Arhiva Kategorije: Uncategorized

Pomalo se hvata

Iako u svim političkim ‘opcijama’ (a u biti za sada radi većinom radi samo o jednoj, uhljebnički određenoj; političke ‘opcije’ se uglavnom obraćaju svojoj uhljebničkoj bazi: NAJSTROŽE ČUVANA TAJNA IZBORA Stranke nakon svakih lokalnih izbora zaposle 10.000 svojih ljudi u općine, gradove…, računajući da ‘defaultne’ glasove svog ‘biračkog tijela’ koje se ‘prirodno’ dijeli po ideološkim/vrijednosnim pitanjima), ipak se nešto od onoga što pišemo mi (mislim i drugi autori osim mene, kao antun, dandy …) i drugi, ovdje i na nekim drugim mjestima.

Evo npr. Premijevo izjave koja je prošla nezapaženo:

“(A) Cijena kvadrata će pasti na 1000 eura i što je bilo bilo je, kazao je Milanović, a dodao je da (B) sustav i država koja potiče rentijersku ekonomiju, krivo odgaja ljude. “

Ovo je zaista iznenađujuće da jedan političar otvoreno progovora o rentijerskom mentalitetu.

Puno puta sam pisao o prokletstvu rentijerskog pristupa, zbog kojeg država nije bankrotirala već 7 puta (naime, turizam nas drži iznad vode, a nezarađena komponenta ‘sunca i mora’ te naslijeđenih investicija iz socijalizma dominira), ali zbog kojeg nismo ništa ni naučili, promijenili se (a mijenja se onaj tko se ne mijenja), recimo u Jutarnjem:

Naša je depresivna ekonomija određena potrošnjom tuđeg novca i sitnim rentijerstvom, pri čemu ono ima dva dominantna aspekta.

Prvi je prihod od turizma, u čemu je i dalje prevladavajuća ‘nezarađena’ komponenta, ona koja se sastoji od skupljanja vrhnja sa ‘sunca i mora’, a bez kojeg bismo do sada više puta bankrotirali.

Drugi dio sitnog rentijerstva je sustav ‘uhljeba’, vojske ljudi koji se nakon svakih izbora zaposle na suvišnim radnim mjestima u javnom sektoru i, uglavnom bez mjerenja uspješnosti, su mogli računati na iznadprosječne plaće i neopterećujuća namještenja. Ovome treba dodati i veliku kastu povlaštenih tvrtki iz privatnog sektora koje su lagodne rentijerski živjele od ‘uspješne suradnje’ s javnim.

ili početkom godine u Večernjem (nije se pojavilo na webu):

Kako bi se Pikettyjev analitički okvir mogao primijeniti na Hrvatsku? Kod nas, u ex-socijalizmu, stvari osobito nisu jednostavne. Paradoksalno, socijalistička politika širenja vlasništva nad stanovima dovela je do demokratizacije kapitala pa 9 od 10 ljudi ima neki kapital. No, to nas dovodi do vrlo bolne činjenice, čije samo spominjanje podiže tlak, pa čak i bijes (ali molim da ga ne usmjeravate na mene). Riječ je o tome da su nekretnine zapravo hrvatski problem broj 1. Mnoge hrvatske obitelji pokušale su podebljati svoju kapitalnu stranu ogromnim ulaganjima u stambene nekretnine (rentna imovina – kapital) a na račun svog budućeg dohotka (rad) uz visoku kamatu (rentu koju plaćaju drugima) ali su u toj kapitalnoj igri izgubili jer su cijene nekretnina pale, bez izgleda da se u dogledno vrijeme vrate na pred-krizne razine. A zadužili su se jako skupo. Ne ulazim u motive i okolnosti. Naprosto je činjenica da su mnogi pri tome izgubili veliki kapital, što ih sada znatno osiromašuje jer veliki dio dohotka moraju kroz visoku kamatu, a na izrazito visoku cijenu tih nekretnina, plaćati vlasnicima kapitala kao rentu. To je paradoks nekretnina u Hrvatskoj koje su ljude, umjesto da ih oslobode, velikim dijelom porobile.

Paradoksalno, vlasništvo nad precijenjenim nekretninama kupljenim preskupim kreditima možda je i glavni uzrok osiromašenja ‘srednje’ klase (mnogi odvajaju i pola dohotka za otplatu rate nekretnine, čija vrijednost pada!). Naravno, ovdje je tanka je linija između pitanja sloboda i vladavine prava (svatko je dobrovoljno ušao u ugovor) i šireg društvenog problema koji značajno doprinosi nejednakosti i društvenoj nestabilnosti. Time nadilazi ekonomske i pravne okvire i postaje šire pitanje pravednosti i društvene i političke mudrosti. Stoga smatram da je ispravno uplitanje države koja bi širokim potezima pomogla riješiti ovaj veliki problem. Primjerice, mogućnost napuštanja lošeg kredita uz ‘povrat ključeva’ bila bi jako važna stvar.

A o stanju tržišta nekretnina sam puno puta pisao, kao što znate mislim da pad cijena nije ni blizu kraja. Napominjem da ovdje Premijer ima na umu vjerojatno svoje okružje, ljudi koji su odrasli u centru i širem centru Zagreba, naime pad je toliki već sada da se na periferiji grada stanovi mogu komotno kupiti ispod 1000 eura po m2, a o drugim dijelovima Hrvatske ne moram ni pričati.

Zato ipak trebamo pisati i objavljivati.

Skoro svim našim političarima je gospodarstvo ‘ono neugodno što ide uz politiku’ (tako se SDP i riješio tog tereta dajući ga ‘kao vrući krompir’ skoro u potpunosti svom malom koalicijskom partneru). Iako je ono evidentno osnova sve druge politike (Firenza nije bila bogata jer je bila ‘kulturna’, nego je bila kulturna jer je bila bogata).

Bez sumnje, i od naših stranaka ćemo uskoro doživjeti ovako državničke izjave kao što ih čujemo iz Srbije jučer: Vučić je na sjednici Glavnog odbora SNS najavio kako će “u sljedećih godinu ili dvije svi živjeti teško i morati trpjeti dok Srbija ne stane na zdrave noge”. A to vam nije zato jer bi sprski premijer manje volio Srbe nego naši političari Hrvate, ili zato jer se meni tako ‘hoće’ nego zato jer su takve činjenice. A činjenice su:

“Problem socijalizma je da na koncu potrošiš sve tuđe novce”.

I zato, na žalost, osim na riječima, političari ne mogu ‘braniti narod od teških zahtjeva EU’ jer je to ‘ubij glasnika’. Problem nije u EU koji od nas traži ‘štednju’ nego je problem u:
- enormnnim dugovima koje moramo vraćati (a koji su bili uglavnom korišteni za robu široke potrošnje, uklj. aute, i neproduktivne investicije u nekretnine)
- devastiranoj kapitalnoj i proizvodnoj bazi
- devastiranim ljudskim resursima uz intenzivno iseljavanje najboljih
- izrazito maloj zaposlenosti unutar aktivne populacije koja je pak patetično mala
- devastiranoj mentalnoj okolini (prezir prema poduzetnišvu i ‘kapitalizmu uopće’)
- ogromnim kamatama koje nam žderu velik dio BDP-a

Tako da je bitno da pišemo i pomognemo političarima da se osjećaju ‘manje sami’ u teškim trenucima koji su pred njima.

Nedjeljni komentari

Niz sjajnih Antunovih komentara (naš možda najbolji politički komentator) imate ovdje:

- O gospodarstvu i građanima
- O Socijaldemokraciji u RH
- O reformama i ‘odustajanju od štednje’ u Italiji i što to znači za Hrvatsku
- O indoktrinaciji
O perspektivi

Potražite i ostale.

Jučerašnji veliki članak Mirjane Kasapović u Večernjem je pak kao da ga je pisao Antun, s micanjem 50% oštrice (ipak je to mainstream medij) i malo uljepšavanja, pročitajte.

Turizam – još podataka

1. Danas imamo ove vijesti o ulaganjima Dogus grupe. Jedan luksuzni hotelčić od 56 soba u Dubrovniku i jedno ulaganje u hotel s 5* u Zadru plaćaju 80 miliona eura, ovdje. Enterprise value naše najveće turističke tvrtke, VAH je, kako sam neki dan računao, oko 1,2 mlrd. eura, odnosno oko 155 mil. eura. A kao što znamo, Valamar ima dosta imovine upravo u Dubrovniku, pri čemu će novi hotel President 5* imati 292 sobe. Ovdje su ostali hoteli u Dubrovniku.

2. Danas je objavljeno i da je dobit Istraturista u 2013. 72,4 mil. kn. Po postojećim (zadnjim) cijenama je to P/E svega 11, iako je važan hotel Adriatic bio obnavljan usred sezone (Istraturist zatvorio Hotel Adriatic usred sezone, sprema se prodaja?).

Napominjem da je HT, koji se uglavnom smatra kao ‘cash cow’ dionica, koja redovito isplaćuje velike dividende (pa je važno da ima mali P/E) ima P/E od 9,40.

Pri čemu je ‘trenutni’ P/B ISTT 1,07 (zadnja zabilježena cijena je 170 kn, prije skoro godinu dana). Nebitno je kad je ostvarena ova zandnja cijena, ona je samo poveznica koja nam povezuje dobit i BV.

