Nažalost, loše vijesti za neke dionice, ali dobre za tržište kapitala

“Kupovali smo sve komercijalne papire i obveznice koje smo … mogli …”
Predsjednik uprave jednog mirovinskog društva, u intervjuu režimskoj novini

(A neke naročito. A neke druge stvari nisu?)

Danas smo vidjeli dvije zanimljive situacije:

1. Ingra defaultirala po zapisu, vidite ovdje.
2. Magma otkazala skupštinu. Čak se i Lider sprda s time.

Jasno, žao mi je tih kompanija i njihovih dioničara. Ali ovakvo raščišćavanje je dobro za tržište kapitala. Jer potrebno je pravo raščišćavanje, da prave stvari mogu do kraja izroniti na površinu. Inače bi ostala žabokrećina, što  na koncu nikome ne odgovara (iako neki možda misle da im odgovara).

Znam da se mnogi pitaju: “Pa kako taj Bakić govori neke stvari, a oni jako ozbiljni ljudi u skupim odijelima i kravatama svi rade suprotno, mora da je problem u njemu?”

Ali, evo, ovdje možete vidjeti kako je jedan od naših najvećih ulagača, PBZ-CO mirovinski fond, hrabro početkom 2011. povećao sa 170.109 na nježnih (ili odlučnih?) 603.877 komada dionice INGR-R-A, ako se ne varam po 20 kuna ili tako nekako.

Također možete vidjeti ovdje i ovdje kako je u 2007. i 2008. Erste plavi hrabro stjecao Magmu. Piše da je imao na koncu 2007. 52.500 komada dionice MGMA koje je stjecao po cijeni 258,85, a da je 2008. imao čak 125.659 dionica MGMA, po trošku nabave 204,05 kuna.

Moram reći da ja nikad nisam stjecao Magmu (ako se ne varam?), a Ingru ako se dobro sjećam samo nešto malo po 13,5 ili tako nekako, možda u dva navrata, (i brzo prodao) samo zato jer sam vidio da su ovi veliki i pametni po 20, pa valjda neće pasti puno niže.

Znači, ako se pitate kako je moguće da ovi veliki ulagači i zasigurno pametni upravitelji ne prepoznaju dionice kao što su KORF ili PTKM (ovu drugu imaju nešto, ali već godina ne stječu, dakle relativno smanjuju udjel, znači donijeli su odluku da joj žele smanjiti udjel), ili zašto nemaju ADPL, možda ovdje imate odgovore. Ako sumnjate kako je moguće da jedan ovako nezavisni amater govori jedno i muči vas: ako je to istina, kako to da ovi koji se profesionalno bave time, sjede u hrpama NO-ova i imaju mnoštvo analitičara, itd. … ma sve vam je vjerojatno jasno.

Stoga sam uvjeren da su ovakvu razvoji jako dobri za tržište kapitala. Došlo je vrijeme istine. A idući korak k otkrivanju istine su financijska izvješća za Q4, većinom u idućih tjedan dana. Keep tuned!

Također mislim da sada ipak dolazi propitivanje po svemu, svim investicijskim odlukama koje su se činile kao svete krave. Recimo, kako to da je Erste plavi počeo prodavati HT? E to su stvari koje me fakat zanimaju! Naime, istovremeno PBZ-CO nit prodaje, nit je kupovao po nižim cijenama, niti je prodavao po višima. Čini se da on ne donosi odluke (ili mu je naprosto trading range jako velik). Ali, došlo je vrijeme kad je jasno da i ne-donošenje odluke znači donošenje odluke.

p.s. Ne mogu ne primjetiti da mi je jako čudan onaj niz pamfleta protiv mene na prijelazu 2011./2012. –  jedan u Vjesniku i pet u business.hr, ne znam zašto mi je to baš sad palo na pamet. Ali ovo je ionako samo moj blog, dakle web-log, dakle kao neki moj dnevnički zapis na webu.

Napomena: Autor nema dionice INGR i MGMA. Ovi gore fondovi imaju ili su imali te dionice. Mislim da ovi gore fondovi nemaju KORF, skoro pa da sam siguran. I da već jako dugo nisu kupovali PTKM. A autor ima dionice PTKM i KORF i ovo nije nagovor na kupnju tih dionica. Želim još dodati da mi je jako drago da OMF-ovi nisu kupovali KORF jer onda ja ne bih mogao kupiti toliku količinu po tim cijenama.

Također podsjećam da možda postoji mirovinski fond koji je više izgubio na dionicama Ingre, nego što je na kraju 2011. imao uloženo u svih 7 pozitivnih dionica Crobexa te godine, uzevši u obzir i reinvestirane dividende. Istraživanje da li takav postoji možete početi ovdje. Ali PAZITE! Nisam rekao ‘izgubio više … nego je zaradio u …’, nego  ’Izgubio više … nego je na koncu 2011. imao uloženo u’. To je ‘malkice’ radikalnije.

Ključno pitanje je, jasno: osjećate li se ugodnije imajući dionice i ostale instrumente koje su odabrali neki naši mirovinci, ili one koje sam ja odabrao? Društva za upravljanje imaju velik broj profesionalaca, vjerojatno Bloombergove terminale, posjećuju skupe konferencije, preporuke analitičara itd. Ja nemam ništa od toga. Dakle, odgovor je prilično jednostavan. Ili?

Hoće li idući tjedan biti odličan na Zagrebačkoj burzi i je li ovo općenito godina katarze?

Ograda: Ova ograda je integralni dio ovog posta. Ako prihvaćate uvjet iz nje, možete nastaviti čitanje. U suprotnom, molim da napustite ovu adresu!

+ + +

“Sir, I have found you an argument; but I am not obliged to find you an understanding.”
Samuel Johnson

1. Vjerujem da će referendum proći s nekih 70% ‘ZA’. (Ali molim izađite da bude što veći uspjeh da se legitimiramo pred sobom i pred svijetom.) To je zato jer su protivnici (koji se od milja nazivaju ‘skeptici’ iako to nisu) vrlo glasni jer neki od njih smatraju da će tako izgubiti povlaštenost, te zato jer neke strannčice imaju ‘field day’, naime prilika da oko neke teme budu prisutni u javnosti. A to im je na koncu posao. Tako da su protivnici dosta glasniji od svog broja.

To će vjerojatno ohrabriti neke potencijalne i postojeće ulagače.

2. Dolazi nam tjedan s, nadamo se, objavama prvih rezultata za Q4 2011. Iako su onima koji prate i razmišljaju, neke stvari već odavno očite, najveći broj analitičara i fond managera gleda u retrovizor. Vidjeli ste da sam spomenuo ovo s PTKM, što znači da će polako takve firme doći na radar raznim analitičarima (ali samo zato jer gledaju unazadne pokazatelje, i to one najsporije, kao P/E) za sve firme. Oni će odjednom začuđeno vikati: ‘Gle prilike, mali P/E’, pa recimo kad bi slučajno ta dionica došla na 250 kuna već bi moguće bila kandidat za ozbiljnije razmatranje , na 300 možda već i neka preporuka za kupnju i na 400 ‘screaming buy’.

Pogledajmo na drugom primjeru kako su ‘clueless’ većina analitičara. Recimo, meni se čini da s ogromnom vjerojatnošću možemo izračunati pro forma EBITDA od oko 240 mil. kn za RIVP za 2011. Pro forma je ovdje u biti stvarni, naime onaj koji će biti stvarno ostvaren kad se ukinu učinci pripajanja na RDiG: pri pripajanju ZLTO i HRBC su dva mjeseca ‘zaobišla’ RDiG i protrčala ravno u kapital. Vjerujem da će RIVP i KORF i objaviti kako formalni tako i ovakav pro forma izvještaj za cijelu 2011. jer su to dužni prema zakonu i pravilima ZSE (izdavač je dužan objaviti izvješća iz kojih je poslovanje tvrtke razumljivo dioničarima, a to ne može biti ako se ne izda i pro forma izvještaj).

Ovako:
- krećemo od konsolidiranog EBITDA za RIVP, ovdje, stranica 17, koji daje EBITDA u Q1-Q3 od oko 272 mil. kn
- za dobit dodamo iznos od 32 mil. kn koji je ispao iz RDiG pri pripajanju (7. i 8. mjesec za ZLTO i HRBC), kako je to objašnjeno u istom dokumentu na stranici 4
- za amortizaciju dodamo iznose za 2 mjeseca za HRBC i ZLTO, što je nekih 5 mil. kn i možda 1 mil. za ‘I’ (imali su nešto duga, ne puno, ali to je razdoblje i kad imaju puno novca na računu)
- dolazimo do 310 za Q1-Q3.
- na osnovu prethodnih godina procijenim Q4 EBITDA za RIVP, HDBK, HRBC, ZLTO od oko 70 mil. kn i dobijam EBITDA od 240 mil. kn. (Ovo su samo moje procjene i nemojte nikako donositi investicijske odluke na osnovu njih, nego sami izračunajte ili pogledajte službenu računicu nekog analitičara).

Kao što sam već više puta objasnio, kad se oduzme ostala imovina i obaveze u KORF, ispada da je oko 70,6% RIVP koje KORF ima vrednovano s oko 300 mil. kn. To je upravo taj RIVP za koji očekujem 240 mil. kn (pro forma) EBITDA od 240 mil. kn.

Mislim da je pitanje kvartala kad će neki analitičar to ustanoviti, ispričavam se ako griješim, ali prema mojim saznanjima još ni jedna investicijska kuća ne ‘pokriva’ KORF niti ima preporuku za njega. Napominjem da je RIVP 12% kategoriziranih kapaciteta u hrvatskom turizmu, i to uglavnom na ponajboljim destinacijama (Istra, Dubrovnik). Kapacitete možete pogledati ovdje (osim Paga, koji nije naš).

S uzbuđenjem čekam dan kad će neki analitičar ovo sve uočiti.

