreditore, ali i sumnji u stanje zemalja u okružju i, emerging markets općenito.

Ipak, ovo je dobra vijest:

1. Reakcija je bila pretjerana, prvenstveno jer odlučno i odlučujuće američko tržište nije radilo. U nedostatku onoga koji odlučuje, nesigurnost prevladava.

2. Reakcija je bila pretjerana, jer ekscesi u Dubaiju nisu usporedivi s drugim zemljama – ne govore puno o stanju njihovih ekonomija (Falcon city, koji se gradi desetak kilometara od grada u pustinji, ogroman i u obliku sokola, a ‘neće stajati bezveze u pustinji jer će sve do grada biti popunjeno novim projektima’!? – tko to drugi ima?).

3. Gubici će biti ograničeni za sve kreditore.

4. Abu Dhabi će na koncu ’spasiti’ Dubai, za što će mu trebati više novca, znači: naći će se više nafte na tržištu (naravno, ne doslovno, nego kroz prihvatljiviju cijenu unaprijednih ugovora koje će ponuđači htjeti sklopiti što prije).

5. Dugoročna održivost naftom financiranih projekata u arapskom svijetu u (ekonomski) zdravijim zemljama postat će upitnija. Što znači da će se financijeri (arapske zemlje koje se trude postati zemlje znanja i investicija prije nego prestanu biti zemlje nafte) potruditi progurati projekte brže i sigurnije: još više nafte na tržištu.

6. Veća ponuda (jeftinije) nafte omogućit će manje rizičan rast, pogotovo revalorizirajući predviđene troškove tranzicije na održive izvore – jedna destabilizirajuća varijabla održivog rasta (jer bi navodno veći rast mogao eskalirati cijene nafte, a zašto je to ograničenog utjecaja ionako, napisat ću dolje ako stignem) znatno je ograničena.

7. I najznačajnije: Činjenica da će ovaj veliki potres imati mali utjecaj, stvorit će očekivanja o utjecaju drugih mogućih potresa. Tj., shvatit će se da je oporavak financijskih tržišta i ekonomije mnogo robusniji nego su mnogi očekivali.

p.s. evo: sada je 15:15, i od kad sam počeo pisati ovaj post prije sat vremena, europska tržišta su već u plusu.

→ 6 CommentsKategorije: Uncategorized

Bihevioralističke financije i tehnička analiza

24.11.2009. · 5 komentara

Što misilte, da li više vrijedi tvrdnja A i tvrdnja B:

A: Paradigme bihevioralističkih financija objašnjavaju zašto tehnička analiza funkcionira (tj. zašto su tržišta neefikasna)

ili

B: Paradigme bihevioralističkif financija objašnjavaju zašto snažni pobornici TA izrazito vjeruju u nju?

→ 5 CommentsKategorije: Uncategorized

p.s. prethodni post

21.11.2009. · 4 komentara

Ispravio sam prethodni post. Pokušao sam jednostavnije objasniti jednu moguću strategiju (moju) i izbacio reference na neke konkretne dionice (bio sam i pogriješio navodeći povijet ulaganja u jednu od njih). Svrha ovog pisanja NIJE diskusija pojedinih dionica, komentiranje porasta ili pada cijene neke od njih.

Ovaj blog nije namijenjen onima koji se nazivaju ‘igračima’ na burzi (veća!, manja!, duplo!), već kao osnova za diskusiju s investitorima (kroz ovaj blog ili mimo njega).

→ 4 CommentsKategorije: Uncategorized

Stanje

19.11.2009. · 42 komentara

Odogovor na jučerašnje pitanje: “Nego, Nenade, reci ti nama, kamo će cijene naših dionica u sljedećih par mjeseci? Posebno PTKM i KORF (nekako i tvoje uzdanice)…” (Zahvaljujem na pitanju!)

Nisam ažurirao s novim analizama jer su stvari uglavnom rečene, i teze iz prvih postova još uvijek vrijede. Ipak, za čitaoce koji vole ažurirane podatke, prilažem možda najbitniji grafikon od svih, s podacima od prije nekoliko dana.