No, kao što znamo, većina velikih hotelskih tvrtki ima velike investicije, koje trebaju povećati prihode i profitabilnost. Plus imamo ono što nazivam ‘asset play’, naime mogućnost direktne ili indirektne monetizacije imovine (na ime čega je ARNT planirao, pa odustao, od isplate 280 kn po dionici).

Pri tome, P/B KORF je 0,78. P/B ARNT je 0,83. Itd.

3. U međuvremenu, neki investicijski fondovi su se počeli ‘micati’. Pogledajte ovdje i vidjet ćete (sortirajte po ’2014. %’) da su prva tri imala lijepe prinose u 2014. i – zanimljivo! – sva tri jasno iskazuju turističke pozicije u Top 10.

S druge strane imamo paradoks (barem za mene) jednog fonda koji se zove ADRIATIC Equity, koji u top 10 ne iskazuje ni jednu turističku poziciju na Jadranu (=Adriatic). On ove godine ima gubitak od 3,43% i slično otužnu izvedbu u zadnjih 5 godina, ovdje. Vjerujem da je ljudima u prodaji jako teško objasniti klijetima koji pitaju zašto nemaju ništa u top 10 u u zadnje vrijeme najatraktivnijoj investicijskoj klasi u RH, ili čak u široj regiji, naime pogledajte ovdje izvedbu indeksa CROBEXturist. S druge strane, ako dobro vidim, neki od fondova na vrhu liste već imaju lijepi tok uplata u fondove.

Napomena: Imam dionice KORF, RIVP, VLHO i ARNT i ovo nije ni u kom slučaju preporuka za njihovu kupnju ili prodaju. Moje računice i razmatranja mogu biti netočni i nesuvisli, stoga se nikako pri mogućim invsticijskim razmatranjima nemojte oslanjati na njih, nego na vlastite procjene i/ili ovlaštenih invsticijskih savjetnika.

Svijet i Hrvatska

- Začuđujući podaci za zatupljenu hrvatsku javnost
- Propast zadnjih ‘samoupravljača’ u Hrvatskoj
- Lažne / manipulativne statistike o ‘začuđujućoj nejednakosti’

1. Hrvatska je u teškoj depresiji, ponajviše mentalnoj. Zavidne (i zbog toga ogorčene) ljude odlikuje želja da i drugima bude loše (više nego želja da njima samima bude bolje). Stanje u kojem je svijet, pogotovo u usporedbi sa stanjem Hrvatske, je u hrvatskim medijima i hrvatskoj javnosti potpuno izdeformirano.

Svijet nije u krizi i u svijetu ne ‘vladaju napetosti’ koje prijete ‘propašću neoliberalnog kapitalizma’, kako nam uporno serviraju NAŠI mediji. Zatrašujuće je, međutim, ono što sam čuo neki dan na radiju. Bilo je prezentirano istraživanje o tome kako se informiraju studenti (ili je to bio dio nekog šireg istraživanja). Pazite sad. Zanimaju ih i događaji u svijetu, ALI se o tome informiraju najviše na ‘hrvatskim portalima’ (koji im serviraju priču o propasti svijeta); oni ne znaju da se u svijetu uglavnom živi normalno i sve bolje. Zastrašujuće!

Evo nekih podataka.

2. Najprije, prema Deutsche bank, kolika je vjerojatnost defaulta (možete ugrubo shvatiti kao bankrot) hrvatske države, u usporedbi s nekim drugima, sličnima, u ovom slučaju uz vjerojatnost povrata 20% duga (recovery rate assumption: 20%). Boje se malo lošije vide, Hrvatska je ova na vrhu.

reweb2

Prema DB, vjerojatnost defaulta RH, pri čemu će kreditori dobiti (nakon natezanja) svega 20% svojih pozajmica nazad je oko 4% u idućih godinu dana. Uočite da su prije godinu dana Portugal, Slovenija i Mađarska bili lošiji od nas, a sada su znatno bolji. Italija je bila svega malkice bolja od nas, sada je radikalno bolja. Bugarska je stalno radikalno bolja od nas.

3. A što je s Grčkom, najvećim bolesnikom EU? (Opaaa … jelda kako lako padaju pretpostavke, što ako MI postajemo najveći bolesnik??). Na gornjem ih websiteu nema, ali događa se donedavno nezamislivo. Prinos na grčke i hrvatske državne obveznice postaje usporediv. Ovdje je prinos na grčku 10-godišnju obveznicu (trenutno oko 6,7%) i njen vremenski razvoj u zadnjih 5 godina (porast s 5% na 30% i nazad). Ovdje imate priču o tome.

A ovdje možete vidjeti prinose na hrvatske državne obveznice, nema 10-godišnje u eurima, ali čini se da bi ona bila na oko, ili nešto iznad, 5%.

Mislim da možemo reći da je razvoj za nas bio relativno katastrofalan u odnosu na to kako se oporavljaju drugi koji su bili zaista loši. A NAŠI još uvijek krive svjetsku krizu.

4. S druge strane, u Americi, za koju naša potumplana javnost ‘zna’ da još malo će propasti pod ugrozom tog groznog ‘neoliberalnog kapitalizma’ i također ‘zna’ da su ondje izgubljena zaista mnoga radna mjesta i poštenom proleteru je ondje teže nego ikada prije, ondje je IZNENAĐENJE!

IZNENAĐENJE: Broj radnih mjesta u SAD je pri vrhuncu svih vremena i lako moguće da će ga uskoro premašiti. Calculated Rik: Headline for Next Friday: “U.S. Private Employment at All Time High”

5. Upravo ovih dana su izašle i, nekima začuđujuće, statistike o tome da nema ‘eskalacije nejednakosti u prokletom neoliberalnom kapitalizmu i svijetu uopće’ (socijalist: ‘U 3PM, kako ćemo sada dobiti funding za naše projekte o nejednakostima!’)

The Atlantic: How You, Me and Everyone Got the Top 1 Percent All Wrong.

Naime, radi se o tome da se nisu ‘Top 1%’ nešto ‘obogatili’, a to sve ‘na račun ostalih’. Radi se o tome da su se ‘Top 0,01%’ naročito obogatili (u Americi). A tko su ti? E pa vidite, to su vam većinom oni koji su postigli radikalne uspjehe u globalnoj ekonomiji, krećući iz SAD, nevjerojatno žive, inovativne i kapitalizaizirane ekonomije (da, drugovi i drugarice samoupravljači, Facebook, Google, Tesla i Microsoft ne bi bilo mogući u Hrvatskoj, čak i da su njihovi osnivači sve takve ‘ideje’ imali upravo živući u RH).

Zanime me (pitanje za samoupravljače): Imate li što protiv iPhonea, MS Office, Google i Tesle i sličnih? Jer uglavnom se radikalno bogaćenje njihovih osnivača i financijera odnosi na tih 0,01%. Ako imate, slobodno možete vratiti svoj iPhone ‘jer je na njemu netko ostvario ekstraprofit’ i vratiti se na telefon Iskra ili neki sjevernokorejski.

Naravno, samoupravljači i mrzitelji kapitala se sada neće posuti pepelom i reći: ‘Sori, inače smo ideološki zastupljeni a malo nas je i zeznula statistika.’ Naravno da neće. Jer zavist je jača.

O čemu se točno i detaljno radi, možete vidjeti ovdje.

6. Sad će hrvatski samoupravljači i endemska vrsta (koja je kod nas ipak mainstream), trash-marskisti reći: “Ali to ne može biti, to se ne uklapa u Marksovu dogmu teoriju! Mora da je ONDA problem u svijetu u cjelini!” Ne nije, stotine milijuna ljudi (a i oni su ljudi, zar ne?) u Kini, Indoneziji i Africi itd. je izašlo iz teškog siromaštava (to je ono kad umiru djeca od gladi i nedostatka lijekova, što naše humaniste-internacionalce ipak toliko ne zanima, jer se humanizam samo mjeri po tome koji auto vozim ja, a koji susjed); štoviše, ušlo je u globalnu srednju klasu.

A na samom dnu, imamo ovako fenomenalan napredak: The One Chart That Bill Gates Would Like You To See. Radi se o smrtnosti djece. I očekujem da svaki pošteni samoupravljač, trash-marskist, hrvatski socijalit i ogorčeni ‘sve je negativno’ novinar ovaj link otvori. Jer inače ne voli ljude.

7. U međuvremenu, jedan od zadnjih projekata radničkog dioničarstva, a to je Novi list (danas mi više liči na neki pamflet), čini se da propada. Oni su bili nešto kao samoupravljači, uređivačka politika nešto kao ‘balkanska ljevica’ ili tako nekako. ALI, radnici su, kad su imali dobru priliku, prodali dionice. To jasno nema previše direktnog utjecaja na izvedbu firme (kapitala ni manje ni više u firmi, dionice idu iz ruke u ruku), ali ima veze s onom čuvenom ‘Ideje naše, novac vaš’ (jer smo svoj novac povukli, naime dionice prodali; mrzimo kapital, ali volimo novac!), svakako pročitajte ovaj jako zanimljiv serijal:
- Albert Faggian: Istina je k’o novčić – ima i pismo i glavu
- Otvoreno pismo radnika Novog lista

Ovo me jako podsjeća na radnike Petrokemije, koji su svoju sudbinu, čini se, predali u ruke g. Klausu. Koji se sada jako brani zašto je sklopljen devastirajući temeljni ugovor na dvije (DVIJE) godine usprkos nadolazećoj liberalizaciji plinskog tržišta. Znate, jako je puno radnika Petrokemije imalo dionice koje su vrlo jeftino dobili. Ali su in oni uglavnom prodali i ostvarili lijepu dobit, mislim da je ispravno reći: špekulantsku dobit (a oni koji nisu prodali, ispali su ‘idioti’, da se poslužim riječnikom g. Klausa). I to je bilo ponajviše kad bi cijena malo narasla, onako špekulantski. A rekao je lijepo g. Klaus: Nisu radnici Petrokemije idioti. Nisu oni koji imaju 106 dionica samo radnici i bivši radnici, ali možemo reći da se radi uglavnom o njima. Evo kako izgleda broj dioničara Petrokemije koji imaju 106 dionica:

petrokemija 106

Znači radnici Petrokemije, ‘samupravljači’ (a to imamo potpuno pravi reći jer se g. Klaus, šef sindikata, hvali da su oni ‘dovodili’ predsjednike uprava, pa tako i g. Jagušta), nisu idioti. Pa tko onda jest idiot? Ja mislim da su idioti građani Hrvatske. Naime, znate li koliko je hrvatskog bogatstva uništeno u Petrokemiji kroz vrijednost te tvrtke za državu, mirovinske fondove i ostale? A koliki je oportunitetni trošak, što je ta tvornica mogla biti?

