Dnevna Arhiva: 17.01.2012. 7:33

Istina o lažima o EU

Nije mi se dalo pisati o referendumu jer mi je apsurdno da bi itko zdravorazumskom prosudbom, uz malo promišljanja, ako nema neke partikularne interese za čim većim neredom, bio protiv ulaska u EU. Ulazak u EU je toliko superiran alternativi da mi je cijela diskusija naprosto paradoksalna.

Ali eto, zatrpalo mi inbox pamfletima i vidim da je rasprava ipak uzela maha. Pa evo kako mi se čini tko je i zašto protiv ulaska u EU.

1. Prva i osnovna teza iz koje se izvlače mnogi argumenti je ‘što će nama EU, možemo i mi biti kao Švicarska ili Norveška koje nisu ušle u EU’ (ipak smo mi najpamentiji narod na svijetu). Ovo je totalno bezvezno jer da smo to ‘mogli biti’ napravili bismo do sada barem koji, barem jedan, barem pola koraka u tom smjeru.

2. Ima puno onih kojima ne odgovara ulazak u EU jer ona uređuje stvari, a njima odgovara nered, lov u mutnom, državno pogodovanje (a daleko se lakše nagoditi sa ‘zemom’ u nekom našem ministarstvu, nego s EU birokracijom) i Balkan.

3. Mnogi ne misle baš o lovu u mutnom, ali im odgovara status quo (recimo šefić na izmišljenom mjestu u javnoj upravi), ne razumijevajući da mu pozicija (zbog našeg … hm … bankrotića) nije održiva. Čovjek je biće statusa quo, to je naprosto genetski tako (kao što mu je i ljenost prirođena – složit ćete se, onaj koji je prije 20.000 godina po savani trčao i kad nije morao, umjesto odmarao, je imao daleko manje šanse da propagira svoje gene).

4. Mnogi naprosto nisu promislili nego se ravnaju prema ‘halo efektu’, zabludi gdje se u glavi promatrača jedna osobina nekog objekta prenosi na ostale. Recimo, manje obrazovani ljudi načuju da su financijska tržišta u EU u problemima, pa onda zaključe da ‘EU ne valja’ itd.

Evo nekih bezveznih teza koje ‘objašnjavaju’ zašto ne valja ući u EU.

A. To je interes EU, ne naš interes.
Ekipa nikad nije čula za win-win. Recimo, mi smo kao vrlo neuredni i nemarni stanari u jednom stanu lijepe zgrade, možda ne idealne, ali daleko uređenije od naše. Curi nam voda, instalacije za struju hazard od požara. Ili kućerak naslonjen na neki stambeni blok koji je znatno bogatiji, uređeniji i solidniji od naše kućice, a sve prema zaslugama (oni su s razlogom takvi kakvi su, a mi kakvi smo). Koji je zapušten, u stalnom riziku od požara i kote se štakori. Njima je u interesu da se mi popravimo, da smanje rizike od požara, poplave, naprave bolju osnovu za razvoj kvarta itd. Ali to je i naš interes!

B. Europa želi uzeti naša prirodna bogatstva, naročito vode, i kupiti jeftino naše tvrtke, zemlju, šume itd.

B.1. Najprije besmislica o vodi jer je onda indikativna za mnoge druge stvari. Ovaj zaslužuje malo dužu analizu jer je indikativan za druge stvari. Nadam se da ćete razumjeti površnost ili neobrazovanost ili zlonamjernost ljudi koji koriste ovakve argumente, pa zaključiti nešto i o kvaliteti ostalih njihovih argumenata.

Narod, ali čak i ljudi u visokim krugovima
– Kreću od fraze ‘Hrvatska je jedna od najbogatijih zemalja vodom u Europi’.
– Zatim nastavljaju sa frazetinom ‘Voda će biti u budućnosti važnija od nafte’
– I poentiraju s besmislicom ‘Europa će nam to sve uzeti’.

Izvor prve fraze je UNESCO-ov je World Water Assessment Programme (WWAP), točnije upravo ova tablica. U popularnu kulturu je ušlo preko ovakvih bljuvotina od članka, kao što je ovaj nepotpisani, mislim da su je to čak prvi, pa onda ostali prenijeli.

E sad gledajte:
– Radi se o vodi po stanovniku, a nas ima malo, je li tako?
– Prešutili su vam da je ‘dependency ratio’, tj. postotak tih resursa koji dolazi iz inozemstva, za RH jedan od najvećih na svijetu, 64%. Pa naravno! Jer, kao što znamo, Dunav i Sava ne izviru u RH.
– Zašto EU ne ‘poklopi’ Gabon, koji ima 5 puta više vode po stanovniku od RH? (Andoru su već poklopili, valjda zbog ona dva potoka koji protiču kroz nju, doduše samo sezonski kad se topi snijeg, što joj daje možda i najviše vode po stanovniku – iako je pitanje koliko toga je u ‘dependency ratio, naime zabezecirano za one nizvodno’).