Pokušavam napisati post o ‘kraju povijesti’ za Hrvatsku (ne kraju Hrvatske :) ), koji stavlja sadašnje stanje u kontekst onoga što nas čeka. ‘Kraj povijesti’ zato jer će uskoro sve stvari biti određene i zadane i uglavnom stabilne, naravno uz uvjet relativno stabilnog (globalnog) okruženja. Za razumjevanje sadašnjosti i predviđanje kratkoročnog razvoja, moramo razumjeti dugoročni razvoj, ili još bolje megatrend, ako on postoji.

Drago mi je što ste pitali upravo za ove dvije dionice jer one dobro odražavaju moju investicijsku filozofiju ( u sadašnjem trenutku), probat ću je kratko sažeti

1. Globalna tržišta su preefikasna (za nas odavdje) da bih na njima mogao ostvariti konkurentsku prednost (razni ‘znalci’, ‘igrači’ smatraju da imaju konkurentsku prednost u odabiru dionica (’stock pickingu’) na razvijenim tržištima; drugo je legitimno razmišljanje o alokaciji u investicijsku klasu dionica na razvijenim tržištima jer npr. smatraš da ti je hrvatsko tržište premalo, a želiš imati izloženost dionicama).

2. U hrvatsko tržište ću ulagati ako smatram da je značajno potcijenjeno. Budući da je hrvatsko tržište izrazito neefikasno (npr. prvi post na ovome blogu to jasno dokazuje) smatram (moguće pogrešno) da ovime ostvarujem dvostruku prednost jer svojom investicijskom filozofijom i strategijom mogu imati prinos bolji od prosjeka.

3. Smatram da su vrlo male šanse da će Hrvatska propasti (bankrotirati). ‘Smatranje’ baziram na direktnom uvidu i najboljim mjerama koje postoje (recimo spread hrvatskih obveznica). Ako Hrvatska ne propadne, krizu će preživjeti barem pola tvrtki, ali i znatno više. Obratno, čak i ako Hrvatska bankrotira, krizu će vjerojatno preživjeti barem pola tvrtki, koje će i u tom okruženju uskoro funkcionirati po tržišnim cijenama (dakle, valuacije će im biti usporedive s tvrtkama iz okružja).

Stoga će tvrtke koje prežive, a ako su im dionice kupljene vrlo jefitno (s obzirom na bilancu i prihode) ostvariti prinose od više stotina %, dakle nadoknaditi gubitke na onim dionicama koje eventulano propadnu. U U grubo, ako su P/B i P/S izrazito niski, spreman sam (zbog portfolio pristupa) snositi i značajan rizik propasti tvrtke.

U ovakvim okolnostima, ako neka dionica s (ilustrativno što se tiče pokazatelja i njegove vrijednosti), napreduje s P/B=0,4 na P/B = 1,2 ona može nadoknaditi totalne gubitke u 2 dionice.

4. Investicijska strategija se izrazito oslanja na portfeljni pristup odabirom dionca; dakle spreman sam kupovati značajno rizične dionice.

5. U skladu s gornjim, uglavnom izbjegavam ‘usual suspects’ na hrvatskom tržištu, popularne dionice tvrki koje posluju (za hrvatske prilike) dobro, ali su im dionice skupe. Primjerice, od brodara imam samo LPLH, građevinare praktički nisam imao, HT nemam itd.

6. Pokušavam imati jake živce i držati se temeljnih procjena kad je najteže. Najteže je kupovati kad cijene padaju, ali to je ujedno i najbolja prilika! Ali ako razumiješ zašto kupuješ i kako u nekom trenutku cijena može propasti u nedostatku likvidnosti (koja je na hrvatskom tržištu vrlo plašljiva) ako dionicu prodaje relativno velik dioničar koji se ponaša bezumno ili nasilno, to je prilika za dobro ulaganje.