Iako, uočio sam za njih i jednu novu paradigmu. Naime, birokratski ‘ne može se’. Recimo ‘bih ja procijenio firmu, ali me management na prima na ‘sastanak’ da mi pojasni rezultate’. To je za neke firme toliko bezvezno kao da s 20 m. udaljenosti vidiš košarkškog centra i ne znaš je li visok ili patuljak, jer te on ‘ne pušta da ga premjeriš metrom’. Naime, možeš napraviti neki jednostavniji, odokativni izvještaj (evo vidite gore kako se može, a ipak sam ja samo amater, oni imaju puno više vremena i posvećenosti jer od toga žive). Želim reći, često im je svaki izgovor dobar samo da mogu ne imati mišljenje. Jer imati mišljenje je opasno. Ali dobro, imat će ga kad neki rezultati budu očiti, samo što je to gledanje unazad.

A mislim da će kako dolaze idući kvartali diferencijacija u rezultatima dobrih i loših tvrtki biti sve veća.

3. Komešanje u fondovima. Sve ovo je naročito bitno u smislu komešanja koje mi se čini da je počelo u mirovinskim i otvorenim investicijskim fondovima.

Kao što sam rekao, mislim da su prinosi postali jako bitni i da će se fondovi početi ponašati aktivnije.

Primjerice, ako dobro vidim ovdje, Erste plavi prilično intenzivno prodaje HT, pa imamo ‘okršaj’ između R OMF koji kupuje i EP OMF koji prodaje. To je naročito zanimljivo jer je u zadnjih godinu dana ovo uvjerljivo najveća aktivnost EP u hrvatskim dionicama, ako ne uzmemo u obzir sudjelovanje u blok transakcijom Podravke i ona avanturica u DLKV (ovo je inače veće od DLKV). Dakle, EP se počeo mrdati na hrvatskom tržištu kapitala. Bar prema MojeDionice.

Ako dobro vidim ovdje, najveći dionički fond u RH, ZB Aktiv prodaje svoju jako dugoročnu poziciju LEDO-R-A, kao i ZB Global. A budući da ZB Aktiv ima dosta depozita i obveznica, čak i ako i dalje ima povlačenja, nije prisiljen prodavati pozicije koje naročito voli. Dakle, to je stvar aktivne odluke.

A, naravno, na tržištu ne možeš pobijediti tako da samo prodaješ. U principu moraš nešto i kupiti.

4. Psihološki rat u glavama fond managera. Sad dolazimo do vrlo zanimljive stvari, a iako vam je već i do sada ovaj post možda bio dosadan, molim da pročitate ovoe.

Kao što znate, većina fondova nema Barcelonu. Konkretno nema ni Messija ni Iniestu. E sad, možda sam ja fakat u krivu što su mi to najveće pozicije u portfelju i da mi se neke stvari oko njih čine očite, ali ne možda i nisam. Ali indikativno je da već i za Iniestu čak i RBA analitičari ustvrđuju da je atraktivan. Onda mora da i ostali to vide (ako jesu atraktivni).

Kao što također znate, fondovska (otvoreni fondovi) ‘industrija’ je u vrlo teškim okolnostima: u prosjeku vrlo veliki gubici, odljev imovine, pa ako ste OIF i imate nelikvidne pozicije, onda je taj odljev naročito nezgodan jer te nelikvidne ‘ljubimce’ ili moraš prodavati u nepovoljnim okolnostima, ili oni strše još više i postaju još veće opterećenje. Dakle, njima prestanak odljeva ili, još bolje, početak priljeva može biti ključan za održanje.

E sad se stavite u kožu nekog fonda managera. Njemu se može činiti da ima prilika u Barceloni, ili da nema. Ali ako već RBA analitičari vide …

Znači recimo da mu se čini da ima, ali još nije kupio. Ali neki manji fondovi su nedavno ušli u Messija i Iniestu, odnosno pojačali pozicije (ne odajem nikakve privatne podatke iz knjige dionica, jer ne kažem o kojim se fondovima radi, a to ćete lako vidjeti za 123 kune po dionici).

I sad zamislite Messi i Iniesta radikalno porastu (meni se čini da može netko tko je već jako profitabilan, velik, strateški i pratkički neotkriven u profesionalnoj investicijskoj zajednici, a moždaja griješim u gornjem, ali onih implicitne valuacije 70,6% RIVP za 300 mil. kn, koji bi – ako su moji izračuni točni – mogao imati EBITDA od 240 mil. kn, je svakako nezanemarivo). U tom trenutku ovi fondovi koji su ušli mogu imati radikalnu bolju izvedbu od ostalih i mogu se reklamirati i biti pobjednici.

Zamislite zašto? Kako je najlakše biti pobjednik? Recimo da trčite trku i sve sudionike pokosi neka nepogoda i leže porazbacani po podu. Oni koji se prvi osvijeste i počnu trčati mogu steći prednost koja se više ne može nadoknaditi kad svi trče.

I dolazimo do ključne stvari. Zamislite da ste neki fond manager koji nema KORF i PTKM, a to vam se čine očite prilike. Imate

Pritup A: Ne želite kupiti ni dalje, jer gubite ponos (‘Pa zašto nisi kupio ranije kad je bilo znatno jeftinije, a sve su okolnosti bile i onda očite?’). Možete se nadati da tim dionicama cijena neće rasti, ili čak i padati (ali ako već i RBA analitičari vide …?)

Pristup B: Kupite i pregrizete ponos, jer znate da ako se dogodi radikalno otključavanje vrijednosti (ako je ima), a vi nemate, onda
- gubite i ponos (jer je još gore da ih ne kupite nikad, nego da ih kupite ikad)
- možda gubite radno mjesto jer postoje fondovi koji to imaju i napreduje im jedinica i vaš šef se pita kako to, a pogotovo jer rizično ako je već netko vašem šefu skrenuo pažnju na ovaj blog, ili je netko direktno već pričao s vašim šefom ili mu poslao email)
- ne radite zakonito, jer ste dužni maksimizirati korist članova, a ne svoj ponos (naravno, samo u slučaju da je očito da su ovo dobre prilike.)

Ali, kao što rekoh, ovo možda i nisu dobre prilike, možda sam ja samo zabrijao.

E sad ovo postaje naročito zanimljivo budući da su neki fondovi već ušli u Messija i Iniestu.

Ako ste veći fond, možete razmišljati: Ali za mene nema likvidnosti? To može biti stvarni razlog, a može biti i izgovor. Ali kao što vidimo, na ovim razinama jedan veći račun prodaje Messija. Ne znamo je li na tom skrbničkom samo jedan investitor, a i ako je, do kad će prodavati. Ali vjerujem da je taj koji prodaje stranac. A zašto? Ili sam ja potpuno ‘slijep’ ili nisam. Ako nisam slijep, vjerujem da ono što je očito meni je i drugima. Kako također vjerujem da u RH nema značajnijeg investitora koji ne čita ovaj blog, onda mi je teško za vjerovati da bi takav netko prodavao veće količine (naravno, ovo je sve možda samo iluzija). Ali, jednako tako, kao što znamo, naši analitičari ne pokrivaju KORF. To znači, ako neki stranac ne čita ovaj blog (što je vjerojatno), onda u principu ne može imati uvid u sve ovdje iznesene argumente. A njegov broker u RH mu možda neće reći jer mu je u interesu da ovaj trguje.

Znači, vjerujem da neki stranac prodaje, čisto onako mehanički, vidio likvidnost u poziciji koja mu se činila beznadna, a sad odjednom jako narasla i još likvidna.

Ako je tako, onda bi na ovim razinama mogao biti zadnji vlak za neku ozbiljniju razinu likvidnosti.

I sad se stavite u glavu nekog tipičnog hrvatskog fond managera. Počnite od toga da je to uglavnom neki prilično pametan i obrazovan lik. Je li moguće da mu u glavi počinje rat protiv samog sebe? Kako minimizirati rizike za sebe i svoje članove? I ako ovdje zaista ima skrivene velike vrijdnosti koja se može ‘otključati’, što ako to otključavanje bude naročito brzo i radikalno? Znači, još ste možda i pod vremenskim pristikom. Odluku morate donijeti brzo. A u ovim okolnostima, ne donijeti odluku može značiti donijeti vrlo jaku odluku.

Može se možda i kod otvorenih fondova primjeniti ona o socijalizmu: “Problem with socialism bad performing open-end investment funds is that you eventually run out of other people’s money!“

I još jedna, naročito zanimljiva okolnost. Što ako fond manager Messija i Iniestu želi imati u svom osobnom portfelju? Prekršio bi vjerojatno etičke norme, a možda i neke pravilnike, da kupi sebi, a fondu ne. Dakle, u tom slučaju bi možda i on bio u patu! A što ako on stvarno, stvarno vjeruje u tu dionicu i nada se nekih 100% prinosa u nekoj od njih? Jer kako reče Samodol: “Novac je možda i najemotivnije pitanje!”

Ma evo još jedne okolnosti kad me krenulo. Ovo fakat postaje jako zabavno. Što ako neki manji fond uđe s čak do 10% unutra. To može onda biti ključno. A vi ako ste veći, možete se mjerkati s drugim većim. Znate ono kao na Divljem zapadu, broji se do tri i na tri puca, pa tko brži. Ali što ako sposobniji iznenadno puca već na ’1′, pokupi svu likvidnost u bloku ili na brzaka. Ako ste čitali ‘The Sisters Brothers‘, znate o čemu govorim.

Naravno, možda sam potpuno u krivu.

I da rezimiramo, imate varijante

A. Kao gore
B. Kao gore
- podvarijanta B.1. Recimo počne dionica rasti i kupite na 85, kad više nema likvidnosti, i lovite vlak koji odlazi, tek onda se osjećate luzerom
C. Niste nikad vidjeli ovaj blog, ili se tako pravite (svejedno) i naprosto počnete kupovati sami od sebe, jer je sad dovoljno podataka za odluku, a nova godina u portfelju prilika za “čisti start”?
D. Ne radite ništa jer dionica objektivno ne vrijedi ništa, ali vas muči što ako drugi pogrešno misle da vrijedi i pitati se što ako poraste u kratkom vremenu 50% i onda fakat izgledate luzerski ako ju niste imali prošle godine (skoro +100% kad je Crobex značajno pao), a ni ove.
E. Fakat ne vjerujete da je to dobra dionica i spremni ste ju shortati.