A zašto su građani RH idioti. Pa evo npr. jer nisu reagirali na izjavu g. Klausa koji je na javnoj TV (koju financiraju ‘idioti’, građani RH) izjavio prošle godine: “jednostavno smo pojeli svoju supstancu … došli smo u situaciju da ne možemo sami … ‘sindikat je to prepoznao još prije dvije ili tri godine’“. Znači, iako je sindikat to ‘prepoznao’ (da ne može sam, dakle treba strateškog partnera ili financijskog partnera, a to može samo kroz privatizaciju) se oštro i ucjenjivačKi protivio privatizaciji.

A možda su i radnici Petrokemije ipak barem malkice ‘idioti’ (čisto da parafraziram riječi g. Klausa, jasno ne mislim to doslovno jer su to ipak osjetljiva postrojenja, koja nisau eksplodirala, pa valjda ne rade na njima baš idioti). Naime zato jer su podržavali politiku koja je dovela do velikog gubitka radnih mjesta, smanjanja plaća, te perspektive daljnjeg radikalnog smanjenja radnih mjesta i smanjenja plaća. Po svemu sudeći, radnici Petrokemije mogu biti sretni ako sačuvaju svoja radna mjesta.

A tako je to sve žalosno. Novosti (“tjednik/nedeljnik Srba u Hrvatskoj”, kako se nazivaju) su još ne tako davno pisale inspirativno o Petrokemiji: Zadnja oaza socijalizma. A g. Klaus ponosno izvikivao (uz pljesak nazočnih), a razni mediji ponosno prenosili (ali npr. propali net.hr je ipak pokazao malo srama pa je to kasnije maknuo, vidite ovdje): “Mi u Petrokemiji mrzimo svaki kapital”.

Evo kako je to izgledalo na jednom javnom izlaganju g. Klausa:

A evo kako je na drugom:

7.B. A što povezuje ‘samoupravljače’ iz Petrokemije i Novog lista. NIšta tu nije slučajno. Evo recimo kako se Novi list razračunavao za mojim pozivom na privatizaciju Petrokemije: Križanac diktatora i Mr. Beana u mojoj dnevnoj sobi (inače sam dobio prvostupanjsku presudu za ovaj tekst prepun uvreda, a čak ga je i HND osudio, međutim oni ga i dalje ponosno objavljuju). Jasno, sad kad znamo da je i g. Klaus držao cijele vrijeme figu u džepu, znao da je privatiazcija neminovna, a govorio drugo, da li će ‘samoupravljačima’ pasti na pamet ispričati se? Naravno neće. Joj da, skoro sam zaboravio. Ima ovaj autor i neke pokrajnje aktinosti, npr. jendu mu finu udrugicu koje je osnivač financira RH, tj. svi mi. ON je na državnoj sisi. Ako im propadne samoupravljanje u Novom listu, taj barem privremeno ima i jednu rezervnu poziciju. O našem trošku :)

7.C. Taj se isti novinar Tomičić upravo danas BRINE jer privatizacija ne ide po planu “Zanimalo nas je »kakvi su planovi države s Petrokemijom, odnosno što će biti poduzeto nakon natječaja na koji se nisu javili zainteresirani ulagači/strateški partneri«. “. Tko ne vjeruje, evo ovdje. Kakva demagogija! Ili interesi?

8. Vidite. Amerikanci, Njemci, Kinezi vole kapital. Možda sam i ‘samopravljači’ iz Novog lista vole kapital. Jer oni jako dobro znaju zašto su ‘standardi’ radnika u Burkini Faso i Njemačkoj različiti. I zašto u Njemačkoj ima posla. I zašto je u Njemačkoj život normalan, a u Hrvatskoj ogorčen. Pa zato jer ima … (nježne socijalističke duše molim zatvorite oči jer dolazi nešto puno gore od psovke) … jer ima KAPITALA.

A što znači kapital? Evo još jedne GROZNE ISTINE za naše socijaliste i ogorčene novinare propalih medija (ne znam jeste li primjetili, da hrvatski medij što propaliji, to ogorčeniji i više tumači da svijet propada). Ovako izgleda iz gornje svježe prezentacije omjer bogatstva i prihoda u SAD:

USA national wealth

Nevjerojatno, ali istinito, Radikalno raste imovina koju raja ima u mirovinskoj štednji, a to je većinom u dionicama. A to znači u produktivnom kapitalu.

Ali tu mora da je neka greška, reći će pošteni socijalist, ili tipični zatupljeni naš građanin kojeg siluju medijskom indoktrinacijom koja je na pola sjevernokorejksa. Pa zar ne ide profti uglavnom mrskim ‘kapitalistima’? Pa ide. Ali kapitalisti su svi. Većina prihoda od kapitala ide u mirovine:

profit to capital

Nevjerojatno, ali istinito. Svijet nije u krizi i oni koji manje mrze kapital i imaju ga više, prolaze daleko bolje.

Ovo su činjenice. Ipak, religija često zanemaruje činjenice. Religija ‘propasti svijeta koji je u neoliberalnoj krizi’ čim je gluplja, to njeni vračevi glasnije (ali samo u ‘Rvackoj!) viču glasnije. Ipak, MI znamo najbolje – ta izmislili smo kravatu. Kako to kaže i Kuljiš na Žurnalistima: Vaso je najmanji problem: Život u hrvatskoj laži.

Ipak, moramo razumjeti da vračevi često nisu tako glupi kakvima se predstavljaju. Nego im je to moneta koju dilaju, moraju i oni od nečega živjeti, imati svoj ja, svoj karakter, svoju javnu prisutnost, svoje honorare. A mi koji znamo što i kako je, ipak ćemo uživati u svijetu koji ne propada i omogućava nam daleko više i bolje nego ikada u ljudskoj povijesti. No, nažalost, na sve nas utječe i okolina, koja se nažalost ne mijenja (mijenja se onaj tko se ne mijenja), a na zatupljenosti ‘narodnih masa’ radi se ne manje nego za druga Tita. Ovaj put ipak to nije organizirano s centralnog mjesta, više je onako odraz vremena, borbe za zauzete pozicije, opće zavisti, ogorčenosti i letargije i tako u krug.

A najgore je za Hrvatsku da se mentalno ne mijenja. Čak i kad ova kriza ‘prestane’ (naime, kad počne ekonomski rast, koji jednom mora početi, kad dovoljno duboko padenemo) bit će izgubljena prilika za (mentalne) promjene, ostat ćemo isti.

p.s. 31.3.

- I Kuba se mijenja brže nego mi: (BBC) Cuba approves foreign investment law

- Lijep prikaz s T Portala DOJAM DEČKA IZ VANCOUVERA — Dinamov stadion je vic, pizze su katastrofa, a Zagreb grad za poginuti

- Mentalni sklop urednika i u novinara čak i u Jutarnjem koji se najviše trudi biti pro-tržišan, a kritičan prema NAŠEVANJU je često trash-marksistički / žalopojno-socijalistički. Pogledajte ovaj inače pozitivan tekst PRIVATIZACIJA S HAPPY ENDOM ‘Bili smo pred gašenjem, a onda su došla braća Indijci i napravili čudo’. On počinje u tipičnom hrvtaskom ‘mrzim kapital’ stilu: “Hrvatska propala biznis priča uvijek ima sličan scenarij.Ide otprilike ovako. Tvornica je osnovana za vrijeme Jugoslavije i bila je neupitni lider na tržištu. Onda je 90-ih nastupila privatizacija. Ona je donijela više lošega nego dobroga, no tvornica se nekako uspjela održati.

Da se premjestimo u neku drugu zemlju, da ne budemo previše emocionalni. To vam je kao da kažete:

‘Bila jednom odlična tvornica Trabant u DDR. Auti su bili toliko dobri i traženi da se u DDR i SSSR čekalo godinama na njega, iako je karoserija bila od plastika i bilo je slučajeva da bi ju nagrizle svinje. MEĐUTIM; dolaskom proklete tržište ekonomije i privatizacije, tvornica je propala, i tek se kasnije oporavila dolaskom ‘plemenitih humanih kapitalista’, ovdje.’

Socijalističkim naricateljima je vrijeme da razumiju da je Juga propala jer je socijalizam bankrotirao; a ne da nam je krasni socijalizam propao jer su onako ni iz čega došli ratovi u Jugu.

