Politicari; Bezos

(Pozdrav iz Oxforda!) Prekjucer jer gost iznenadjenja na TEDGlobalu bio Gordon Brown. Naravno, citajuci engleske medije (pogotovo nesto s druge politicke opcije kao The Economist), lako je steci los dojam o njemu. Medjutim, isto tako je lako zaboraviti u kojoj je opasnoj situaciji cijeli svijet bio prije pola godine, i kakve je odlucne i nevjerojatno teske poteze povukao Brown kako bi u najodlucnijem trentuku stabilizirao britanski financijski sistem, usprskos ili bez obzira na javno mijenje. Mozda su ti potezi ’spasili svijet’ (ili kako se omaklo Brownu da je ON spasio svijet), a mozda i ne; mozda bi drugi moguci scenariji bili bolji. Ali poanta je u tome da je on upravljao procesima, a ne procesi njime. Zelim reci, u usporedbi s nasom Vladom (vec duze vrijeme). Dakle, u svakom slucaju za dobru vlast ( ne znam jeste li ikad uocili da u nasem jeziku se za ‘vlast’ ne kaze ‘uprava’ kao u normalnim zemaljama, nego ‘vlast’) je porebna zdrava doza prosvjetiteljskog apsolutizma, sto ukljucuje i napraviti ponekad nepopularne stvari.

Ovo ne pisem kao neku veliku mudrost (se to vec znamo odavno), nego Vas zapravo molim da pogledate prekjucerasnji izvanredan Brownov govor http://www.ted.com/talks/gordon_brown.html na TEDu, sjetite se govora mnogih nasih politicara, pa cete razumjeti razlike.

Buduci da je suverenitet (ekonomski naime, a to je osnova svega) Hrvatske odavno izgubljen, a kako gornji paragraf govori puno (nismo u stanju rijesiti sami svoje probleme), je li mozda ipak najbolje da se i formalno realizira taj gubitak suvereniteta sto prije aranzmanom s MMF-om?

+ + +

Imao sam jucer priliku upoznati Jeffa Bezosa …

On je zaista jedan od mojij heroja. Prije nesto vise od 10 godina, kad se internet otvorio kao koncept i nama u Hrvatskoj, Amazon je bio moj prozor u svijet. To je bilo prvi put da i iz ove zabokrecine obican covjek moze lagano plivati u globalnom moru znanja, a mogucnot narucivanja novih knjiga svakako je bila jedna od najvaznijih stvari. Takodjer, to mi je bila smjernica da se i na webu (koji je bio jedna od rijetkih mjesta gdje se bez rodjackih veza i korupcije moze poslovati u Hrvatskoj) moze razviti ozbiljno poslovanje. Mislim ‘ozbiljno’ u smislu ozbiljno i moderno organizirane tvrtke (a ne u smislu ‘ozbiljno’ = velika posjecnost mog ‘portala’ – cudna rijec koja se neuko upotrebljava u RH – u hrvatskim razmjerima koja je postignuta prepisanim sadrzajem i golim tetama, pa onda prodajem ‘banere’ neobavijestenim agencijama, pa je to kao ‘biznis’).

I danas narucujem desetak knjiga svaki mjesec s Amazona sto svakome prepocujem. U tvrtkama koje sam vodio, zaposlenici su imali neogranicen budget za narucivanje knjiga s Amazona.

Hvala Jeff!!!

Revizija srpanj; Hrvatske banke – jesu li kao skorpion na ledjima zabe i jesu li njihove dionice najsigurnije?

(spricavam se na nedostatku dijakritickih znakova, moj zgodni mali Sony VGN-P19WN jos nije dobio naljepnice za tipke)

Putujem na TEDglobal (malkice i na silu, ali ako covjek ne putuje dovoljno, nego je stalno u Hrvatskoj, pocinju mu nenormalne stvari izgledati normalne – TEDglobal koliko god bio pretenciozan, omogucava kontakte s nekima od najzanimljivijih i najutjecajnijih ljudi danasnjice – vidi ovdje i ovdje ) i razmisljam treba li sto novo reci nastavno na prethodne postove.