Ovo sve, naravno, znajući da se možda radi o kompleksnom sustavu koji može (ako je) brzo eskalirati.

Znači: neku odluku morate donijeti, možda jako hitno, a znajući da i ne donijeti odluku je donijeti odluku. A situacija zaista nije za igru, pogledajte ‘Jeste li znali?‘ gore desno. Što ujedno može značiti da, ako povlačenja i dalje traju, dionice koje prevladavaju u portfeljima OIF-ova mogu biti pod snažnim pristikom prodaje (Barcelone, srećom, nemaju skoro ništa).

Što, da ste fond manager, birate? Napominjem da sam sam u varijanti F spreman posuditi dionice KORF i PTKM za short, naravno uz dobru garanciju itd.

A da ste analitičar, što birate? Ne pratite dionicu i dalje, ili počnete ipak pratiti?

Napomena: Autor ima dionice KORF i PTKM, te malo dionica RIVP (tek da može gledati u knjigu dionica) i ovo nije nagovor na kupnju ili prodaju istih.

Nevjerojatni mediji

Ograda: Ova ograda je integralni dio ovog posta. Ako prihvaćate uvjet iz nje, možete nastaviti čitanje. U suprotnom, molim da napustite ovu adresu!

+ + +

Nevjerojatno, ali istinito, naš mediji najviše pišu da li se nekom dionicom tvrtke koja vrijedi ispod 2 mil. eura trgovalo ili ne? Čemu ima Magma zaslužiti taj kultni status (Magma je u tom člančiću spomenuta 4 puta)? Da li oni zaista ne kuže ništa ili imaju interesa plašiti ulagače (‘Ako su to vijesti, fakat me ne zanimaju hrvatske dionice!’). Ako mislite da pretjerujem, evo i ovi mudraci na naslovnici jedini članak koji imaju o nekoj izlistanoj tvrtci u Zagrebu je … pogađate. Znalci, nema što! Nekima je ona očito jako važna, možda zato. Evo ovaj mirovinac je u 2011. ušao s točno 174.193 dionice (po cijeni 56,14, ali njegov trošak nabave je dosta veći), a sada je, koliko ono?

Istovremeno, nevjerojatno, ali istinito, jedni naši analitičari su se navodno usudili spomenuti Petrokemiju (kažem ‘navodno’ jer je to na nekom uglavnom press clipping siteu, pa tko zna), tvrtku s prihodima od oko 3 milijadre kuna. Je li time skinut ‘zavjet šutnje’ o Petrokemiji, ako je postojao? Doduše, samo onako usput: Kažu atraktivna po fundamentima! Čekaj, čekaj, čini se da nije onaj Bakić baš tako glup? Ali on je kupovao dosta jeftnije, što ćemo sad? Kako se ovi analitičari do sada nisu iskazali, je li to u stvari znak za prodaju, ili znak da će sada i fond manageri imati razlog da kupuju? (‘Pa eto, i analitičari ju spominju, stavit ću to u file, pa ako me pitaju zašto sam kupio, eto da imam pokriće!’).

Što sam vam htio reći? Dok naši mediji izvještavaju o Magmi kao glavnom događanju na tržištu kapitala, a naši vrli odjeli istraživanja u bankama stranim ulagačima šalju vijesti o Magmi, Ingri, Validusu i HG spotu, to je veća šansa da su dobre hrvatske dionice još uvijek ‘best kept secret’ kako od šire hrvatske javnosti, tako i najvećeg broja stranih ulagača. Što znači da vas ne mora čuditi ako su cijene i dalje jako deformirane.

Znači: ovo nije negativan članak, dapače, ovo je šaljiv članak i pozitivan za racionalne investitore!

Disclaimer: Autor ima dionice PTKM i ovo nije nagovor na kupnju ili prodaju. Autor naravno nema dionice MGMA.

A SAD POGLEDAJTE Zašto je AZ s razlogom najbolji i kako se radikalno povećava broj prelazaka u njega!

AZ s razlogom najbolji a broj prelazaka u njega se jako ubrzava

[Molim upravitelje spomenutih OMF-ova da jave ako uoče ikakve netočnosti u sljedećem tekstu, koje ću rado ispraviti na istom mjestu, uz ispriku]

Ograda: Ova ograda je integralni dio ovog posta. Ako prihvaćate uvjet iz nje, možete nastaviti čitanje. U suprotnom, molim da napustite ovu adresu!

+ + +

1. AZ je u 2011. ostvario ogromnu i, po mom sudu, potpuno zasluženu prednost pred drugim OMF-ovima. Evo ovako se izrazio Gojko Drljača u Večernjem (podebljanja moja):

Konkretno, lani su tri od četiri mirovinska fonda imala negativne prinose (od -1,45 do -0,62, posto). Gubili su naš novac. Jedino je AZ fond imao pozitivni prinos od 2,75 posto. U svijetu mirovinskih fondova to je zaista golema razlika. Zamislimo da su mirovinski fondovi veliki, masovni slonovi; AZ fond je lani trčao brzinom od 27,5 km/h, dok su se zbog teških uvjeta ostali malo zbunili pa su se kretali unatrag, brzinom od 14,5 km/h do 6,2 km/h.

2. Prelasci u AZ su se već krajem prošle godine iznimno ubrzali. To su u apsolutnim razmjerima male brojke (a to je zato jer nema direktnim prodajnih napora ni agresivnog marketinga), ali trend je nevjerojatan. U zadnje skoro dvije godine ga nije bilo, pojavio se u zadnja 4 mjeseca, s time da su neto prelasci u AZ u prosincu bili kao prethodna 3 mjeseca zajedno!

Ali pazite, ovo ne uključuje siječanj, kad će mnogi ljudi postati tek svjesni rezultata u 2011. i kad će, naravno, kao što već i je, AZ malkice reklamirati svoje rezultate.

A zašto je to ljudima važno? Pa gledajte, da ste na kraju 2011. išli u mirovinu, Vaš dio iz drugog stupa bi u jednom, u odnosu na neki drugi fond, bio oko 4% manji (kažem otprilike, jer bi se odnosilo samo na dio s kojim ste počeli 2011., a za nju samu bi ovisio o dnevnm prinosima i uplama). To nije malo, to je jako puno!

3. Čuo sam neke tvrdnje da AZ može ovako dobre rezultate zahvaliti samo Ini. Smatram da je to radikalno neistinito, a pokazat ću to niže. A također smatram da razlozi zbog kojih je AZ bio bolji od nekih drugih i dalje vrijede.

4. Ali najprije pogledajmo što kaže jedan drugi fond, zašto je ostvario tako loš prinos:

Većina klasa imovine u koju ulažemo zabilježila je negativne prinose tijekom 2011. godine, i to od 4,5 za hrvatske obveznice do 29 posto za NTX dionički indeks. Vezano uz navedena kretanja, ostvareni su rezultati iznad tržišnih okolnosti.

Na ovo mogu reći samo ‘Ha-ha-ha!’. Da ne kažem nešto grublje, jer znate, ovo je novac od nečijih sutrašnjih mirovina (a jeste li ikad vidjeli siromašnu staricu koja nema za kupiti unuku čokoladu, ili sebi lijek ili možda za hranu?).

A zašto ‘Ha-ha-ha!’? E pa zato jer je taj fond na kraju 2010. (znači s time ušao u 2011.) imao oko 66% imovine u obveznicama, odnosno 62% u obveznicama RH, daleko više nego zakon propisuje kao nužno. Izvor je ovdje, tablica 12. Ali sad dolazi iznenađenje! Većinu te većine imovine je taj fond držao po načinu knjiženja ‘do dospijeća’, tj. oko 2,6 milijardi kuna, što je bilo čak oko 43% imovine fonda, odnosno oko 64% od svih obveznica, izvor ovdje, stranica 9.

Ugrubo, pri držanju do dospjeća se vrijednost obveznice ne vodi u knjigama prema tržišnoj cijeni, nego se ‘zaključa’ u portfelj u nekoj fiksnoj vrijednosti, i samo se godišnje obračunava premija ili amortizacija do dospijeća, ako je ta vrijednost zaključavanja manja ili veća od nominalne (iskupne).

Mislim da Vam je sve jasno.

Ako nije, možete pogledati i kako je taj fond plasirao sredstva u inozemstvo. Stranica 47 je tu jasna. Puno je imovine bilo u stranim investicijskim fondovima (za razliku od AZ, koji je – najjeftinije i ispravno – ulagao direktno u dionice), a od kojih su mnogi bili vrlo skupi, prema prospektima tih fondova su imali jako velike troškove za ulagača. Evo recimo ovaj fond AT0000A0EY50, ima, prema Morningstaru, ‘net expense ratio’ 2,2%. Ovaj DE0008481821 pak ima prema Moringstaru ‘net expense ratio’ od junačkih 4,82%. E sad, možda su upravitelji jako dobro pregovarali i smanjili te troškove (ali bih se čudio da su radikalno uspjeli, jer bi time narušili poslovni model tih društava za upravljanje).

Slučajno, danas mi Davor šalje današnjeg Dilberta, svakako pogledajte.

Također možemo vidjeti da je taj isti fond depozite na kraju 2010. imao ni više ni manje nego u Credo. I to kako! Osim depozita u svojoj skrbničkoj banci (što je normalno jer je to matična banka) je jedina preostala dva depozita imao u Credo! Pa što mislite, koliko su oni vrijedili u bilanci na kraju 2011. (ako nisu bili povučeni, a čini se da nisu, sudeći prema izjavama analitičara navedenima ovdje) i je li to utjecalo na izvedbu!