Čak i mrska Srbija u stvari ima daleko više vode od nas, ali nekako njih još neće u EU. Valjda se prvo moraju napiti naše vode! Tu sam vidimo i prednost postepenog proširenja. Jer kad presuše Dunav, Srbi ostaju i bez struje, pa ih lakše mogu ucjenjivati.

U onom gore imate i procjenu stručnjaka (i lobotomirane novinara i urednika koji je to pustio), pazite “Od svih hrvatskih regija posebno je vodom bogata Lika iz koje, prema procjenama pojedinih znanstvenika iz ‘vodonosne’ struke, dnevno u Jadran otječe količina vode vrijedna oko milijardu dolara.” E da, kad bismo uspjeli sve to upakirati i prodati kao Evian ili Fidji i kad bi to nekto htio kupiti i platiti transport itd.

Pa zašto ne vidimo ni jednu investiciju u tom smislu kad se godišnje gubi oko 365 milijardi dolara samo iz Like? Brzo svi lončiće u ruke i to je naš spas. (Mi te mudrace, ‘znanstvenike’, vjerojatno i plaćamo na nekom institutu, gdje su oni, naravno, svete krave jer mi ‘moramo ulagati u znanost, jedino tako možemo postati konkurentni.’)

Druga fraza je besmislena, iako je točna, ali ne način kako ju ovi koriste. Prijeći ćemo na neke druge izvore, pa neće više biti važna. Vode će na ovom dijelu svijeta biti dovoljno. A nije jasno kako bismo ju transportirali ondje gdje treba. Mislim, ovo je tako besmisleno da mi se ne da dalje, ali još samo malo. Sa sve jeftinijom energijom, jasno da će desalinazacija biti jeftinija nego prijevoz tankerom ili cjevovodom itd.

Treća fraza je možda najidiotskija. Pa da ju nam žele ‘uzeti’, zar nije to najlakše tako da se korumpiraju balkanski političari? Nije li im to bilo lakše do sada (razmislite o slučaju Ina)? Inače, kako bi nam točno uzeli Dunav, ili ponornice u Lici? Zašto nisu do sada?

I ne zaboravite, ilegalni deponiji smeća, ili skroz legalni deponiji, koji tragično prijete nekim od najvažnijih bazena pitke vode (Zagreb) su daleko opasniji u jednoj neuređenoj balkanskoj zemljici nego u EU. Spas od nas samih i ovdje je prioritet.

B.2. Tvrtke.
O tvrtkama je sve jasno, a onima kojima još nije, razmislite da li će, kad dođu neki malo pametniji fondovi i ulagači na tržište biti malo teže ili malo lakše ‘poklopiti’ strateške firmice kao što su PTKM ili KORF ili INA, ili je to bilo lakše sada kad su dominantni igrači naši dični mirovinci, a tržište kapitala općenito u depresiji. Da smo bili na investicijskoj mapi i da je bilo još fondova koji su kupovali Inu kad je bila 1.500, pa da je cijena veća tada bila (kako su kasnije mirovinci zaključili, realnih) 4.200, da li bi MOL-u palo na pamet probati poklopiti Inu po 2.800?

B.3. Zemlja.
Kad Ivan iz, recimo, Slavonije, viče ‘ne damo našu zemlju’ baš me zanima što o tome misli Ante s Hvara koji bi htio prodati nešto malo da može platiti školovanje sinu. Mislite da Ivan ne bi skupo prodao svoju da je ima i da može? Ali ‘našu’ ne da! Dalje ne bih.

B.4. Šume.
Već vam je sve jasno, zar ne? A ako nije, jel’da da je bolje da šumama upravlja netko tko iz njih na održiv način zna izvući jako puno para nego da služe za sitnu korupciju i propadaju?

Ovdje treba primjetiti i sljedeće. Kad su nam oni tako lukavo pripremili klopku da nas udruženo popljačkaju, zašto su dugo vremena bili nesložni oko našeg primanja? A-ha! Zato jer su Englezi i Niskozemci htjeli zeznuti Njemce koji nas u stvari žele orobiti.

C. Bilo nam je bolje bez njih, pogledajte samo kako nam je super bilo 2004.-2008.
Pa da. Kad smo lijepo živjeli za novac koji su nam oni posudili. Svak je morao voziti novi njemački auto kupljen kreditom talijanske banke. Ali situacija nažalost nije održiva. Onaj dio suvereniteta koji smo izgubili, mi smo u stvari bezumno potrošili. Doslovno.