Ponekad je bolje govoriti manje, nego vise, pogotovo ako je sve sto je receno i dalje aktualno. Naime, situacija govori sama za sebe. Osnovna tema prethodnih postova je bila da razine cijena nemaju veze s fundamentima, one su ‘bez-veze’, odnosno otkacene od fundamenata. Drugim rijecima, trziste je krajnje neefikasno – cijene u sebi ne ukljucuju ni javno stupne informacije. Time pruzaju priliku za neproproprocionalne dobitke (ili gubitke). Moj stav je bi, i ostaje, da pruzaju prilike za dobitke (argumentirtano nize). Kako postojeca situacija potvrdjuje prethodne teze? Za pocetak, podsjetime se da je prije 4 mjeseca, kad je prvi blog napisan, skoro svatko ocijenio da su razine Crobexa od 1325 ‘realne’, da se ‘ne vidi kako i zasto bi se to moglo promijeniti’, primjerice ‘zato jer se ne vidi odakle bi mogla doci likvidnost’. Sve te tvrdnje su bile bez obzira na koliko je bio Crobex, jednako su bile primjenjive na bilo koju razinu.
Danas pak skoro nitko vise ne smatra da su razine od cca. 1300 ‘realne’, stovise malo ih se tko i sjeca. Sto pokazuje da su svi argumenti koji su ‘opravdavali’ tu razinu bili pogresni. U medjuvremenu, situacija u Hrvatskoj se znatno pokvarila (izgubljena 4 mjeseca za nuzne korake sanacije drzave), a istovremno je bijedna gospodarska pozija svima postala javna. To bi znacilo da – da je Crobex onda bio realana – sada bi morao postati jos nizi. Medjutim, on je skoro 50% visi. Ali naravno ne vidimo u investicijskoj domeni nikakvih argumenata zasto je ova razina ‘realna’, nego cujemo iste argumente kao i prije. Te naravno dnevnu hiperosjetljivost na nove sitne informacije s globalnih trzista, kao da je ova razina hioper-precizno efikasno odredjena i stoga zahtjeva fino podesavanja na nove javno dostupne informacije (npr. promjenu S&P futuresa unutar 10 minuta).

Sve to pokazuje da je sadasnja razina cijena uglavnom slucajna. A zasto je kao takva preniska? To je slozenije pitanje. Najprije, zahtjeva da shvatimo (uglavnom svima jasno, iako nekima nije, pa ponavaljam). De facto smo pod prisilnom gospodarskom upravom (znate ono kad u SAD nekoga, umjesto da proglasli osobni bankrot, posalju na terapiju odvikavanja od potrosnje: uzmu mu sve kartice, i smanje mu potrosnju za 20-50%). Sto znaci da nece nastati kaos (imamo ‘srecom’ i dosta imovine za prodati). Sto znaci da se hrvatski equity treba promatrati kao ‘going concern’ imovina (naravno, to podrazumijeva da ce neke tvrtke propasti, ali ne i investicijska klasa kao takva). Sto znaci da mozemo primijeniti fundamente u valuacije. Primijenite ih i vidjet cete.

Jesu ii dionice hrvatskih banaka najsigurnije ulaganje?

Iznimno zanimljiv je ovaj link o Goildmanu, koji lijepo pojasnjava neke stvari (da i ‘narod’ razumije sto se dogadja). Nase banke, makar se ne cini tako, igraju jednu slicnu pricu. Najprije, malo osobno iskustvo, koje mnogo toga govori. Banka koja s jednom od mojih tvrtki suradjuje je prije nekoliko mjeseci, 15. u mjesecu, faksom poslala obavijest da jednostrano mijenja kamatne stope na kredite, i to retroaktivno od 1. u mjesecu (prije toga skoro 3 mjeseca nije ispunila obaveze na koje se sama obavezala; stovise, nije se ni javila). Na nasu primjedbu da je to neposlovno, ali i krajnje neobicno (retroaktivno povecanje), dobili smo odgovor da je to ‘OK jer je obavijest poslana u istom obracunskom razdoblju kad se kamata obracunava’ – hm…dodjes u restoran i na pola vecere promjene cijene?). Osnovno je pitanje: kako smo dosli u situaciju da ulazimo ‘pod normalno’ u takve odnose s bankama, ali to je duga prica (neki kazu da su banke kartelno organizirane, ali ne bih sad o tome).