Ali ono što smatram naročito opasnim za članove tog fonda da management daje takve izjave kao gore. Na njihovom mjestu ja bih rekao ovako nekako: “Svjesni smo da nismo ostvarili dobre prinose u 2011., iako nam tržišne okolnosti nisu išle na ruku, i sami smo radili greške. Tko radi, taj i griješi, a na svojim greškama smo naučili i više ih nećemo ponoviti! Jer razumijemo da imamo ogromnu odgovornost, novci kojima upravljamo nisu naši, nego naših članova.”

Stoga me iznimno zanima kako će izgledati financijsko izvješće tog fonda za 2011. A ja sam iz njega izašao i prešao u AZ kao što sam i bio obećao da ću napraviti ovdje, gdje sam naveo i razloge (kad nisam ni znao da je upravo AZ zaslužio moje povjerenje).

5. Zašto smatram da uspjeh AZ nije slučajan? O mnogim razlozima sam već pričao, ali evo podsjetit ću još i na neke, što pokazuje, po mom sudu, dugoročnu stabilnost i pravu orijentaciju. Kad se pružila prilika godine, prošle godine u 8. mjesecu, Chicken Little je paničario (ne znam tko je, ali slutim). Ako niste vidjeli taj članak, svakako ga preporučam jer opisuje tragikomične stvari i sigurno ćete se nasmijati. A, kako vidite u tom članu, AZ je postupao ispravno, pa čak i psihološki, pogledajte samo izjave u ovom intervjuu (malo je teško za čitati, ali vrijedi):

AZ JL1

Zatim, neki će reći: Zbog Ine! Ali kako to da je AZ jedini kupovao INU i godinu dana prije Molove ponude, po diskontnim cijenama, a ostali nisu? On je nešto kupio po jako niskim cijenama, ali bio je i mentalno spreman (“Success Favors the Prepared Mind“). Ali malo tko pita “A koliki bi bio prinos nekih drugih fondova da oni nisu imali Inu, i je li to baš njihova investicijska ideja, kako je došlo do toga da oni kupuju Inu po tako velikim cijenama, a prethodnih godinu i pol nisu kupili ni jednu?”

Također, kako to da je AZ jedini kupovao Petrokemiju u 2011., dionicu koja je radikalno rasla i očita je strateška ekstenzija bitke za Inu?

Također, AZ je na koncu 2010. imao relativno znatno manje obveznica držanih po dospjeću uz premiju, što znači da mu je prinos bio manje opterećen amortizacijom premije.

Itd.

6. Prelasci i zašto je to važno?
Svi koji znaju nešto o komleksnim sustavima, ili su barem čuli za izraz ‘tipping point’ znaju da ovakvi grafikoni kao gore mogu jako brzo eskalirati. Što ako u siječnju bude 100, ili čak 200 prelazaka? Što ako su oni dinamičniji, koji se prvi odlučuju na prelaske i utjecajniji u svojim društvima? Itd.

Što ako se nakon toga ostvari Samodolov prijedlog i privremeno obustave uplate u drugi stup?

Što ako se tada odljevi nastave da neki fondovi moraju prodavati neke pozicije?

Sve su to vrlo, vrlo neugodna pitanja i upravitelji fondova, kao i njihovi nadzornici, moraju biti oprezni. To znači da će, ako imaju pameti i savjesti, tri puta razmisliti da li stavljaju novce u neku banku kao Credo, da li daju na upravljanje novce trećima za visoke naknade i na koncu da li kupuju dobre dionice. Jer bi prinos mogao postati jako jako bitan, i ako bi neki fond i ove godine imao loše prinose, odljevi bi mogli biti sve veći.

To znači da bismo ove godine trebali vidjeti bolju kvalitetu ulaganja, i stoga, upravo stoga se jako veselim AZ-ovom, po mom sudu zasluženom, uspjehu!

7. Vjerojatno možete naslutiti da sam svjestan da ovakvo pisanje šteti mojim direktnim interesima. Jer smatram da je jedino AZ dovoljno dobar da shvati koliko su dobre dionice (po mom mišljenju) PTKM i KORF, koje su neke od mojih ključnih pozicija i kojemu bi sad bilo jako teško ih kupovati nakon tih mojih pohvala.

Ali vjerujem da je ipak dugoročna kvaliteta tržišta puno važnija stvar.

8. Ako se pitate kako promijeniti fond, to je vrlo jednostavno. Ne kažem da to treba biti AZ, ali bitno je da znate da je u fondovima vaš živi novac i sami ste odgovorni za to kome ga povjeravate. Ali evo kad sam spominjao ovaj, on je to lijepo i objasnio kako se radi, ovdje.

9. I na kraju, moram vam reći da sam dobio indirektne prijetnje, tj. upozorenja o razmatranju nekih ljudi, vezane uz moje ulagačke aktivnosti i javnu prisutnost (mislim da ću morati upozoriti nadležne). Zašto bi meni netko prijetio i razmatrao fizičku silu ako je sve što pišem istina, i ako sam ulagački uspješan?

I gledajte, ako bi nekoga tako živcirali moji ulagački uspjesi i pisanje o financijskom tržištu, zar ne bi za njih bio idealan ishod da se moje investicije potope, loše prođu i time sam po sebi budem dezavuiran? Ali ako netko razmišlja o prijetnjama, onda se vjerojatno ne nada tom ishodu. Nije li to zanimljivo? Mislim da će biti još zanimljivije ako se nekim fondovima ponovi s PTKM kao što se ponovilo s INA (da ne kupuju kad je cijena X, ali kupuju žestoko kad cijena bude 100% ili 150% veća) i ali ako slučajno KORF i ove godine napravi stotinjak posto. Kako će opravdati da ih nisu imali u portfeljima?

Kao što rekoh, problem je u Barceloni! Novi čitaoci mogu vidjeti što sam pod time mislio ovdje.

Napomena: Autor ima dionice KORF i PTKM i ovo nije nagovor na kupnju ili prodaju dionica. Ulaganje u dionice je rizično. Autor je član AZ obveznog fonda i ovo nije nagovor na ulazak ili izlazak u njega.

EU i hrvatski suverenitet

Vidim da se mnogi argumenti oko EU svode na pitanja suvereniteta, što će nam ‘oni’ sve nametnuti i sve nam uzeti. Ali mi smo velik dio svog suverenita, osvojenog u Domovinskom ratu izgubili na ekonomskom planu. Naprosto, jako smo, jako loši. Bez pritiska EU do sada zar bi bili otvoreni svi ovi antikorupcijski procesi?

Evo malo Grka i Kineza ovdje, nisu oni u problemu zbog EU, nego zbog sebe. Zar se nije uvijek govorilo ‘dužan kao Grčka’?

Hipotetsko pitanje, recimo da imamo dva scenarija:
A. Ostavljeni sami sebi bez EU i ponašamo se kako smo već pokazali da znamo, bez nadzora i bez pomoći i bez integracija?
B. Plaćamo Njemačkoj da upravlja Hrvatskom idućih 10 godina, za što im plaćamo (mi njima) 1-2% našeg godišnjeg BDP, recimo 1 mlrd. eura godišnje.

Ovo je samo hipotetski i hiperbolno. Jasno, jer ulaskom u EU bismo ostali svoj na svome. Ali baš zato pogledajmo i taj ekstremni scenarij.

Što mislite, u kojem scenariju nakon 5 ili 10 godina imamo više suvereniteta? Znači pitanje je u stvari: je li utopija moguća i kakvi smo se do sada pokazali u utopiji. Podsjećam, naplata naše ‘kvalitete’ tek treba doći. Mi smo dužni … kao Grčka! A nisu nam ga ‘europejci’ na silu uvaljali. Ljudi uopće ne shvaćaju u kojoj smo banani tek sad. Kad trebamo početi vraćati dugove.

+ + +

A SAD VIDITE ZAŠTO JE AZ BIO PRESKROMAN (otvara u novom prozoru).

AZ preskromno

AZ se pohvalio na presici, to je u redu. Prinosi postaju bitni. Zato mi je drago ovo što se događa.

Ali AZ je bio preskroman. Rekao je da mu je prinos od 2,75% u 2011. godini dobar s obzirom na ‘prosječan godišnji prinos industrije od 0,52%‘. Gentlemanski je AZ prešutio da on ima preko 40% tržišnog udjela i da je prinos ‘industrije’ pozitivan samo zato jer je AZ pozitivan. Ostali su debelo negativni (oko 1%-2%, kako tko). Ostali fondovi su imali između 3,3% i 4,1% manje prinose od AZ. To znači da na kraju 2011., u odnosu na početak 2011. onaj će dio mirovine koji će dolaziti iz do sada kapitaliziranih sredstava u 2. stupu onima koji su bili u AZ biti oko 4% veći nego onima koji su bili u jednom drugom fondu. Sutra je novi dan, reklo bi se, ali s obzirom na rezultate ostvarene u 2011. to je tako. Zamislite da idete Vi i Vaš susjed 2036. u mirovinu, u dva različita fonda ste. I te godine Vaš fond ostvari 4% manji prinos. Vi ćete onda imati oko 4% manju mirovinu iz 2. stupa. Razmislite o tome.

Vjerojatno mnogi to vide, jer su se prelasci u AZ ubrzali u prosincu. Više o tome uskoro.

Članak u Globusu – savjet i molba vjernim čitaocima

Danas mi je u Globusu izašao veliki članak o ulaganjima. Vjerojatno najcjelovitiji prikaz moje ulagačke logike i stila. O nekim stvarima sam već ovdje pisao, ali ima i novih, recimo minijatura o inveticijskim fondovima u Hrvatskoj. Mislim da može poslužiti i kao razumljivo i sadržajno uvodno štivo mogućim ili neiskusnim ulagačima.

Članak neću objaviti ovdje (možda jednom u budućnosti).

Nego Vam savjetujem, i molim Vas da kupite Globus. Naime, ako cjenite ono što inače pišem ovdje, 15 kuna ne bi trebala biti prevelika barijera do tog velikog teksta.