NASA: Svijet propada (ali samo u Hrvatskoj, al’ ono, fakat, kužiš stari!)


- I o The Guardianu kao najcitiranijem stranom mediju u Hrvatskoj
- Plus apel normalnim urednicima da pročitaju ovo i izvuku neke zaključke, u biti mislim da bi ovo trebalo biti obavezno štivo za urednike u RH

1. Eskalacija trash-novinarstva nas je zadnjih dana naprosto zatrpala u jednoj od ključnih tema (propast svijeta), naravno potpuno lažno prezentirano. Pogledajmo ove besmislice nekih od naših najvažnijih medija:

- Nova TV: ‘Ovo nije teorija urote – svijet u kojem živimo osuđen je na propast!

- Jutarnji: NASA-ini ZNANSTVENICI ‘Svijet kakav znamo osuđen je na propast! Uskoro će doživjeti pravi kolaps

- 24sata: Osuđen na propast: Svijet koji znamo ide u nepovratni kolaps

- T Portal: ZNANOST UPOZORAVA — Svijet kakav poznajemo propada za par desetljeća

U opremi tekstova vidimo prilično radikalne izmišljotine (laži), primjerice:
- NASA je poslala upozorenje: Globalnoj industrijskoj civilizaciji zbog pretjeranog iskorištavanja Zemljinih resursa prijeti kolaps u roku od samo nekoliko desetljeća
- Kombinacija eksploatacije neodrživih resursa, nejednake raspodjele bogatstva i prekomjerne potrošnje resursa mogla bi dovesti do kolapsa industrijskog društva u roku od samo nekoliko desetljeća, kažu znanstvenici NASA-e (ovi čak navode da je vijest iz ‘Houstona’, znate ono: ‘Houston, we have a problem!’, valjda da izgleda dramatičnije
- Ovaj put ne radi se o jednoj od teorija urote koju su zakuhale Maje već je sve znanstveno utemeljeno u NASA-i.
- … riječ je o upozorenju koje dolazi iz istraživanja koje potpisuje NASA
- … stručnjaci koje je financirala NASA proveli višemjesečno istraživanje i potrošili mnogo novca kako bi zaključili da je teorija koju je u 18. stoljeću izložio engleski demograf i politički ekonomist Thomas Malthus – ispravna.
- itd.

Na ovu hrpu laži trebamo se pitati: ‘Pa ljudi moji, kako je to moguće?’ (Ona intonacija pok. Mladena Delića.)

2. A o čemu se u stvari radi? Radi se o

(i) O jednom radu koji je napravio student (doktorski student – u matematici recimo i nisi nešto ‘matematičar’ dok još nemaš doktorat)

(ii) NASA-in Goddard centar je sponzorirao (su-financirao) istraživanja po modelu ‘HANDY’ na kojima radi student-doktorant Safa Motesharrei iz School of Public Policy, University of Maryland

(iii) Goddard: “Goddard Space Flight Center is home to the nation’s largest organization of combined scientists, engineers and technologists that build spacecraft, instruments and new technology to study the Earth, the sun, our solar system, and the universe. Named for American rocketry pioneer Dr. Robert H. Goddard, the center was established in 1959 as NASA’s first space flight complex. Goddard and its several facilities are critical in carrying out NASA’s missions of space exploration and scientific discovery.“. Nadamo se da da ga neće sada zatvoriti jer ‘znanstvenici NASA predviđaju smak svijeta’, jer čemu se truditi?

(iv) Vidite ovdje čime se bave ti ‘Maje-Maltusi’ u Goddard centru.

(v) Znači GSFC je najveći NASA-in i američki uopće (i naravno svjetski) istraživački centar, da biste razumjeli o koje kolosu (ali ne samo u novcima i resursima, nego i znanju, oni su jedno 100 puta produktivniji od naših ‘instituta’), vidite ovdje: NASA 2015 budget estimates (da, oni u normalnoj zemlji već imaju zahtjev za proračun u 2015. i projekcije do 2019.)

(vi) Kao što možete vidjeti, oni za znanost (bez ‘istraživanja svemira’, itd.) imaju oko 5 milijardi dolara (Cijeli proračun NASA je oko 17 milijardi USD, sličan cijelom proračunu RH). Kao što možete vidjeti u njihovom izvješću, velik dio toga se troši na sponzoriranje drugih istraživača, vjerojatno tisuće radova godišnje.

(vii) Pa tako financiraju i studenta Motesharrija, koji je pak ovih dana svoj rad maknuo s weba, nakon što ga je The Guardian zloupotrebio i niz trash sajtova po zapadnoj sferi senzacionalizirao (ali valjda nigdje i većina mainstream medija na naslovniciama kao u RH); originalni članak je bio ovdje (papala maca), ali ga ipak možete vidjeti ovdje u googleovoj predmemoriji.

Jako zanimljivo, radi se
- o radu iz 2012. koji je sada ovako izvučen na svjetlo
- o radu koji ima ridikulozno pojednostavljene modele i iz kojega je izvučen najgori scenarij koji (pazi sad!) izgleda ovako:

… we find that collapse is difficult to avoid … the solution appears to be on a sustainable path for quite a long time, then Elites grow and consume too much, resulting in a famine among Commoners that eventually causes the collapse of society. … This Type-I collapse is due to a loss of workers, rather than a collapse of Nature.

Znači elite uspjevaju, plebs umire od gladi i tako svijet propada, a ekolozi su zadovoljni.

Ima i ovaj scenario koji se manje komentira, a to je kad se priroda “previše iskorištava”:

As can be seen, Population, Nature and Wealth all collapse to a very small value. However, after depletion becomes small due to very low number of workers, Nature gets a chance to grow back close to its capacity, λ. The regrowth ofNature kicks off another cycle of prosperity which ends with another collapse. Simulation results show that these cycles repeat themselves indefinitely.

Mislim da kolega Mofesharrei neće dobiti idući grant, ali sad to nema veze. Idemo dalje.

3. Pitanje je: Pa kako je moguće da su vodeći hrvatski mediji ne samo objavili nego i napuhali do nejverojatnih razmjera ovakvu besmislicu (ne sjedište Goddard centra nije u Houstonu, čak i da su njegovi znanstvenici to pisali)?

Pa naravno! Odgovor je: Sveta krava i zlatno tele hrvatskog press-clipping novinarstva, The Guardian!

The Guardian je valjda najcitiraniji izvor u hrvatskom novinarstvu, a zasigurno jači nego svi ostali mediji iz VB zajedno (BBC, Daily Mail itd.). A zašto? Pa zato jer je The Guardian inače jako ‘lijeva’ novina, rekli bismo u društveno-gospodarskim pitanjima praktički i marksistička.

One koje to čudi, ‘Kako je moguće da u tržišnom gospodarstvu postoji ‘jako lijeva’ novina koja je tržišno uspješna?’, odgovor je sljedeći:

A. Najprije treba znati izrazito ‘lijevu’ amtmosferu u engleskom društvu nakon 2. svjetskog rata (koja je dovela do kolapsa, naime nisu Englezi bezveze izabrali M. Tatcher, ‘tek tako, malo za promjenu’).

B. Zatim treba znati povijest The Guardiana. Pri osnivanju je bio osnovan kao pro-business novina, s Wikipedia:

The Manchester Guardian was founded in Manchester in 1821 by cotton merchant John Edward Taylor with backing from the Little Circle, a group of non-conformist businessmen. … The working-class Manchester and Salford Advertiser called the Manchester Guardian “the foul prostitute and dirty parasite of the worst portion of the mill-owners”.[16] The Manchester Guardian was generally hostile to labour’s claims. Of the 1832 Ten Hours Bill the paper doubted whether in view of the foreign competition “the passing of a law positively enacting a gradual destruction of the cotton manufacture in this kingdom would be a much less rational procedure.” The Manchester Guardian dismissed strikes as the work of outside agitators..

Kasnije ga je preuzeo legendarni C.P. Scott koji ga je vodio kao ‘naprednjačku’ novinu, ali nikako ne kao anti-poslovnu. Primjerice, bio je protiv općeg štrajka u svoje doba, Wikipedia: “He was just as disturbed by the General Strike of 1926, hoping ‘Will not the General Strike cease to be counted henceforth as a possible or legitimate weapon of industrial warfare’”

I nedugo nakon njegove smrti, silno bogatstvo koje je stvorio izdavaštvom je završilo u zakladi koje ja trebala upravljati Guardianom, Wikipedio i dalje: “In June 1936, ownership of the paper passed to the Scott Trust (named after the last owner, John Russell Scott, who was the first chairman of the Trust). This move ensured the paper’s independence.

Međutim, prema Conquestovom Drugom zakonu politike (istina!) je The Guardian uskoro postao baš ono ljevičarski. To Vam je kao što je npr. HRT u prethodnom periodu baš ono bio postao neo-komunistički/trash-marskistički (peti danovi kao odraz uredničke orijentacije) – ako dobro razumijem, to se sada počelo mijenjati, čak imamo i emisije o komunističkim zločinima, prije nezamislivo. Tako da je The Guardian postao i jako prijemčljiv čak i na KGB, opet Wikipedia: “In 1995, KGB defector Oleg Gordievsky identified prominent Guardian editor Richard Gott as one of his agents. While Gott denied that he received cash, he confessed taking benefits from the KGB on a visit to the Soviet Union. … Gordievsky commented on the newspaper: “The KGB loved The Guardian. It was deemed highly susceptible to penetration”.”