Uglavnom, poslao sam kratku primjedbu banci, na koju mi je odgovorio predsjednik uprave osobno (zasigurno jedan od najpametnijih i najsposobnijih banakara u RH). S tezom (ukratko): (a) to i slicno ponasanje je normalno i (b) jadne banke posluju sve losijem sto se vidi iz usporedbe ROE i ROA s bankama u drugim zemljama. Ovdje je pak fundamentalna greska – dolazimo na pricu o Goldmanu – ROE i ROA treba gledati ‘risk adjusted’. U nasem slucaju, kljucan argument – uz transformaciju rocnosti, ponekad ekstravagantne naknade (primjerice, znate li da mnogi trgovci placaju proviziju od 5% za primanje kartica?) i neke druge stvari – je famozna devizna klauzula. Ako niste primijetili, za ovaj kljucan doprinosilac i osigurac velike profitabilnosti hrvatskih banaka jamcimo svi, kroz HNB i tecaj kune (devizna klaluzula je opasna za banke jer moze dovesti do masovnog defaulta u slucaju klizanja kune, a ako se to ne dogodi, imaju znatno manji rizik i vecu profitabilnost). Nevjerojatni su stoga napadi na Rohatinskog iz bankarskih krugova, njega koji im, u stvari, ‘drzi stangu’.

Pitanje je ipak, da li ce ova neprirodna situacija na koncu, kroz neefikasnu alokaciju kredita, dovesti do, ili znacajno pripomoci, propasti svih. Situacija neodoljivo podsjeca na ulogu Goldmana na americkom trzistu: ako propadne on, propadaju svi; dakle – on ce zadnji propasti. Jesu li stoga i dionice hrvatskih banaka najsigurnije ulaganje u Hrvatskoj (ovdje ne uzimamo u obzir da se mnogi bonusi isplacuju upravo u tim dionicama)? I hoce li ova situacija na koncu postati nasa briga, a ne briga banaka?

Riječ koja govori sve – zašto smo ‘u banani’

Utjecaj jezika na ’stvarni’ svijet

(Hommage a Branko Ranilović)

(Trenutno nemam ništa pametno reći o tržištu kapitala – iako i dalje stojim iza izloženih teza, ali možda će vam ipak nešto značiti ova analiza na apstraktnijoj razini.)

Hrvatsko društvo ne razumije stvaranje vrijednosti (ključno punjenje državne blagajne je od Poreza na dodanu vrijednost koji većinom naplaćuje na uvoznu robu!?).

Jednu riječ pokazuje zašto je Hrvatska toliko neuspješna, a ujedno znatno i doprinosi toj neuspješnosti: „UČINKOVITO“.

Zagađen novogovorom i politikom, hrvatski jezik je ogledalo, a u ovom slučaju i uzrok naše stvarnosti: djela slijede iz misli, a misli i jezik su jedno. Ako ne znamo govoriti, ne znamo ni razmišljati (osim na maglovit način bebe).

Riječ ‘učinkovito‘ nasumično upotrebljavaju skoro svi naši manageri i političari – ljudi koji određuju društvenu stvarnost. Udomaćila se kao prijevod dvije engleske riječi: Efficient i Effective, koja imaju suprotna ali i komplementarna značenja! Njih možemo prevesti s efikasno i efektivno (iako strogo govoreći prema našim riječnicima stranih riječi – što ponešto govori i o našoj lingvistici –  ‘efektivno’ ima drugo značenje).

Efficient (efikasno) znači optimizirati ostvarenje – višestrukih, konkurentnih –  ciljeva s obzirom na raspoložive resurse (primjerice, u odgovornoj zemlji: sagradit ćemo one ceste koje imaju više ekonomskog smisla, a s obzirom na raspoložive resurse). Effective (uvjetno rečeno: efektivno) znači postići cilj bez obzira na upotrebu resursa (’sagradit ćemo most na Pelješac’, ili ‘poslat ćemo čovjeka na mjesec’). Primjerice, ne možemo ocjenjivati uspjeh neke vlade bez obzira koliko je za vrijeme tog mandata povećan dug države.