Ali, još važnije, pokažimo Globusu i EPH da su ovakve teme važne, da one prodaju novine. Dajmo im signal da se to čita, i da to čitaju ‘pravi’ ljudi, naime oni koji su zanimljivi oglašivačima. Molim Vas, kupite svoj primjerak Globusa. Ne, molim Vas, kupite dva primjerka Globusa (poklonite jedan bratu, sestri ili mami). Glasajmo za prave teme! Danas sve ipak sve sažima u ekonomiji, a ulaganja i tržišta kapitala su središnji živac. U njima se sve ogleda.

p.s. S nestrpljenjem očekujemo idući uradak ‘novinarskog gurua’ i eventualnu prijavu Hanfi jer tko je vidio u novinama pisati o ulaganjima. Zadnji uradak gurua možete vidjeti ovdje, ali ako vas brine na što se troši naš novac, nemojte, može vam pozliti.

Istina o lažima o EU

Nije mi se dalo pisati o referendumu jer mi je apsurdno da bi itko zdravorazumskom prosudbom, uz malo promišljanja, ako nema neke partikularne interese za čim većim neredom, bio protiv ulaska u EU. Ulazak u EU je toliko superiran alternativi da mi je cijela diskusija naprosto paradoksalna.

Ali eto, zatrpalo mi inbox pamfletima i vidim da je rasprava ipak uzela maha. Pa evo kako mi se čini tko je i zašto protiv ulaska u EU.

1. Prva i osnovna teza iz koje se izvlače mnogi argumenti je ‘što će nama EU, možemo i mi biti kao Švicarska ili Norveška koje nisu ušle u EU’ (ipak smo mi najpamentiji narod na svijetu). Ovo je totalno bezvezno jer da smo to ‘mogli biti’ napravili bismo do sada barem koji, barem jedan, barem pola koraka u tom smjeru.

2. Ima puno onih kojima ne odgovara ulazak u EU jer ona uređuje stvari, a njima odgovara nered, lov u mutnom, državno pogodovanje (a daleko se lakše nagoditi sa ‘zemom’ u nekom našem ministarstvu, nego s EU birokracijom) i Balkan.

3. Mnogi ne misle baš o lovu u mutnom, ali im odgovara status quo (recimo šefić na izmišljenom mjestu u javnoj upravi), ne razumijevajući da mu pozicija (zbog našeg … hm … bankrotića) nije održiva. Čovjek je biće statusa quo, to je naprosto genetski tako (kao što mu je i ljenost prirođena – složit ćete se, onaj koji je prije 20.000 godina po savani trčao i kad nije morao, umjesto odmarao, je imao daleko manje šanse da propagira svoje gene).

4. Mnogi naprosto nisu promislili nego se ravnaju prema ‘halo efektu’, zabludi gdje se u glavi promatrača jedna osobina nekog objekta prenosi na ostale. Recimo, manje obrazovani ljudi načuju da su financijska tržišta u EU u problemima, pa onda zaključe da ‘EU ne valja’ itd.

Evo nekih bezveznih teza koje ‘objašnjavaju’ zašto ne valja ući u EU.

A. To je interes EU, ne naš interes.
Ekipa nikad nije čula za win-win. Recimo, mi smo kao vrlo neuredni i nemarni stanari u jednom stanu lijepe zgrade, možda ne idealne, ali daleko uređenije od naše. Curi nam voda, instalacije za struju hazard od požara. Ili kućerak naslonjen na neki stambeni blok koji je znatno bogatiji, uređeniji i solidniji od naše kućice, a sve prema zaslugama (oni su s razlogom takvi kakvi su, a mi kakvi smo). Koji je zapušten, u stalnom riziku od požara i kote se štakori. Njima je u interesu da se mi popravimo, da smanje rizike od požara, poplave, naprave bolju osnovu za razvoj kvarta itd. Ali to je i naš interes!

B. Europa želi uzeti naša prirodna bogatstva, naročito vode, i kupiti jeftino naše tvrtke, zemlju, šume itd.

B.1. Najprije besmislica o vodi jer je onda indikativna za mnoge druge stvari. Ovaj zaslužuje malo dužu analizu jer je indikativan za druge stvari. Nadam se da ćete razumjeti površnost ili neobrazovanost ili zlonamjernost ljudi koji koriste ovakve argumente, pa zaključiti nešto i o kvaliteti ostalih njihovih argumenata.

Narod, ali čak i ljudi u visokim krugovima
- Kreću od fraze ‘Hrvatska je jedna od najbogatijih zemalja vodom u Europi’.
- Zatim nastavljaju sa frazetinom ‘Voda će biti u budućnosti važnija od nafte’
- I poentiraju s besmislicom ‘Europa će nam to sve uzeti’.

Izvor prve fraze je UNESCO-ov je World Water Assessment Programme (WWAP), točnije upravo ova tablica. U popularnu kulturu je ušlo preko ovakvih bljuvotina od članka, kao što je ovaj nepotpisani, mislim da su je to čak prvi, pa onda ostali prenijeli.

E sad gledajte:
- Radi se o vodi po stanovniku, a nas ima malo, je li tako?
- Prešutili su vam da je ‘dependency ratio’, tj. postotak tih resursa koji dolazi iz inozemstva, za RH jedan od najvećih na svijetu, 64%. Pa naravno! Jer, kao što znamo, Dunav i Sava ne izviru u RH.
- Zašto EU ne ‘poklopi’ Gabon, koji ima 5 puta više vode po stanovniku od RH? (Andoru su već poklopili, valjda zbog ona dva potoka koji protiču kroz nju, doduše samo sezonski kad se topi snijeg, što joj daje možda i najviše vode po stanovniku – iako je pitanje koliko toga je u ‘dependency ratio, naime zabezecirano za one nizvodno’).

Čak i mrska Srbija u stvari ima daleko više vode od nas, ali nekako njih još neće u EU. Valjda se prvo moraju napiti naše vode! Tu sam vidimo i prednost postepenog proširenja. Jer kad presuše Dunav, Srbi ostaju i bez struje, pa ih lakše mogu ucjenjivati.

U onom gore imate i procjenu stručnjaka (i lobotomirane novinara i urednika koji je to pustio), pazite “Od svih hrvatskih regija posebno je vodom bogata Lika iz koje, prema procjenama pojedinih znanstvenika iz ‘vodonosne’ struke, dnevno u Jadran otječe količina vode vrijedna oko milijardu dolara.” E da, kad bismo uspjeli sve to upakirati i prodati kao Evian ili Fidji i kad bi to nekto htio kupiti i platiti transport itd.

Pa zašto ne vidimo ni jednu investiciju u tom smislu kad se godišnje gubi oko 365 milijardi dolara samo iz Like? Brzo svi lončiće u ruke i to je naš spas. (Mi te mudrace, ‘znanstvenike’, vjerojatno i plaćamo na nekom institutu, gdje su oni, naravno, svete krave jer mi ‘moramo ulagati u znanost, jedino tako možemo postati konkurentni.’)

Druga fraza je besmislena, iako je točna, ali ne način kako ju ovi koriste. Prijeći ćemo na neke druge izvore, pa neće više biti važna. Vode će na ovom dijelu svijeta biti dovoljno. A nije jasno kako bismo ju transportirali ondje gdje treba. Mislim, ovo je tako besmisleno da mi se ne da dalje, ali još samo malo. Sa sve jeftinijom energijom, jasno da će desalinazacija biti jeftinija nego prijevoz tankerom ili cjevovodom itd.

Treća fraza je možda najidiotskija. Pa da ju nam žele ‘uzeti’, zar nije to najlakše tako da se korumpiraju balkanski političari? Nije li im to bilo lakše do sada (razmislite o slučaju Ina)? Inače, kako bi nam točno uzeli Dunav, ili ponornice u Lici? Zašto nisu do sada?

I ne zaboravite, ilegalni deponiji smeća, ili skroz legalni deponiji, koji tragično prijete nekim od najvažnijih bazena pitke vode (Zagreb) su daleko opasniji u jednoj neuređenoj balkanskoj zemljici nego u EU. Spas od nas samih i ovdje je prioritet.

B.2. Tvrtke.
O tvrtkama je sve jasno, a onima kojima još nije, razmislite da li će, kad dođu neki malo pametniji fondovi i ulagači na tržište biti malo teže ili malo lakše ‘poklopiti’ strateške firmice kao što su PTKM ili KORF ili INA, ili je to bilo lakše sada kad su dominantni igrači naši dični mirovinci, a tržište kapitala općenito u depresiji. Da smo bili na investicijskoj mapi i da je bilo još fondova koji su kupovali Inu kad je bila 1.500, pa da je cijena veća tada bila (kako su kasnije mirovinci zaključili, realnih) 4.200, da li bi MOL-u palo na pamet probati poklopiti Inu po 2.800?

B.3. Zemlja.
Kad Ivan iz, recimo, Slavonije, viče ‘ne damo našu zemlju’ baš me zanima što o tome misli Ante s Hvara koji bi htio prodati nešto malo da može platiti školovanje sinu. Mislite da Ivan ne bi skupo prodao svoju da je ima i da može? Ali ‘našu’ ne da! Dalje ne bih.

B.4. Šume.
Već vam je sve jasno, zar ne? A ako nije, jel’da da je bolje da šumama upravlja netko tko iz njih na održiv način zna izvući jako puno para nego da služe za sitnu korupciju i propadaju?

Ovdje treba primjetiti i sljedeće. Kad su nam oni tako lukavo pripremili klopku da nas udruženo popljačkaju, zašto su dugo vremena bili nesložni oko našeg primanja? A-ha! Zato jer su Englezi i Niskozemci htjeli zeznuti Njemce koji nas u stvari žele orobiti.

C. Bilo nam je bolje bez njih, pogledajte samo kako nam je super bilo 2004.-2008.
Pa da. Kad smo lijepo živjeli za novac koji su nam oni posudili. Svak je morao voziti novi njemački auto kupljen kreditom talijanske banke. Ali situacija nažalost nije održiva. Onaj dio suvereniteta koji smo izgubili, mi smo u stvari bezumno potrošili. Doslovno.