Tako da je The Guardian danas vrlo, vrlo ‘lijevo’. Pri čemu ima jako dobrih članaka u raznim područjima. Ali će u političko-gospodarskima biti jako lijevo, i iskoristit će svaku priliku da nas upozori da ‘svijet propada’. Ovdje trebamo uočiti da je engleska ‘ljevica’, laburisti (Tony Blair etc.) u ekonomskim pitanjima puno desniji od obje naše socijalističke stranke (SDP i HDZ). Npr.: “The newspaper’s reputation as a platform for liberal and left-wing opinions has led to the use of the epithet “Guardian reader” as a label for middle-class people holding such views, or sometimes as a negative stereotype of such people as middle class, earnest and politically correct.

C. Jedan dio sve zagriženijeg stava The Guardiana u zadnje vrijeme treba tražiti u njegovim sve većim (sada već kolosalnim) gubicima. Kakav to utjecaj ima na inače ljevičarsko uredništvo, možemo razumjeti ako se sjetimo negative koju su bljuvali u zadnjoj fazi Vjesnik, business.hr pod uređivanjeg Jagića, danas.net.hr, Poslovni pod Markušićem ili neki drugi NAŠI mediji koji su poslovali s velikim i trajnim gubicima. Wikipedia:

“The Guardian has been consistently loss-making. The National Newspaper division of GMG, which also includes The Observer, reported operating losses of £49.9m in 2006, up from £18.6m in 2005.[91] The paper is therefore heavily dependent on cross-subsidisation from profitable companies within the group, including Auto Trader.

In June 2011 Guardian News and Media revealed increased annual losses of £33m and announced that it was looking to focus on its online edition for news coverage, leaving a physical newspaper that was to contain more comment and features. It was also speculated that the Guardian may become the first British national daily paper to go solely online…. For the three years up to June 2012, the paper lost £100,000 a day, which prompted Intelligent Life to question whether The Guardian can survive.”

Poink!

4. Naravno, sad je potpuno jasno zašto je The Guardian izvanredan i nenadmašan izvor negativnih vijesti o ‘propasti kapitalizma, i ne samo to; propasti svijeta!!!!!’. Naime, znamo da je velikom dijelu naših medija trash-izvještavanje o propasti svijeta jako bitno. Pitanje je zašto je to tako. Jedan dio priče je u trash-marskističkom stavu da svijet MORA propadati (jer čemu inače socijalistička revolucija, ako je svijet dobro). Drugi dio je vjerojatno u ogorčenosti vlastitom situacijom. Treći dio je u jakoj zastupljenosti onih koji ne žele promjene (zašto bi se Hrvatska trebala mijenjati ako nije problem u njoj, nego u svijetu koji propada)?

5. Joj da. Dio naših medija nije citirao The Guardian, nego Metro, koji je citirao The Guardian. To je ona besplatna novina, uglavnom press clipping, koja se dijeli u podzemnoj. To je zato jer kad novinar vidi ‘vruću’ temu, onda on gugla, pa da nema baš isti izvor kao konkurencija …

6. Urednici. Dragi urednici. Znam da su vaši novinari potplaćeni i da biste im htjeli dati veća primanja. Da su neki među njima ogorčeni i slabo motivirani. Ali ipak nemojte im vjerojavati sve što vam donose, linijom manjeg otpora. Pogotovo ako je neki tekst o kastastrofalnom stanju svijeta iz The Guardian!

Evo recimo Rollingstone (čak i ako ste ljevičar, jelda da biste na pusti otok ponjeli Rollingstone rađe neko The Guardian?). Evo npr. svježe u njemu Bill Gates, veliki i zanimljiv intervju velikog humanista, dan prije nego je The Guardian ‘analizirao’ članak Ph.D. studenta iz 2012. Većina hrvatskih medija je prenjela ovo s**nje iz TG, a nitko ovo iz RS. Pa je li to u redu? :)

Joj da zaboravio sam. Nije to u redu prenositi hrvatskoj raji jer Gates osim što donira većinu svog bogatstva još i govori da je svijet bolje mjesto nego ikada prije i postaje sve bolje. To fakat nije u redu da raja zna! Kao što bi rekao (tko ono?): Ako nam se ne sviđaju činjenice, tim gore po činjenice!

I za kraj, C.P. Scott bi se okrenuo u grobu da vidi ovu groznu manipulaciju The Guardiana. P.C. Scott:
1. “Comment is free, but facts are sacred”.
2. “It is well to be frank; it is even better to be fair”.

The Guardian ovdje nije poštovao činjenice (prešutio većinu znatnih i dao manipulativnu interpretaciju ostalih) niti je bio ‘fer’.

No čak i takav TG je ipak napisao ‘samo’ (uočite famozni upitnik): “Nasa-funded study: industrial civilisation headed for ‘irreversible collapse’?“. A sad još jednom pogledajte naslove u našim novinama koji su proizašli iz tog teksta. Naši društveno-politički pregaoci kao da i dalje vode borbu druga Tite koja treba pokazati kako je svijet u komi. Podsjeća li vas to malo na Sjevernu Koreju?

Zabuna oko liberala u Hrvatskoj

Terminološki kič nikome ne koristi: ni ljevičarima, ni liberalima, ni libertarijancima, ni konzervativcima (odnosno koristi samo populistima)

1. U Hrvatskoj se polako rađa liberalna ‘scena’ (ako se ne šalimo, pa stranke HNS i HSLS ne zovemo ‘liberalnima’) i tu sad nastaje velika zabuna oko terminologije, onako ‘trashy’ kako to inače bude kad provincija hvata korak sa Zapadom.

2. Za početak, uočimo da nitko ne spominje termin ‘slobode‘, što je u temeljima riječi ‘liberal’. A ekonomske slobode kao temelj civilizacije, iz kojih dolaze ostale slobode (iako je sve jasno, trenutno pratimo monumentalni primjer Kine koja u svakom smislu postaje radikalno slobodnija, a to je bilo moguće samo zbog nevjerojatnog rasta gospodarstva koje tako raste od kad postaje slobodnije).

Također uočimo da npr. u Njemačkoj, koja nam zaista kad društvo može biti uzor, imamo dvije dominantne stranke, CDU i SPD, od kojih su obje naše najveće stranke HDZ i SDP u ekonomskim pitanjima puno ‘ljevije’, iako je to ljevičarenje uglavnom neosviješteno, naime čisto populitistički instinkt, odnosno refleks.

3. Liberali, odnosno ‘klasični liberali’ (a to bi bilo uglavnom kao ‘kit’ i ‘morski kit’) zalažu se za ekonomske i osobne (vrijednosne) slobode, te iako su rijetko dominantne političke skupine su uglavnom pivotne točke (prema kojima se ostali određuju) ili ‘sol’ političke scene (to može biti i kao dijelovi, odnosno frakcije, većih stranaka). No ima zemalja u kojima su liberalni nazori dominantni, primjerice Švicarska, Island, Kalifornija ili u nekim razdobljima skandinavske zemlje (gdje su u svakom trenutku važni, ali ne uvijek dominantni). Ovdje imamo zanimljiv obrat kad socijalisti u RH (gdje su zagovornici bankrotirane doktrine marskizma onako više ‘trashy’), te zemlje u nevjerojatnoj zamjeni teza proglašavaju ‘socijalističkima’ iako će klasični liberalizam (ili naročito vraga Friedmana) proglašavati najvećim neprijateljima čovječanstva. To je ono kao kad ljubitelj Trabanta proglasi Red Bull Forumulu 1 ‘trabantom’, pa kaže ‘Gle kako je trabant super!’. Ili južnokorejski telefon proglasi sjevernokorejskim, pa kaže ‘Gle kako je Kim proizveo dobar Samsung!’.

Tu, jasno, imamo (rekao bih prije naivnost, nego zlonamjernost) ljevičara koji brkaju blagostanje i socijalnu sigurnost sa socijalizmom, jer su ih učili da samo socijalizam može osigurati blagostanje. Kao da su ih učili da samo trabant može pobijediti da velikoj nagradi Abu Dhabija, pa ako je netko pobijedio – mora da je trabant, a ako ne, onda jedino može biti Yugo!.

4. E sad imamo paradoks da su ljevičari, koji se zalažu za osobne (vrijednosne) slobode proglašeni, odnosno sami su se proglasili, ‘liberalima’. To je kao nastavno na terminologiju američkih ‘liberala’ koja je jedinstvena u svijetu u tome da je to grupna odrednica za ‘ democratic social-welfarism’. To je nešto – opet, naglašavam, u potpuno endemičnoj američkoj političkoj terminologiji – kao europski socijaldemokrati. Wikipedia: “According to William J. Novak, however, liberalism in the United States shifted, “between 1877 and 1937…from laissez-faire constitutionalism to New Deal statism, from classical liberalism to democratic social-welfarism“.

Njihovi pad desničarski antipodi, kako su potrošili pežorativnost termina ‘ljevičar’, i sami ih ponekad nazivaju ‘liberlima’ jer im to zvuči kao zgodna etiketa (a važno je lijepiti etikete bez ulaska u srž!).

5. Međutim, što je naročito važno, američki ‘liberali’ (osim zelota koji se zovu ‘progressives’, a koji se na drugom kraju spetkra spajaju s takvim istima desničarima) su uglavnom opet beskonačno više za tržišnu ekonomiju nego bilo koja naša stranka ili politička grupa. Primjerice, jedan od najistaknutijih ‘liberala’ je Krugman koji jest ‘lijevo’ u američkom kontekstu, ali naravno da bi i njemu bilo suludo vidjeti ekonomske državno-intervencionističke progra,e NAŠIH svih stranaka. Tako da je potpuno apsurdno da se naši ljevičari proglašavaju ‘liberalima’ kao što su američki, te npr. navode Krugmana kao svog heroja. To je naprosto krajnji terminološki trash.