D. Naši neki političari imaju interesa da postanu ‘eurokrati’.
Imaju, neka im. Svatko može u tu struku, ako želi. Opasniji su mi oni naši političari koji se žele naplatiti zakučastim spletkaroškim dilovima u jednoj balkanskoj zemljici.

Evo malo direktno iz nekog pamfleta koji kruži uokolo.

E. “Laž je da je EU uređena asocijacija koja se uspješno bori protiv korupcije.”
Pitanje je što je uspješno, ali daleko uspješnije nego naše balkansko okruženje. Vidite, čak se i Sanader preračunao. A ne mislite valjda da je otišao svojom voljom i tu je gdje je ‘našim’ uvidom? Pa se ipak čini da su nešto bolji od nas u protjerivanju korupcije.

F. “Laž: da bismo iz EU „povukli“ ogromna novčana sredstva. Nismo ni dosad u tome bili naročito uspješni, dapače dokazali smo da smo na tom polju totalne trube.”
Pa da. Vraški smo nesposobni, što se još više ogleda u tome kako nam stoji gospodarstvo i mnoge druge stvari. Zato nam trebaju oni s malo višom produktivnošću, etikom itd. da nam pomognu.

G. ” Laž je da bi bilo dobro za našu zemlju kad bi nam Unija omogućila slobodno kretanje i školovanje mladih. Unija bi ih obrazovala eventualno zbog svog probitka, iskoristila sve što vrijedi od takvih „intelektualnih resursa“, vratila nam ih pred penziju, a nas pretvorila u zemlju neobrazovane radne snage nesposobne upravljati vlastitom državom.”

Sada smo zemlja znanja, tako se bar derao jedan bivši ministar. A i znamo da smo zemlja napametnijih ljudi. A naši mladi – oni su u biti janjičari. Njih će ovi uzeti majci sa sise i obrazovati ‘za svoju korist’. Ma da, bolje je da naši mladi ostanu zatucani i nemaju perspektivu. Neka ne putuju, neka ne vide kako ljudi mogu normalno živjeti, bez te naše ogorčenosti itd.

I za kraj samo iz tog pamfletića možda i vrhunac: “Ima još laži kojima nas udružena hrvatska oligarhija nemilice zasipa u okviru recentne bespoštedne jednostrane prounijske indoktrinacije i propagande koja ima samo jedan cilj – ostvarenje njihovog (a ne narodnog) „povijesnog cilja“: produbljivanja vlastitih džepova utrpavanjem zemlje u proturadničku i nedemokratsku Europsku uniju.”

E da. Jadni radnici u EU. Baš mi ih je žao u Francuskoj, Njemačkoj u usporedbi s našima. A i demokracija je na daleko nižim razinama nego naša. Pa mi smo ju izmislili, zar ne? Jer mi smo ‘u Europi od stoljeća sedmog’ (kako reče jedan čiča koji je dopustio pljačku i devastaciju Hrvatske jer ‘sve je dozvoljeno dok se borimo za samostalnost’) i Europa treba nas, a ne mi njih. Baš.

I ostaje pitanje: tko i zašto širi ovakve pamflete?

I za kraj. Kako je ovo ipak mjesto gdje dosta pišemo o tržištu kapitala, a i krasna je ilustracija. Ako vidite, a vidjet ćete, i na raznim investicijskim forumima je mnogo anonimnih postova protiv EU. A kako ulagačima to može štetiti? E pa tako ako se iza ih nickova skrivaju fond manageri, koji znaju da s ulaskom u EU padaju u vodu svi pokušaji prodavanja lošeg upravljanja portfeljima za vrlo visoke naknade. Siguran sam da će ulaskom u EU ‘tržište’ fond managementa doživjeti ogromne promjene, da će se marketirati strani, kvalitetni fondovi, koji će biti i znatno jeftiniji od naših (recimo naknada za upravljanje 1%). A kako to može biti loše? Pa tako ako sada vodite neki fond koji ima naknadu od 2 ili 2,5% uz sve ostale troškove koji opterećuju klijenta, a prinos prošle godine vam je, recimo, -20%.

+ + +

A SAD PROČITAJTE (otvara u novom prozoru) što Rakar ima reći o tome. On to bolje nego ja. Kraće i jasnije.

I TAKOĐER POGLEDAJTE (otvara u novom prozoru):

- Upravljam li ja nekim mirovinskim fondovima?
Kako su prošli moji favoriti ADPL-DDJH-KORF-PTKM Iniesta-Fabregas-Messi-Xavi i je li moguće da je na Zagrebačkoj burzi bilo jednostavno ostavariti velike zarade u 2011. iako ‘svi znaju’ da je to bila jedna jako loša godina(!?)