D. Naši neki političari imaju interesa da postanu ‘eurokrati’.
Imaju, neka im. Svatko može u tu struku, ako želi. Opasniji su mi oni naši političari koji se žele naplatiti zakučastim spletkaroškim dilovima u jednoj balkanskoj zemljici.

Evo malo direktno iz nekog pamfleta koji kruži uokolo.

E. “Laž je da je EU uređena asocijacija koja se uspješno bori protiv korupcije.”
Pitanje je što je uspješno, ali daleko uspješnije nego naše balkansko okruženje. Vidite, čak se i Sanader preračunao. A ne mislite valjda da je otišao svojom voljom i tu je gdje je ‘našim’ uvidom? Pa se ipak čini da su nešto bolji od nas u protjerivanju korupcije.

F. “Laž: da bismo iz EU „povukli“ ogromna novčana sredstva. Nismo ni dosad u tome bili naročito uspješni, dapače dokazali smo da smo na tom polju totalne trube.”
Pa da. Vraški smo nesposobni, što se još više ogleda u tome kako nam stoji gospodarstvo i mnoge druge stvari. Zato nam trebaju oni s malo višom produktivnošću, etikom itd. da nam pomognu.

G. ” Laž je da bi bilo dobro za našu zemlju kad bi nam Unija omogućila slobodno kretanje i školovanje mladih. Unija bi ih obrazovala eventualno zbog svog probitka, iskoristila sve što vrijedi od takvih „intelektualnih resursa“, vratila nam ih pred penziju, a nas pretvorila u zemlju neobrazovane radne snage nesposobne upravljati vlastitom državom.”

Sada smo zemlja znanja, tako se bar derao jedan bivši ministar. A i znamo da smo zemlja napametnijih ljudi. A naši mladi – oni su u biti janjičari. Njih će ovi uzeti majci sa sise i obrazovati ‘za svoju korist’. Ma da, bolje je da naši mladi ostanu zatucani i nemaju perspektivu. Neka ne putuju, neka ne vide kako ljudi mogu normalno živjeti, bez te naše ogorčenosti itd.

I za kraj samo iz tog pamfletića možda i vrhunac: “Ima još laži kojima nas udružena hrvatska oligarhija nemilice zasipa u okviru recentne bespoštedne jednostrane prounijske indoktrinacije i propagande koja ima samo jedan cilj – ostvarenje njihovog (a ne narodnog) „povijesnog cilja“: produbljivanja vlastitih džepova utrpavanjem zemlje u proturadničku i nedemokratsku Europsku uniju.”

E da. Jadni radnici u EU. Baš mi ih je žao u Francuskoj, Njemačkoj u usporedbi s našima. A i demokracija je na daleko nižim razinama nego naša. Pa mi smo ju izmislili, zar ne? Jer mi smo ‘u Europi od stoljeća sedmog’ (kako reče jedan čiča koji je dopustio pljačku i devastaciju Hrvatske jer ‘sve je dozvoljeno dok se borimo za samostalnost’) i Europa treba nas, a ne mi njih. Baš.

I ostaje pitanje: tko i zašto širi ovakve pamflete?

I za kraj. Kako je ovo ipak mjesto gdje dosta pišemo o tržištu kapitala, a i krasna je ilustracija. Ako vidite, a vidjet ćete, i na raznim investicijskim forumima je mnogo anonimnih postova protiv EU. A kako ulagačima to može štetiti? E pa tako ako se iza ih nickova skrivaju fond manageri, koji znaju da s ulaskom u EU padaju u vodu svi pokušaji prodavanja lošeg upravljanja portfeljima za vrlo visoke naknade. Siguran sam da će ulaskom u EU ‘tržište’ fond managementa doživjeti ogromne promjene, da će se marketirati strani, kvalitetni fondovi, koji će biti i znatno jeftiniji od naših (recimo naknada za upravljanje 1%). A kako to može biti loše? Pa tako ako sada vodite neki fond koji ima naknadu od 2 ili 2,5% uz sve ostale troškove koji opterećuju klijenta, a prinos prošle godine vam je, recimo, -20%.

+ + +

A SAD PROČITAJTE (otvara u novom prozoru) što Rakar ima reći o tome. On to bolje nego ja. Kraće i jasnije.

I TAKOĐER POGLEDAJTE (otvara u novom prozoru):

- Upravljam li ja nekim mirovinskim fondovima?
- Kako su prošli moji favoriti ADPL-DDJH-KORF-PTKM Iniesta-Fabregas-Messi-Xavi i je li moguće da je na Zagrebačkoj burzi bilo jednostavno ostavariti velike zarade u 2011. iako ‘svi znaju’ da je to bila jedna jako loša godina(!?)

Upravljam li ja djelomično nekim mirovinskim fondovima?

Zar-stil i kako stoje portfelji nekih OMF-ova, raspršivanje u Credo, te jesu li tzv. sljedbenici utjecajni?

Ograda: Ova ograda je integralni dio ovog posta. Ako prihvaćate uvjet iz nje, možete nastaviti čitanje. U suprotnom, molim da napustite ovu adresu!

+ + +

A. Zar-stil.

Vidim da mi neki OMF-ovi daju veliku pažnju. Oni veliki, ja mali, praktički beznačajan za njih, a ipak se imaju potrebe obrecati na mene, ili mi se bar tako čini (ne možemo biti 100% sigurni jer se koristi poznati stil pitanja umjesto odgovora, nazvat ću ga ‘Zar …?’ stil, odnosno skraćeno zar-stil.)

Naime, jako dobar oveći članak o Petrokemiji u novom Lideru, a ima i jedan zgodan okvir:

Bakiću je nevjerojatno ponašanje nekih obveznih mirovinskih fondova koji su kupovali Petrokemijinu dionicu po znatno višim cijenama nego sada, dok se vrlo loše upravljalo i bilježili se gubici, a u posljednih godinu i pol nisu kupili nijednu. Teško mu je, kaže, procijeniti je li u pitanju realna procjena o neisplativosti ili neprikladnosti ulaganja, nemar ili možda neznanje. – ZanimIjivo je da je jedini kupac u 2011. bio AZ fond, koji je i dionicu Ine jedini kupovao po diskontnim cijenama prije žestoke navale po mnogo višima. Mirovinci su pak ugurali čak dva svoja člana u Nadzorni odbor Petrokemije. Budući da je to vrlo malen udjel u njihovoj imovini, a i na skupštini su bili vrlo pasivni, pitam se koja je svrha njihova sudjelovanja u NO-u oštar je Bakić.

Da neke informacije o kupnji dionica ne odgovaraju istini, štur je odgovor Damira Grbavca, predsjednika Uprave Raiffeisen mirovinskog …

Odgovor iz PBZ Croatia osiguranja malo je konkretniji: Kad smo kupovali, dobro smo procijenili da će tvrtka u sljedećem razdoblju bolje raditi. Već smo sad vlasnici gotovo pet posto tvrtke, članovima ostvarujemo 32,05 posto apsolutnog povrata i ne vidimo zbog čega bismo trebali još kupovati. Zar zato da bi netko mogao prodati svoju poziciju? pitaju.

Piše da je ovo odgovor na moj komentar. Ovaj odgovor iz PBZ-CO zaista zaslužuje dublju analizu. A odgovor iz R. OMF mislim da je toliko jednostavno nevjerojatan da ga ne treba previše komentirati. Koje neistine? Ako jesu, moraju izložiti. Oni su vrlo javni i imaju oko 12 milijardi kuna. A ako nisu, kako onda to mogu reći?

1. Upravitelj ‘ne vidi’ zašto bi trebao dalje ulagati jer ‘ostvaruje povrat’ (i simptomi govore, pa je ovaj analitikantski pristup izražavanja na 4. značajno mjesto, naime ’32,05%’ umjesto 32%, indikativan – je li neznanje ili je trebao poslužiti ‘uvjerljivosti’, ne znam). Iznimno čudno! Njegov zadatak je dinamički optimizirati poziciju, s obzirom na udjel u portfelju i promjene okolnosti oko tvrtke i njene valuacije.

Možda je mogao reći: ‘Kako je dionici cijena porasla, to je njena alokacija ostala slična, zbog rasta fonda’, ali to ne bi imalo smisla jer su se okolnosti oko dionice znatno promijenile na bolje. Ili je mogao reći: ‘Na žalost, nismo uočili promjene i što je tu je (svatko griješi)’, ili je mogao reći nešto treće. Ali ne, on izjavljuje da je sve OK upravo zato jer su oni u 2009. ipravno procijenili što će biti u 2011. i 2012. (radikalne promjene). Ali tu je čudno da nije dokupljivao na 110, 150, ali ni prodavao na 205 (možda naprosto ima katastrofalnog brokera)? Bilo bi zaista zanimljivo vidjeti imaju li oni valuaciju, kolika je, i ravnaju li se prema njoj?

Ovo postaje naročito zanimljivo kad vidimo što je (iz Top 10, prema MojeDionice) ove godine kupovao PBZ-CO.

Ali ne, on se odlučuje upravo na argument: ‘Zar zato da bi netko mogao prodati svoju poziciju?’. Ako kolega nije potpuni diletant, zna da uvijek kad netko kupi netko i proda. A ako nije to, onda mi izgleda kao insinuacija da ja njih nagovaram da kupuju kako bih ja prodao? E ovo bi bile vrlo ozbiljne tvrdnje. Pa je red da ih razmotrimo, pogotovo jer bi mogle i značiti da veliki mirovinski fond gleda jednim okom što ja radim, kad donosi svoje odluke, pa bi ispalo da na neki način indirektno djelomično upravljam tim fondom, što je već velika odgovornost.

(Inače je odgovor dosta bezvezan, ako se odnosi na mene, jer čujem takve insinuacije od kad je PTKM 136 kuna, pa valjda sam od onda mogao prodati da sam htio izaći?)

Evo:
1. Ovaj zar-stil odgovora pitanjem smo imali prilike vidjeti i ovdje, konkretno: “Kupovali smo Inu po cijeni po kojoj se mogla kupiti veća količina. Po cijenama koje su vrijedile prije Molove ponude nije se mogla skupiti znatnija količina na tržištu … Ako ne uložimo, ne valja, a ako uložimo, opet ne valja? Inače, Inu smo stjecali po prosječnoj cijeni od oko 2850 kuna, a posljednje cijene trgovanja bile su oko 4190 kuna. Kako to može biti loše za naše članove?”.