6. No, kako je sad termin ‘liberal’ navodno zauzet (a nije jer ovo je gore terminološki trash u začecima) od strane ljevičara, neki liberali, nesigurni u svoj ‘javni status’ bježe na rezervnu poziciju i samoproglašavaju se ‘libertarijancima’, odnosno liberterima. E to su oni za minimalnu državu. Time postižu dvostruki negativni učinak:
(a) getoiziraju se i u glavnini javnosti imaju image zelota
(b) miješaju razlike jer se na drugom kraju spektra spajaju s fundamentalistima drugih vrsta (recimo vjerski fundamentalisti koji su za ‘zlatni standard’ umjesto modernog novca i/ili totalno minimalnu državu na granici anarhije) što nikome od njih nije korisno.

Još bitnije, kako su riječi u biti misaoni sklopovi, ovakav pogrešan i potpuno nemušt odabir terminologije jako otežava razmišljanje.

Jasno, svatko može biti impresioniran baš američkom (endemskom) terminologijom (jer nema veze što smo u Europi), ali zašto onda stati kod ovoga? Zašto Zagreb ne prozvati ‘Zagreb City0, gornji grad Gornji Grad D.C., Pelješac Floridom, a saborske zastupnike ‘kongresmenima’?

7. Tako da naprosto ljevičari trebaju biti ljevičari, liberali – liberali, a liberteri – liberteri (libertarijanci, ako im je draže). Zaboravili smo i konzervativce, a svi oni koji se tako osjećaju tebaju pročitati ovu jako dobru knjigu Roger Scruton: The Uses of Pessimism & the Danger of False Hope. Usprkos nazivu, knjiga uopće nije pesimistična! (Konzervativci svoja stajalištima o ekonomskim slobodama dijele s liberalima.

Recimo tipičan konzervativni autor je katkapital, a tipični liberalni Monopolizam; naš najistaknutiji liberalni autor je V. Šonje). Tipični libertarijanac je Intelektualac, a zanimljiv je i Kapitalac (na kojem primjeru vidimo da svrstavanje u ladice nije lako: što bi on, liberal ili libertarijanac)?

Zabunu u ovo scenu unose i socijalisti korporatističkih nazora koji su samoproglašeni liberali-liberteri, koji za život zarađuju od naših umreženih ‘korporacija’, pa zelotski promiviraju navodno slobodno tržište (jer to paše tim korporacijama), a zapravo neslobodno ‘tržište’.

8. Za one koji pak ne znaju što bi to u stvari bile liberalne ideje, imamo npr.
- ovaj serijal (hvala @tititarantino) What is Classical Liberalism? i Schools of Thought in Classical Liberalism 1-7, ako trebate i prijevode ovdje ima s prijevodima, doduše na srpski.
(Ovdje i vidimo tu disktinkciju, ovdje se koristi termin ‘klasični’ liberalisam da bi ga se razlikovale od američkog naziva za socijaldemokrate, ‘liberals’. To je kao da dođe kitopsina (koji je u stvari vrsta morskog psa) i nazove se ‘kitom’, a onda se orka nazove ‘klasičnim kitom’
- ili npr. ovo o političarima
- i općenito jako puno priloga ovdje na LearnLiberty.org

p.s. 12:19. Evo slučajnošću je upravo danas na Banka i Vuk Vuković objavio odličan tekst Kako interesne grupe kreiraju hrvatski proračun u kojem je i dio Teorija javnog izbora. Odličan Vukov blog možete pratiti ovdje.

Nadam se da ovo pomaže i da desničari i liberali neće više nazivati ljevičare ‘liberalima’, da se liberali neće nazivati ‘libertarijancima’, te da će latentni konzervativci shvatiti što je u stvari njihovo stajalište.

p.s. Jučer mi je izašao članak u JL o edukaciji i tržištu rada.

Eclectica 5 godina

Najposjećeniji mjesec je bio ovaj siječanj sa 46.711 jedinstvenih posjetilaca.

IMG_7801[1]

Razno

1. Novi blog na VL, izdanje Korupcija se ne liječi korizmenom pokorom na Libertarijanska čajdžinica (autor se odlučio za potpuno pogrešnu terminologiju, ‘libertarijanski’ umjesto liberalna) ali nema veze). Kao što ste možda vidjeli u O, revolucionari, nema revolucija, autor je iz prve jasno dijagnosticirao narav prosvjeda u BiH, dok su još ostali trkeljali o ‘antikalipitalističkoj pobuni’ i sl.

2. KatKapital (Katolicizam i kapital? Katolički kapital? …) je i dalje vrlo produktivan (piše skoro svaki dan) i zanimljiv. Simpatično, ima i ‘zaštitnika bloga’, bl. John Henry Newman. Zaštitnik mu za sad ne treba, ogorčeni trolovi ipak bez greške pikiraju ovaj blog :)

3. Danas je pak 9. simfonija u Lisinkom, a u vezi toga mogu preporučiti zaista izvanrednu aplikaciju (nažolost čini se samo za ‘i’) Beethoven’s 9th Symphony koja vam pokazuje što u stvari radi dirigent. 4 vrhunske izvedbe koje možete birati paralelno, iz The Telegraph: “Thanks to Deutsche Gramophon, however, a new app not only provides excellent running commentary as the symphony plays, but also lets you compare four different versions, skipping from one to the other without missing a beat in an intuitive interface. The effect is to open up the music, revealing that interpretation makes a difference that is both subtle in the moment and profound over the course of the symphony.” Aplikacija je jedna od skupljih na iStore ali mislim da vrijedi svake lipe.

4. Popularni članak o Buffettu na inače tabloidskom Marketwatch Warren Buffett to heirs: Put my estate in index funds, ‘obični ljudi’ bi svakako to trebali pročitati (a i mnogi profesionalci). Inače ove godine idem na godišnju skupštinu Berkshire Hatheway, prošle godine je to izgledalo ovako. Ide li još tko?

5. Jučer je aktivan i Monopolizam s člankom o negativnim učincima državnog ‘poticanja’.

6. Inače odličan blog Kapitalac danas ima kolumnu od čitave stranice u JL, isplati se kupiti.

7. I za kraj, vjerovali ili ne, čovjeku koji živi ovdje, a nije dio nikakvog poslovno ni medijskoj establishmenta, je danas ni više ni manje nego WSJ objavio op-ed o Ukrajini, “Lessons in Democracy for Ukraine’s Neighbors”, online je ovdje. Toliko o tome, za urednike medija, koji govore o tome da u Hrvatskoj nema kvalitetnih autora, ‘nema sadržaja’.

p.s. 8. I stvarno za kraj, članak investicijskog diva Bena Horowitza The Struggle of Building Beautiful Things — Most people are not strong enough na The Atlantic. Za sve poduzetnike i one koji to žele postati:

“Every entrepreneur starts her company with a clear vision for success. You will create an amazing environment and hire the smartest people to join you. Together you will build a beautiful product that delights customers and makes the world just a little bit better. It’s going to be absolutely awesome.

Then, after working night and day to make your vision a reality, you wake up to find that things did not go as planned. Your company did not unfold like the Jack Dorsey keynote that you listened to when you started.

Pročitajte cijeli članak na The Atlantic.

Ben Horowitz: “The firms in which Andreessen Horowitz has invested include Facebook, Foursquare, GitHub, Pinterest, and Twitter. … On September 1, 2009, an investor group including Andreessen Horowitz announced it had acquired a majority stake in Skype for $2.75 billion …

Svijet je malen

Danas ujutro na BBC 3 (to nekad slušam dok radim) Simfonijski orkestar HRT, lijep kompliment (klik za veću):

BBC HRT

Onda dalje, zanimljivo, na programo i Sibelius, koji je i sutra na ovom koncertu Simfonijskog orkestra u Lisinkom, dirigent je Jurij Simonov, teško je vjerovati da to nije dio ruske kulturne i ekonomske ‘ofenzive’. Opet zanimljiva poveznica, upravo sutra kad je rok za predaju ponuda za Petrokemiju, na koju se nije javila ni jedna ruska firma. A Petrokemija je možda i najvažnija privatizacija zadnjih godina (iako su ju razni akteri, npr. gospoda Čačić i Klaus, sveli na kič od privatizacije, pa javnost to tako i ne doživljava), a zato jer je uvjerljivo glavni potrošač prirodnog plina u regiji, a plin je pak glavna stvar u ruskim goestrateškim interesima ovdje (da li se Rusi nisu javili jer nisu zainteresirani, da li zbog nesposobnosti, da li je li ih netko demotivirao iz ‘geostrateških’ razloga, ili je netko klepio mito, ili tko zna što … pokazat će se).

Zanimljivo je da za sutrašnji koncert ima još puno karata, usprkos skromnoj cijeni od 80 kn (Brena i Đole nemaju taj problem). Opet je zanimljivo kako je na zadnjem koncertu SO HRT dirigent nastupio u opremi za koju bi malo bilo reći da je bila ‘kao da ju je krava žvakala’. On je državni službenik i na poslu je i takvim ponašanjem pokazuje nepoštovanje prema ljudima koji ga plaćaju i ovoj državi (jasno, koncert je bio za 40 kn, očito debelo subvencioniran novcima poreznih obveznika, tj. svih nas).