Mnogi će reći da je posao managera biti efikasan – optimalno upravljati resursima. Međutim, pravi posao managera je balansirati između polova efikasnosti i efektivnosti. Ponekad želimo postići neke ciljeve više na efektivan nego na efikasan način, a ponekad obratno. Dodatno komplicira činjenica da kratkoročno neefikasan pristup može dugoročno biti efikasan (Inače, ključni pojam za ‘efikasni’ način je Paretovo pravilo, kojeg sam veliki pobornik. Mnogi ljudi shvaćaju ga kao jednu površnu paradigmu, pa je tako i popularan među mnogim managerima. Međutim, njegovi korijeni su vrlo duboki, kako slijedi iz teorije mrežnih interakcija i svih procesa koji su opisani zakonom potencije – eng. power law – umjesto Gaussovom razdiobom).

Za poduzetnike je još bitnije razlikovanje efektivnog od efikasnog jer su češće bliže polu efektivnoga.

U svakom slučaju, za bilo koje djelovanje na društvenom planu nužno je razumijevanje odnosa i spektra efikasno-efektivno. A kako ćemo to ostvariti ako to niti ne razumijemo, nemamo riječi za to?

Hrvatsko društvo slabo razumije upotrebu resursa, i odnos troška i učinka. Primjerice, ljudi u osobnim financijama funkcioniraju na razini toka novca, a ne računa dobiti i gubitka (ne: ‘mogu li si to priuštiti’, nego: ‘mogu li plaćati ratu kredita’). Država ne razumije koncept isplativog ulaganja (društvo je u zadnjih 15 godina anihiliralo nekih 70-80 milijardi eura, s čime samo stojimo lošije nego prije).

Na razini poduzetništva, manjina vlasnika hrvatskih tvrtki su stvarni poduzetnici. Ostali su svoje udjele osvojili u koruptivnoj pretvorbi, ili razvili tvrtke na bezrizičnim, često koruptivnim poslovima s državom. Na razini upravljanja, mnogi manageri su prosječno sposobni koje je naprosto zapalo da sjede na nekoj stolici kao dio upravljačkog procesa u nekonkurentnoj okolini hrvatskog biznisa. Stoga stvaranje vrijednosti, za koje je ključno razumijevanje para efikasno-efektivno za njih nije bitno. Oni su rentijeri.

Jasno je da bi slikar koji nema riječ za plavo i crveno, nego ima samo riječ ‘prveno’ za oboje bio jako loš slikar.

Uzevši gornje u obzir, jasno je da je korištenje riječi ‘učinkovito’, kao istovremeni sinonim za efikasno i efektivno, besmisleno brbljanje. I nije slučajno da se udomaćilo upravo u Hrvatskoj, društvu  koje ne razumije stvaranje vrijednosti i proizvodni proces (u širem smislu). Pogotovo zato jer je kao prilično kockasta riječ odličan predstavnik novogovora (osim toga, Srbi koriste efikasno, pa je i ‘razlikovna’). Naravno, jasno je da neki govornici imaju (za sebe) jasno značenje neke od ovih riječi, recimo za njih je ‘učinkovito’='efektivno’ i tako ju konzistentno koriste. Ali kakvog to ima smisla ako njihova publika ne razumije to korištenje? Znači: oni i dalje griješe jer ne razumiju par ‘informacija+komunikacija’.

Situacija je ‘proljepšana’ (ružno zakomplicirana) korištenjem riječi ‘djelotvorno’. Umjesto da se lingvističkim naporima te dvije riječi smisleno razdijelilo kao jedinstvene prijevode para efikasno-efektivno, ‘djelotvorno’ se ponekad koristi kao sinonim za ‘učinkovito’ (te time najčešće govorniku služi samo kao dokazivanje ‘elokventnosti’, ‘bogatstva rječnika’).

Naravno, postoje vrijedni pokušaji da se ovaj problem raspetlja unutar ‘hrvatske’ paradigme, recimo razdjeljivanjem para učinkovito-djelotvorno tako da znači efektivno-efikasno. Ali to je donhitokovski napor s obzirom da su i ‘učinkovito’ i ‘djelotvorno’ potpuno zagađene dosadašnjom upotrebom, što znači da prosvjetitelj tog usmjerenja odmah gubi mogućnost komunikacije s publikom: govori im zagađenim terminima o tim zagađenim terminima).

Ukratko, ‘učinkovito’ je odlična paradigma za sadašnje stanje hrvatskog društva i jezika.

+ + +

U idućim nastavcima riječima i frazama koje govore o hrvatskom društvu i jeziku: ‘gospodarstvenik’, ‘ne znam baš’.