Preko dvije godine prije Molove ponude je cijena Ine bila ispod 2000 kuna, dugo je bila i ispod 1500. Na MojeDionice, se može vidjeti samo Top 10, gdje se vidi da PBZ-CO nije skupio baš puno. Ali istina je samo jedna. Mogao bih vam točno reći koliko je kupio ili nije kupio taj fond jer se lako vidi u knjizi dioničara, ali neću, no svatko to može sam pogledati.

Novinar se nije sjetio ili ‘sjetio’ pitati kako to da nisu potražili likvidnost na, recimo, cijeni 10% višoj od tržišne? Ili nisu znali donijeti takvu odluku ili imaju jako nesposobne brokere ili … kad nisu uspjeli ‘kupiti veću količinu’, a AZ i AZ profit jesu? Možda da promijene brokere i uzmu AZ-ove?

Inače, ovo izvlačim iz više razloga. Drugi je ‘čisto’ ulagački. Konkretno,
- ako su energija i hrana dvije najveće investicijske ideje današnjice
- ako je Petrokemija izrazito bitna za profitabilnost Ine (veliki anticiklički potrošač i moguće statički nestabilna nalazišta u Jadranu od kuda dolazi većina plina, koja se, dakle, moraju stalno crpiti i što ako nemaš kome to plasirati?)
- ako su fondovi tako žestoko vode bitku oko Ine da su bili spremni plaćati tako velike premije na tako … nazovimo ga … ‘divlji’ način,

zar ne bi bi i osnovoškolcu palo na pamet da je vertikalna ekstenzija te iste bitke upravo Div iz Kutine, u kojemu se, štoviše, stječu te dvije velike investicijske teme?

Primjerice, ako je Gazpromu nije uspjelo ući ovaj put u plinski ugovor s Petrokemijom (ako je pokušavao), hoće li možda za dvije godine napraviti sve da uđe? A kako mu je to najlakše? Pazite, govorimo o plinskom ugovoru koji vrijedi vjerojatno preko 2 milijarde kuna u dvije godine (uz enormne profite za dobavljača), a tržišna kapitalizacija PTKM je oko 660 mil. kn., odnosno bila je ispod 500 mil. kn kad dok je PBZ-CO junački plaćao i preko 4.000 kn za dionicu Ine, a istovremeno procijenio da mu se ne isplati kupovati dionice PTKM. A što mislite, koliko bi npr. Gazprom mogao platiti za 25% Petrokemije? Više ili manje od 125 mil. kn?

Uvjeren sam da ćemo prije ili kasnije svjedočiti nečemu sličnome kao kod Ine i kod ove dionice, naime borbi za prevlast. Zanimljivo je da bih ovaj put osobno (sa svojih 4%) mogao biti prevaga na vagi. Zar nije to ludo?

Ako ‘netko’ (da se izrazim u zar-stilu, vidite – to je dosta širi pojam nego samo odgovor-pitanjem) ne razumije ovakve stvari, zaista ne bi trebao upravljati mirovinskim fondom. No, smatram da razumije, ali da ga nešto drugo muči. Ali o tome više kasnije.

2. A vrlo je zanimljivo je da su ove insinucije vrlo slične onima koje su bile u Vjesniku i business.hr, da ja kao ‘pumpam’ neke dionice. Sad vam je možda jasnije zašto sam reagirao na inače bezvezan teskt (vrlo zanimljivo da onda u business.hr počinje kampanja koja se razračunava s pisanjem na mom blogiću.

B. Portfelji nekih fondova.

Bilo bi zanimljivo čuti objašnjenje tog fenomenalnog uvida koje je upraviteljima PBZ-CO omogućilo da uvjetima kad tek treba doći nekoliko katastrofalno loših kvartala, ‘progledaju’ kroz njih i ‘dobro procijene’ da će tvrtka u budućnosti uspješno raditi. Ali zašto onda nisu htjeli kupovati kad je zbog tih loših rezultata cijena pala još niže? Pa ti ljudi zaista ne zaslužuju da rade u jednom Zagrebu, takva sposobnost predviđanja vrijedi milijarde na Wall Streetu. Jedino me, zanima, recimo, zašto su bili tako pasivni na zadnjoj skupštini, zašto se nisu i na taj način pridružili mojim naporima u unaprijeđenju korporacijskog upravljanja, koje je na koncu dovelo do njegova radikalnog unaprijeđenja? Recimo, ja sam tražio promjenu revizora (što je prva stvar ili ‘prijetnja’ upravi koju možeš napraviti), a oni ne?

Još jedno pitanje: da je ostala stara uprava uz koju je PBZ-CO voljno i žestoko počeo ulagati, koliko bi im sada vrijedila njihova ‘dobra procjena’? Naravno da ne možemo upravitelje kritizirati jer su počeli ulagati uz nju (pa i ja sam) niti za katastrofalne rezultate koje je ta uprava ostvarila, ali mi se čini apsurdno govoriti da su u tom trenutku ‘ispravno procijenili’, a njihova se procjena nije mijenjala sve ove godine uz radikalno promijenjene okolnosti.

A što se tiče uspješnog gledanja daleko u budućnost, bilo bi dobro čuti objašnjenja procjene oko QUNE, INGR, DLKV i mnogih drugih. Ili tu još čekamo realizaciju dugoročnog uvida?

E sad ja imam par pitanja za vas, a može i za PBZ-CO mirovinski:

1. Postoji li još koja dionica u portfelju PBZ-CO koja ima pozitivan apsolutni povrat, osim INA (za koju znamo što je bilo s njom) i HT (za koji znamo po kojoj je cijeni ponuđen na IPO i kako su preferencijalnu alokaciju imali mirovinci)? Od svih koje ima u Hrvatskoj PBZ-CO? Ako da, koje su to?

2. Ako je ‘skoro 5%’ već dovoljno u PTKM, kako to da nije bilo dovoljno u QUNE (čitavih 8,87%), LKPC (8,22%) itd. … dalje neću da se ne naljute na mene u PBZ-CO (jer ovo bi bio samo mali dio onoga što bih imao za reći i oni se sigurno neće ljutiti s obzirom na to što sam prešutio, tj. moći će procijeniti da je ovo samo dobronamjerna kritika).

3. Kako je u 2011. PBZ-CO uspio ostvariti prinos 4% manji od AZ? Zar neki misle da to nije čudno velika razlika za mirovinske fondove s vrlo sličnim strukturama portfeljima?

4. U Crobexu ima 25 dionica. Od kojih je 7, uzevši u obzir i reinvestiranu dividendu, bilo pozitivno u 2011. (prema mojim izračunima, a dozvoljavam da možda griješim). Postoji li fond koji na koncu 2011. ima u tih 7 uloženo manje nego li je tokom svog postojanja izgubio na samo jednoj dionici koja je te godine bila najgora? Najgora, s -60%, je prošle godina bila Ingra, u kojoj je, neposredno pred početak 2011. PBZ-CO (vizionarski?) značajno povećao svoju investiciju s oko 170.000 na oko 604.000 dionica.

Odgovor na zadnje pitanje možda možete naći ovdje, pa čak i ako to nije tako za njega (a možda i je!), mislim da ćete imati neki dojam o mogućnostima ‘dobrog procjenjivanja’. (Kad računate dobit / gubitak u nekoj dionici, ‘nabavna’ cijena neke dionice je zaključna od prošle, ne cijena po kojoj je dionica kupljena, tako da trebate gledati nekoliko godina unazad, recimo od 2007.)

I još jedno pitanje za PBZ-CO i njegove članove: koliki bi prinos fonda točno bio da se značajne količine državnih obveznica ne vode po cijenama koje su značajno više ne samo od tržišnih, nego i nominalnih (tzv. ‘držanje do dospijeća’)? I koji utjecaj na naknade je to imalo? Što ako netko odluči … (neću više fakat da se ne naljute na mene, a i dobro je da imam još stvari za reći, zlu ne trebalo.)

I još jedno. U današnjem Jutarnjem imamo potvrdu da je PBZ-CO imao depozit ni više ni manje nego u Credo! Kaže analitičar ‘blizak PBZ-u’(!?): “Mislili smo da je adekvatnost kapitala visoka, to nije djelovalo kao rizično ulaganje” i “novac se uglavnom deponira u veće banke, no dio se deponira i u manje, ovisno o ulozi banke na tržištu. Kada bi neka državna tvrtka ili osiguravajuća kuća, odnosno mirovinski fond, svoj novac uložili u samo jednu banku, neko bi postavio pitanje regularnosti takve odluke. Stoga se kapital raspršuje.” (sad nećete vjerovati da sam najprije pogrešno napisao ‘rasprđuje’, a to je isključivo zato jer su ‘š’ i ‘đ’ jedan do drugoga, a nikad nisam suvereno naučio pogađati sve te s dijakritičkim znakovima malim prstom – ali to je možda i bio tok moje svijesti, ali nikako ne želim implicirati da bi taj glagol u stvari bio primjenjiv na ulaganja OMF-ova).

E sad gledajte. Na koncu 2010. je PBZ-CO imao 65 mil. kn u Hypo, koja mu je i skrbnička banka (pa je to skroz normalno i u velikoj mjeri nužno jer tu dolaze uplate) i k tome u samo još jednoj banci – pogađate: Credo. Zaista je lijepo raspršio kapital: sve ono što nije bilo u skrničkoj, bilo je ‘raspršeno’ u Credo. Doslovno, jer je to bio ne jedan, nego dva depozita. Znači izvan zadane skrbničke banke, sve ostalo su ‘raspršili’ samo u Credo! Na 31.12.2010. Ne znamo kako je bilo u trenutku kad je Credo riknuo, ali čekamo analitičara da nam kaže. No, bitne su namjere i akcija. A to je bilo jasno na 31.12.2010. i oni su nam to tako otvoreno i bez srama pokazali u godišnjem izvješću.