S druge strane svijeta, ili sa svih strana istovremeno, upravo danas na Courseri počinje tečaj A Beginner’s Guide to Irrational Behavior poznatog Dana Arielyja s Duke, koji na Fuqua School of Business vjeojatno ima sobu u istom hodniku s našim poznatim profesorom Sašom Pekečem, koji je pak sa mnom studirao na matematici.

Vidite što danas možete dobiti besplatno.

A ovo nešto malo što znam o koncertnoj muzici sam ponajviše naučio or profesora Greenberga do kojeg sam došao s obzirom na preporuku Billa Gatesa (The Gates Notes) na njegovu blogu (svakako početi od How to Listen to and Understand Great Music, 3rd Edition).

Vidite što danas možete dobiti praktički besplatno.

Opet je zanimljivo, ako se dobro sjećam da čak ni malu dvoranu Lisinskog nije uspio popuniti Mike Mainieri (MM u Lisinskom), a ni fascinantni Eldar (to su zaista prvoklasne zvijezde – možemo biti sigurni da je Eldar u NYC bio rasprodan), koji su nekim čudom došli u Hrvatsku. Mike Manieri ja naravno bio ‘dovoljno dobar’ za all stars sastav (Clapton, Wonder, Krall, Mainieri …) na Kisses on the Bottom Paula McCartneya snimano u Capitol Studios.

Ovaj zadnji nisam slučajno spomenuo, jer iako niste neki naročiti ljubitelj takve muzike, fascinantno je vidjeti snimku, vidjeti na kakvu tradiciju se sve oslanja. Review iz The Rolling Stone. Prvi dio snimke ovdje, a imate i ostale ondje.

Sad vidite koliko je sve na svijetu blizu i dostupno, kako za pojedinca, tako i za nacije. Kako je lako uključiti se ogromnu i široku tradiciju Zapada (=modernog svijeta), koliko je bogatstvo svijeta. Hrvatska je, nažalost, odlučna gušiti se i dalje u svojoj povraćotini, fokusu na lošu prošlost, Balkan, crvene i crne, sukobe, zero-sum mentalitet, još uvijek raspravljati o doktrinama nesreće i depresije kao ‘alternativama’ ili žaliti za njima (iako je možda i teorijski najbogatija, ali nažalost socijalistička, zemlja na svijetu uvela par-nepar za hranu, zvuči poznato, kaže: “Residents can only shop at Bicentenario on certain days, which are decided by the last numbers on their ID cards. Once in line, people agreed on the wrist number system to avoid trouble, but the shop also assigns them paper numbers.“)

Konzervativci, liberali i SLOBODE

Izrazito važan istup koji je možda prekretnica na hrvatskoj političkoj sceni; Hrvatska kao brodolamac na Dunavu

1. Iznimno zanimljiv istup Vice Batarela, koji se brandira kao ‘konzervativac’ u nedjeljnom Večernjem, svakako pročitati! Batarelo je dio ekipe koja je skupila preko 700.000 potpisa za referendum. Što je, po mom sudu velika lekcija iz demokracije, iako bih, da sam na referendum izašao, vjerojatno bio ‘protiv’.

Ovih 700.000 ukazuje da ta ekipa razumije ‘dušu’ naroda, korespondira s njom, a možda ju i predstavlja (za razliku od nekih političara koji bi najrađe ‘smijenili’ vlastiti narod).

Za početak, primjetimo da se očito g. Batarelo ograđuje od gđe. Markić, te također da ovakav istup očito nije soliranje, znači predstavlja razmišljanje neke ‘scene’. Uočite, primjerice i aktivne ‘konzervativne’, ali protržišne, blogove. Novi, vrlo aktivan KatKapital, te već neko vrijeme prisutan Serdarušić.

Pogledajmo neke izjave iz intervjua, koje za ovakvo moralno i socijalno devastiranu Hrvatsku djeluju neobično, a zapravo su tako normalne.

“Gdje danas ima najviše ostataka komunizma i socijalizma? – Najviše se to manifestira time što se teško može probiti drugo i drugačije mišljenje kada je riječ o pogledima na politiku i društvo

Sjetite se Antunovih komentara na ovom blogu.

Imamo paradoks da njemački socijaldemokrati imaju liberalniji gospodarski program nego što ga je HDZ ikada imao.

O tome sam i sam pisao ovdje

Ali slažete li se da sve naše velike stranke imaju populističke gospodarske programe? – Da. To ste dobro rekli. Hrvatski narod ima pravo tražiti iskrenost, da nam se kaže u kakvoj se situaciji nalazimo te da možemo očekivati teške poteze. A ne populizam. Bit će sve super, samo ćemo malo promijeniti kozmetički i sve će rasti. Neće rasti. Trebaju reći ljudima da smo u krizi, ali da ima načina za izlazak iz krize.

Kao što znamo, populizam je glavni politički alat u Hrvatskoj.

Druga stvar, porezi se moraju rezati. Treća stvar, tržišno gospodarstvo se mora promovirati. Jer je to jedina stvar koja može spasiti Hrvatsku. Zašto se negativno gleda na privrednike? Tko će pokrenuti zemlju ako neće privrednici?

Uočite ovdje i suptilan otklon u ‘framingu’, termin ‘privrednik’. Niti, kod Hrvata paradoksalno omrznuti ‘poduzetnik’ (koji pak po Zakonu o trgovačkim društvima znači ‘poduzeće’), niti etatistički, korporatistički ‘gospodarstvenik’.

Jer ako imamo manje poreze, onda će svaki građanin zadržati više novca u svome džepu. Neka svaki građanin pogleda kolika mu je bruto, a kolika neto plaća i kamo taj novac ide. I onda kažemo da imamo besplatno školstvo, besplatno zdravstvo…

I o ovome sam pisao prije 4 godine: Neto.

Krivi su i ljudi i sustav, ali je moje pitanje kada ćemo mi odrasti. Kada ćemo jedanput pogledati oko sebe i reći vremena su se promijenila, što ja mogu napraviti. Kako mogu zasukati rukave i uključiti se negdje. Bilo u politici, bilo u lokalnoj zajednici. Banalna stvar, koliko se ljudi uključuje u školski odbor.

Kako su građani Hrvatske kao adolescenti sam pisao još prije 4 godine: Hrvatska i kraj povijesti

2. Znači, Batarelo istupa s pozicija koje bi bile nešto slično kao njemačka najjača stranka CDU (Merkel) ili središnji dio američkih konzervativaca, i prenosi loptu na novi, do sada neistraženi dio hrvatskog političkog terena, pro-tržišnu orijentaciju s pozicije konzervatizma. Za razliku od do sada dominantnih struja etatističkog(nacionalnog) socijalizma, korporatizma (u smislu Phelpsa), anacionalnog socijalizma pa čak i trash-marksizma (paradoksalna doktrina koja je u Hrvatskoj postala mainstream), ekonomske slobode smatra temeljnim slobodama.

O tim temeljnim SLOBODAMA, govore, naravno i klasični liberali (koji se od ‘klasičnih’ konzervativaca razlikuju u svjetonazorskim pitanjima osobnih sloboda), koji pak ne mogu za sada biti značajna politička snaga u Hrvatskoj (iako mogu biti ‘pivotna’ točka). Naravno, ovdje ne smatram stvarno klasično liberalnim strankama HNS i HSLS koje se tako samo predstavljaju, a ne i ponašaju. Međutim, svjetonazorske razlike između klasičnih liberala i (klasičnih) konzervativaca su manje, u svakom slučaju manje na praktične posljedice, nego razlike između oba ova ‘kampa’ u odnosu na etatiste i socijaliste raznih vrsta.

Naime, ono što se ne razumije u Hrvatskoj je pitanje tržišne ekonomije kao pitanje SLOBODE. Planske (socijalističke) ekonomije koje značajno ograničavaju ekonomske slobode nužno, uvijek, završavaju u nedostatku svih sloboda (Životinjska farma).

3. Vratimo se na Vlast. Ovo što Batarelo govori je potpuno suprotno onome kako se kod nas shvaća. Mi nemamo državnu administraciju, nego vlast. Kaže se u Hrvatskoj, brutalno iskreno, ‘dokopati se vlasti’ (znači, ‘kopanje’ kao paradigma najtežeg fizičkog rada). Vlast je mandat da vladaš drugima. Uprava je ponizno i skromno služenje drugima. Kolike razmjere perveznosti to poprima kod nas, pogledajmo iz ove izjave jednog ministra o rebalansu (=štednji) proračuna: “Nitko od nas ne može biti sebičan i misliti samo na svoj resor, moramo gledati ukupnost” Raspolaganje javnim novcem uključuje sebičnost ili nesebičnost, kao da je privatni? Čji je to novac? Od kuda dolazi?

Kad budemo imali državnu administraciju, a ne Vlast, stvari će biti daleko bolje.

U tom smislu razmotrimo katastrofalnu izjavu potredsjednika Vlade, profesora ekonomije, koji za pad BDP krivi i privrednike, kazavši da je ‘privatni sektor opet zakazao‘. No, imamo iznenađenje za potpredsjednika Vlade za gospodarstvo, šokantnu istinu, a to je da poduzeća postoje da ostvare dobit. Citiram članke 1 i 2 Zakona o trgovačkim društvima (pazite, prva rečenica ZTD ):

Trgovac je, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, pravna ili fizička osoba koja samostalno trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu. … Trgovačko društvo je trgovac, neovisno o tome obavlja li gospodarsku ili neku drugu djelatnost.