7. Naglašavam portfeljni pristup i nesigurnost. Znači: ulaganje u svaku dionicu je nesigurno. Mislim da sam u značajnom gubitku s ADPL, iako je to poslovno možda jedna od ponajboljih kompanija na ZSE. Naglašavam još jednom nesigurnost: laže svatko tko tvrdi da je imao valjane razloge predvidjeti globalnu krizu i utjecaj na auto industriju (naravno, bilo je slučajnih pogađača kao i uvijek).

8. Jasno, kupujem uvijek dionice koje imaju perspektivu i jeftine su s obzirom na tu perspektivu. Znači: ne kupujem tvrtke za koje mislim da nemaju perspektivu, koliko god da su jeftine; ali kupujem i skuplje dionice ako imaju perspektivu nesrazmjerno toj cijeni. Primjerice, značajne udjele u portfelju imam i u VIRO, KOEI i ERNT.

9. Bitno je razumjeti portfeljnost: ako se dionice biraju na ovakav način, ne treba se fokusirati na jednu dionicu: sve su to vrlo rizična ulaganja (znatno više nego HT ili ATGR), ali ako jedno od njih ‘uspije’ dobitak na njemu može pokriti gubitke na čak 2 ili 3 druga.

Da se vratim na pitanje: PTKM i KORF su upravo dionice u kojima očekujem povrat od više stotina %. Ali to su ujedno i vrlo rizične dionice! Ali to ne znači da mogu predvidjeti što će s njihovom cijenom biti sutra!

Primjerice, što ako se poslovna priča s PTKM razvije ‘normalno’, pa se tvornica proda barem prema zamjenskoj vrijednosti, što je možda čak i 300 mil. eura? Znači, imamo scenarije, od kojih pozitivan po mom sudu nije manje vjerojatan, da će dionica izgubiti svu vrijednost, ili da će aprecirati preko 200%. Uložiti sve u takvu dionicu je nerazumno, ali imati portfelj takvih dionica je vrlo razumno!

Zato, ako Vas zanimaju moja ulaganja, nemojte ih promatrati pojedinačno (jesam li izgubio ili dobio na pojedinoj dionici, kao dokaz uspjeha ili neuspjega čitave strategije). Jasno je da je moguće da će neka od mojih ulaganja imati povrat od nekoliko stotina %, a neka značajan gubitak.

Koliko god da Vam se ovo čini samorazumljivo, mnogi obaviješteni ljudi, primjerice čak i predsjednici uprava nekih naših financijskih tvrtki, (zbog raznih pogrešaka u razmišljanju opisanih bihevioralističkim paradigmama) u praksi to ne mogu primijeniti: iako im se čini da Hrvatska neće propasti, svaka pojedina tvrtka im se čini prerizična (bez obzira na cijenu po kojoj mogu kupiti portfelj takvih dionica).

8. Bihevioralističke paradigme značajno određuju ponašanja investitora na hrvatskom tržištu, pa su moguća dulja razdoblja letargije (drifta ili klizanja na dolje), ali i izrazite volatilnosti (uglavnom na gore). Za iznenadne i značajne skokove (kao u 2. kvartalu ove godine) moguće je da neće biti očitih povoda, nego samo razlozi: izuzetna potcijenjenost. Zato, imajući u vidu slabu likvidnost u razdobljima porasta cijene, treba biti stalno investiran (ne pokušavati market timing), a u razdobljima letargije hrabro kupovati na ‘bidu’.

→ 42 CommentsKategorije: Trzista kapitala - Hrvatska

A naši bankari?

18.11.2009. · 1 Komentar

http://online.wsj.com/article/SB10001424052748704538404574542243543724398.html

Tuesday, Goldman Sachs Chairman and Chief Executive Lloyd Blankfein apologized for his firm’s role in the credit crisis. “We participated in things that were clearly wrong and have reason to regret,” he said. “We apologize.”

+ + +

Naši bankari su uvijek u pravu i nisu nikad radili nešto štetno za društvo u svrhu maksimiziranja profita svojih organizacija i osobnih. Blankfein je naravno idol mnogih naših faca koje glume investicijske bankare, znači ti li to da možda ipak možemo očekivati i neku ispriku?

→ 1 CommentKategorije: Uncategorized