Međutim, Maruška Vizek lijepo pojašnjava u istom članku da ako neka banka nudi jedan ili dva p.p. veću kamatu nego druge, onda je to pokazetelj nesigurnosti.

Ukupno gledajući, čini se da ‘analitičar blizak PBZ-u’ ima vrlo loše razumijevanje ‘raspršivanja’ i nekih drugih stvari, pa se jedino možemo nadati da nije blizu tuđih novaca! A inače me stilom podsjeća i na ovoga: Chicken Little, fond manager koji je htio ostati anoniman, ako ništa drugo jer je i taj anoniman. E ti anonimni su fakat najveće face!

Zašto ponekad (a pogotovo kad me ovako isprovociraju) volim reći malo više o ovoj temi (iako sam do sada rekao vrlo malo, jer sam zaista prijatelj mirovinske reforme, pa trebamo biti umjereni u kritici, kako ‘zombiji prvog stupa’ ne bi opet pokušali sve poklopiti)?

1. Jer smatram da je potrebno iskorigirati neke stvari prije nego se toliko deformiraju da budu dovoljan izgovor ‘zombijima’ za njihove napore.

2. Jer sam više puta rekao upraviteljima: ‘Jeste li ikad vidjeli siromašnog starca?’ (ili siromašnu staricu, udovicu). E vidite, iz tih fondova će ključni dio mirovine primati i takvi. Koji možda zbog loših investicijskih odluka možda neće imati ni za kupiti čokoladu unuku, možda ni za lijek, a možda ni za kruh. I takvima ne skrbiti o novcima maksimalno kvalitetno je jako ružno.

3. A skrb znači: braniti od rizika, ali i ostvariti adekvatan prinos (znači balans). Čini mi se da je staviti u 2011. novce u Credo umjesto u PTKM bila velika greška. Ali greške se događaju, to je velik novac i velika odgovornost i puno odluka. I ne samo to, uz toliki broj odluka, ne može ih ni 90%, a možda ni 70% biti dobrih. Bitno je da ih većina bude dobrih. A kad upravitelj tako čvrsto i nelogično brani greške, umjesto da ih prizna (raspršivanje u Credo?), i iz njih nešto nauči, smatram da je to veliki problem i da su daljnje greške sve izglednije.

U tom smislu, smatram da upravitelji, ako se time uopće pogone, trebaju prestati gledati što ja radim, i fokusirati se na dobrobit svojim članovima. A uvjeren sam da me ionako ne mogu spriječiti da značajno poentiram u svojim pozicijama.

Pitanje koje si neki upravitelji trebaju postavite je sljedeće: ako fondovi dolaze na vjetrometinu, ako prinos spram drugih postaje važniji nego prije, jesu li njihove pozicije sigurne? Što ako za godinu dana netko izvuče i analizira portfelje i kaže: ‘Pa eto, sve je bilo jasno, a ti…?’ Što ako PTKM za godinu dana bude na 300 ili 400 kuna, a netko izvuče ovaj citat iz Lidera? A to nisam ja, nemojte se ljutiti na mene: ja samo komuniciram istinu i nisam odgovoran za nju.

C. Tzv. sljedbenici.

Po mnogim forumima, pa čak i neki komentatori na mom blogu (a koliko čujem, i priča se) tvrdi se da Messi-Xavi-Iniesta-Fabregas pobjeđuju jer “Bakić ima svoje sljedbenike, pa eto samo zato, a ‘ne znamo’ do kad će to tako!” (Odustali su od tvrdnji da rastu jer ih ja kupujem jer sam dokazao da to nije tako). Mislim da je to pežorativno prema ljudima koji djele moje investicijske nazore, a jako manipulativno i pogrešno prema tim dionicama. Naime, čini se da u Barceloni ima jako malo fondova, pogotovo mirovinskih (ima nešto u PTKM, ali već duže vrijeme ne kupuju).

A ipak su fondovi daleko jači ugledom, marketingom itd. Svi gledaju njih, iza njih ipak stoji desetine ljudi u skupim odijelima i kravatama i sigurno je njihova implicitna sugestija ‘što kupovati’ samim njihovim kupnjama daleko jača nego ikakvo moje razmišljanje na ovom bijednom blogiću. Jedan dokaz toga je da sam i sam bio potpao pod njihov utjecaj pa bio kupio Ingru i Dalekovod jer ‘valjda oni znaju’, a još bolji da te dionice nisu rasle ni usprkos mojoj javno obznanjenoj kupnji. Da ne govorim da oni često djele stavove s izvještajima analitičkih odjela banaka koji su široko i uvjerljivo distrtribuirani. Moj utjecaj s obzirom na svu tu mašineriju je minijaturan.

Ali ipak, većina dionica u koje značajnije ulažu fondovi ne raste ni približno kao Barcelona (a to su jedine 4 koje imam u Crobexu, ako zanemarimo po jednu dionicu u nekim drugima, samo da mogu gledati knjigu). Znači, nije stvar u marketingu i ‘sljedbenicima’. Financijska snaga svih mogućih ‘sljedbenika’ je daleko manja nego jednog jedinog fonda.

Moje pitanje je: što će biti ako i kad samo jedan veći fond počne kupovati Barcelonu? A uvjeren sam da će to do toga kad-tad doći. Smatram da će ove godine prinos biti jako bitan pogotovo za OIF-ove (jer im je poslovni model ugrožen) i da će se neki fondovi probati izdiferencirati. A ako skoro nitko nema značajnije prošlogodišnje pobjednike, onda je logično da će nekim upraviteljima pasti na pamet … koja ono pomisao? Ovdje otvoreno i dobronamjerno pozivam sve upravitelje koji žele sa mnom prodiskutirati investicijske ideje da mi se jave i rado ću se odazvati.

p.s. Problem je u Barceloni
p.p.s. Evo fakat neću više o mirovincima na ovaj način ako me ne povlače za jezik. Da ne kažete da imam nešto protiv njih. Nemam.
p.p.p.s. O Petrokemiji inače imate zanimljivu novost ovdje. To je demant jednog vrlo manipulativnog ‘podatka’ koji se stalno iznova plasira od strane određenog medija (Poslovni), a pitanje je kako je dospio, tko ga je plasirao, na TV?

Napomena: Autor ima dionice PTKM i ovo nije nagovor na kupnju i prodaju. Te jedne dionice HT i jedne INE. Autor je član AZ obveznog i ovo nije nagovor na prelazak u ili izlazak iz njega.

Razbuktava li se plemeniti plamen konkurencije među OMF-ovima?

Nakon što je prošle godine AZ temeljito posramio konkurenciju, koja je imala između 3,27% (R) i 4,06% (PBZ-CO) manji prinos od njega, što je na koncu dovelo do ipak ubrzanja odljeva članova iz nekih fondova (iako su to još male brojke, nikad ne treba zanemariti moguće eskalacije u kompleksnim sustavima), vidimo da neki to ipak primaju k srcu: počeli su donositi značajnije odluke.

Jer odluka EP da skrati poziciju u HT – 9.1. je njegova pozicija u SKDD smanjena za 14.000 dionica, a to odgovara prometu 3.1. – je očito značajna. Naime, prema mojoj evidenciji (s MojeDionice) povijest EP-ovog odnosa s dionicom HT je bila sljedeća (S/O = stjecanje / optuštanje)

Datum // S/P // Broj // Prosječna cijena dana // dionica na kraju dana

13.8.2009. // S // 5.000 // 227 // 695.816
17.11.2009. // S // 199.500 // 274 // 865.768
27.11.2009. // S // 1.850 // 270 // 867.626
1.12.2009. // S // 5.000 //271 // 872.626
17.12.2009. // S //1.000 //271 // 873.626
28.1.2011. //O // 15.270 // 306,56 // 858.356

Kao što vidimo, EP je već godinama stjecao ili držao, s izuzetkom jedne prodaje prije skoro godinu dana. Što me ne čudi, s obzirom na tadašnju cijenu.

I sada imamo opet otpuštanje. Budući da cijena nije pri vrhuncima kao zadnji put, a kako u naravi mirovinskog fonda nije da po sitno trguje (iako smo svašta viđali), lako je moguće da je EP donio odluku da proda veću količinu HT. Vidjet ćemo danas jer je prije 3 dana bio jako veliki promet.

Uočimo da je udjel HT u portfelju EP znatno manji (zbog cijene i novih uplata) nego krajem 2009. Ako bi EP prodavao veće količine, onda bi značilo da je odlučio značajno smanjiti udjel s obzirom na 2009. Pero ionako ima dobar feeling za dionice i zna dosta, tako da me ne bi čudilo njegovo odlučnije djelovanje.

Koje su implikacije?

Ako zaista EP prodaje, onda u ovom trenutku zaista aktivno upravlja svojim portfeljem, i u svom najznačajnijem dioničkom ulaganju se odmiče od utvrđenih pozicija. Što ako HT nastavi padati? To bi pod naročit pritisak stavilo fondove koji sami po sebi imaju puno obvzenica držanih po cijenama iznad tržišne i iznad nominale po metodi ‘držanja po dospijeću’. To bi, dakle, primjerice, imalo reperkusije na PBZ-CO.

Zašto je to bitno? PBZ-CO je prošle godine, prema mojim izračunima, imao najlošiji prinos od svih OMF-ova i zaostao divovskih 4,06% za AZ. A u fond managementu, po mom uvjerenju, stvari idu ovako: ako si jedne godine jako loš upravitelj, to je OK, može se svakome dogoditi. Ali ako si dvije: OUT. To bi značilo da, ako EP intenzivno prodaje HT, PBZ-CO bi mogao biti pod velikim pritiskom. Tko zna, možda PBZ-CO na njega odgovori kupnjom dionica HT? Jer zašto biti follower kad možeš biti lider?

Znat ćemo više večeras.

A o plemenitosti plamena konkurencije mogu posvjedočiti svi korisnici taksi usluga u Zagrebu.