Ovo je vjerojatno šokantna istina za potpredsjednika Vlade, da tvrtke, pa tako i privatni sektor, postoje da poduzetnici ostvare dobit, a ne da ‘ispunjavaju neku društvenu ulogu’, kako to socijalistički centralni planeri zamišljaju.

Nažalost za naše centralne planere i velik dio hrvatske javnosti, ali i za ekonomije Kube, Sjeverne Koreje i drugih, stvari koje svi volimo (automobili, telefoni, filmovi, kompjuteri, internet …) postoje jer je netko htio ostvariti dobit. Kao što je prirodno da kad staviš novce u banku, očekuješ dobit, u smislu kamate (uvjerio sam se da mnogi socijalisti koji mrze dobit, jako vole kamatu na svoju štednju u banci; ali ne vole banke … i tako u krug).

Uočite da u NAŠEM javnom diskursu često čujemo i podjelu na ‘građane’ i ‘poduzetnike’ (koji su samo jedno, doduše privremeno, strano tijelo u korpusu naroda) ili, ponekad čak i na ‘građane’ i ‘privatni sektor’. U tom kontekstu se i sindikatima javnih službi daje legitimitet za zastupanje ‘radničke klase’. Pri čemu se valjda smatra da oni u privatnom sektoru (kaže se još i nedotupavo: ‘realna ekonomija’) nisu radnička klasa, a još manje onih 400.000 nezaposlenih. Tko zastupa tih 400.000 nezaposlenih? Kako rigidnosti na tržištu rada pomažu njima, upravo najranjivijima? Gdje je tu humanost?

O tome imate danas krasan članak u Večernjem listu, autora Gojka Drljače, zbog kojeg se danas svakako isplati kupiti tu novinu.

Potpredsjednik Vlade bi ipak trebao znati da se ne može ‘gurati špagom’, može se samo vući. Stoga, kako privatni sektor opet ne bi ‘zakazao’, treba tvrtke (privrednike) stimulirati, dati im priliku da ostvare dobit, a ne da se boje da će izgubiti. Potpredsjedniku mogu posvjedočiti da sam kao poduzetnik izložen ne mobingu, nego teroru države (i razmišljam da ako se tako nastavi zaštitu i odštetu zatražim i na europskom sudu, e to će biti zbilja zanimljiv slučaj). Svejedno ulažem i nisam ‘zakazo’. Ali iskreno, imam namjeru zakazati. Je li to u redu?

Pitanje je zašto bi ‘privrednici’ u tom okružju mobinga i terora zadržavali dobit i ulagali, zapošljavali i riskirali, umjesto isplatili dobit (ako ju imaju) i stavili u banku da dobiju kamatu (jer kamatica je ‘plemenita’), koju će lovicu onda bankica plasirati državi pa će onda ljudi na ‘vlasti’ moći biti manje ili više sebični ili nesebični?

4. Da bih vam još malo bolje pojasnio o čemu se tu u stvari radi, pogledajmo primjer najveće tvornice u zemlji, kutinske Petrokemije. Kao što znamo, i vlast i ‘oporba’ su za re-industrijalizaciju, pišu strategije, a također su za ‘prava radnika’. Čini se neosporno, glavnu riječ je u dosadašnijh zbivanjima u Petrokemiji imao g. Klaus, šef sindikata. On je radio svakakve akcije, pa tako i ponosno izjavio ‘Mi u Petrokemiji mrzimo svaki kapital’ (da biste vidjeli kakvi su licemjeri trash-komunisti, uočite da je pro-komunistički Danas je prije koji dan, sad kad se vidi kamo je sve otišlo, maknuo taj članak koji je ponosno isticao, nema ga više na njegovoj adresi, ali zato ga evo ovdje.

Ipak, sada tvrtku u svakom slučaju čekaju masovna otpuštanja upravo zato jer je privatizacija kasnila. Međutim, u nekim glavama je glavni problem bio da bi netko zaradio na svojoj investiciji, ako bi stvari bile dobre za sve: Prešućeno — Bakić je na dionici Petrokemije samo u 10 dana zaradio tri milijuna kuna.

Prošle godine pak Klaus izjavljuje: “jednostavno smo pojeli svoju supstancu … došli smo u situaciju da ne možemo sami …sindikat je to prepoznao još prije dvije ili tri godine”.

Sad se zapitajmo: tko je cijelo vrijeme bio prijatelj Petrokemije, investitor koji je uložio svoje novce i htio zaraditi na svojoj investiciji, ali tako da tvrtka prosperira, zapošljava itd., ili ‘mrzim kapital’?

Najzanimljivije je da je ministar gospodarstva imenovao g. Klausa u povjerenstvo za privatizaciju Petrokemije.

A koliko je novca izgubila država, pardon ‘socijalna država’, na ovome raspletu. Hoće li itko za to odgovarati? Čini se da ne. Recimo, sjetimo se ovoga: Kupili sirovine za 1,6 mlrd. kn kad su bile najskuplje?! A gdje je sad gospodin Mesarić? Pa naravno, i dalje na čelu Županijske gospodarske komore, iako je Stvorio 400 mil. kn gubitka i otišao s otpremninom od 665.000 kuna!. Koju je ulogu u svemu tome imao gospodin Klaus?

I naravno, pitanje za američkog investitora Susmana, kao i HND, zašto je net.hr ovih dana, upravo pred kraj procesa privaticije, maknuo ‘mrzim kapital’ članak?

Ne zaboravimo, ovo se sve događa u Sisačko-moslavačkoj županiji (Merzel). Skoro sam zaboravio, gospodin Mesarić je i član Skupštine HOO, a čini se čak i član vijeća HOO.

No, imamo i sljedeće: “Klaus je rekao kako su četiri člana Nadzornog odbora iz Petrokemije glasovala protiv svoje savjesti, jer je Mesarić bio dobar predsjednik Uprave, koji je jedan od zaslužnih što je Pertrokemija opstala.”

Razumijete li sada kako se ‘vlada’ ovom državom i zašto bi pravi, tržišno orijentirani konzervativci bili dobri? Država koja bi bila administrator na dobrobit naroda?

Jer ne zaboravimo, Boris Mesarić: Zajedništvom, izvrsnošću i upornošću do uspjeha!

5. Konzervatci očito imaju uporište u narodu, ili barem takav potencijal. Stoga oni mogu promjeniti Hrvatsku, ili utjecati na nju, barem tako da se glave stranke pomaknu prema pro-tržišnom dijelu spektra.

Hrvatska je kao čamac brodolamaca na Dunavu koji se pokušava ‘spasiti’ veslajući uzvodno. Dunav je ovdje suvremeni svijet. Međutim, suvremeni svijet u kojem je tržišna ekonomija nešto potpuno normalno (čak i trash-marsksisti nemaju sjevernokorejski telefon, u biti mislim da najviše vole iPhone), plovi svojim tokom i bavi se praktčkim stvarima: gdje popraviti korito, gdje napraviti most i slično. Suvremeni svijet ne ideologizira Dunav u smislu ‘a u kojem bi smjeru on trebao ploviti?!’. Dunav je datost. Također je evidentno da će brodolomci koji uporno pokušavaju veslati uzvodno kad-tad ‘puknuti’ i dunav će ih odnijeti nizvodno, u jedinom smjeru u kojem može.

Utoliko nema prave opasnosti za Hrvatsku, ona će se prilagoditi, uz lom, kao Grčka, ili nekako drugačije. Hrvatska se ne mijenja. A mijenja se onaj koji se ne mijenja. Ako veslači sumanuto budu i dalje radili isto, promjijenit će se na vrlo otužan način.

Rađanje, u svijetu normalne, konzervativne opcije, kao nužnog i važnog dijela političkog spektra, može pomoći da naša barkica (ne na vrijeme, ali bar ne baš pretjerano kasno) zauzme pravi kurs.

6. Uočite da se Batarelo elegantno, ali očito svjesno i aktivno, kloni i praktičnih ideoloških rasprava, u Hrvata omiljene teme, podjele na ‘crvene i crne’, ‘Ustaše i Partizane’, ‘tko je bio za samostalnu Hrvatsku, a tko ne’, iako bi neki možda očekivali da će upravo na tim guslama zatuliti poznatu melodiju. U biti nevjerojatan istup za Hrvatsku.

7. Još malo o slobodama, socijalizmu i Crkvi. Crkva ima u svakom slučaju dvije velike zasluge. Jedna je održavanje pitanje osobnih sloboda Remember the religious roots of liberal thought. Druga je pitanje sačuvanja koncepta privatnog vlasništva kroz ‘mračni srednji vijek’. Crkva je definitivno imala i svojih loših trenutaka, ali je socijalizam/komunizam samo u 50 godina na najokrutnije načine ubio daleko više ljudi nego Crkva u 2000. A bez ikakvog pozitivnog doprinosa. Nakon tih katastrofalnih povijesnih eksperimenata, kao i, primjerice, činjenice da zemlja najbogatija naftom na svijetu, Venecuela, propada u socijalističkom kaosu, i dalje ‘želimo biti’ kao BiH, Argentina, Venezuela, umjesto kao Belgija, Švedska ili Njemačka, je suludo.

Stoga je možebitno rađanje prave konzervativne desne platforme, ili utjecaj ovakvih silnica na transformaciju postojećih desnih stranaka svakao jpozitivno.