Category Archives: Uncategorized

CM: stigla oprema

Ili bolje rečeno, stigao sam ja njoj. Nije me duže vrijeme bilo u Zagrebu, a ona je čekala. Evo je:

IMG_8512

Kao što vidite, tu je veći broj Raspberry Pijeva, Arduino starter kompleta, puno dodatne opreme, knjige itd.

Prvi dio opreme ću ‘udomiti’ danas. Danas nastavljam s narudžbama opreme. Ima li neka grupa zainteresirana za Pi in the sky?

Ispričavam se svima kojima kasnim s odgovorima, trenutni zaostatak mi je 4-5 dana. Ako netko nije dobio odgovor duže od 7 dana, poruka je možda izgubljena, pa molim da se javi opet.

p.s. Da ovo u pozadini je IKEA Billy :), ne znam je li to konflikt interesa s obzirom da je SELECTIO radio regrutiranje i selekciju za IKEA. :)

Turističke tvrtke – prvi rezultati

Arenaturist nas je na Glavnoj skupštini počastio prvim rezultatima od svih turističkih tvrtki.

Rezultati Srpanjske Rupe su takvi da su prihodi u 7 mjeseci 6,4% veći nego lani, usprkos:
– katastrofalnom vremenu u Istri
otvaranju renoviranog cjelogodišnjeg hotela Belvedere tek sredinom lipnja.

Iako sam ove godine očekivao dobre rezultate od Arenaturista upravo zbog obnove velikog i potentnog hotela Belvedere, te aktivacije ogromnog potencijala u kampovima, s obzirom na jako loše (katastrofalne) vremenske rezultate u Istri u srpnju, nisam očekivao baš ovako dobre (hoteli +13,3%!).

Zanimljivo je da su kampovi na razini prošlogodišnjeg ‘ostvarenja’, što mislim da potvrđuje tezu da je u njima velik potencijal (koji sam djelomično opisao prije 4 mjeseca u Valuacije turističkih tvrtki – opća slika u usporedbi s već sada vrlo profitabilnim Turisthotel). Dalje:

Ostvarenje i najave za kolovoz i rujan u čvrstim objektima pokazuju da će hoteli i apartmani ostvariti bolje rezultate od prošlogodišnjih. No, rezultati kampova umnogome će ovisiti o vremenskim prilikama u narednim mjesecima.

Kampovi jasno ovise o vremenu, ali koliko znam, vrijeme je u kolovozu do sada bilo odlično. Nastavno na to imamo danas:

kolovoz

Kao što vidimo, prema TZ, ‘Istra će zabilježiti porast od 4,6 posto u odnosu na lanjski kolovoz’.

Mislim da ovo odlično ilustrira moju tezu da vrijednost turističkih tvrtki nije u trenutnoj profitanilosti nego u ogromnoj vrijednosti odlične produktivne imovine, koja tek treba pokazati svoje potencijale. A tekuća profitabilnost je već sada izvanredna! Prema MojeDionice je EV/EBITDA Valamar Adria Holdinga niskih 8,1, Plave lagune 7,3, iako znamo npr. da VAH agresivno ‘skriva’ dobit (klasifikacija investicijskog održavanja kao trošak). (Plus mislim da MojeDionice precjenjuju EV/EBITDA za KORF jer vjerojatno ne uzimaju u obzir utrživu nepotrebnu imovinu, dionice KOEI itd.)

Ovo ujedno najbolje ilustrira činjenicu da dionice treba kupovati ne špekulativno, s obzirom na kretanje cijene, ili ‘nominalu’, nego promatrati kao udjele u biznisima.

A prema podacima MUP-a, do jučer je u kolovozu:
– ušlo 6,45 mil. stranaca, a izašlo 6,12
– a u istom razdoblju lani ušlo je 6,25, a izašlo 6,08

Napomena: Imam dionice ARNT i KORF i ovo naravno kao i obično nije nikakva preporuka za njihovu kupnju ili prodaju, oko toga potražite savjet stručnjaka i profesionalaca, kao npr. ovdje: Milijune od turizma uložite u afričke dionice, argentinske obveznice i nizozemske tvrtke.

Međutim, pažnja. Vijesti ne treba prikupljati panično, nego ležerno i treba paziti na kredibilitet autora! Evo:

ne panicno nego lezerno

Opet, s druge strane, histerično-hiperaktivno trgovanje (ne bih to nazvao ‘ulaganjem’) može ponekad dovesti i do odličnih rezultata, recimo 6,12% u deset dana: U 10 dana zarada 61.000 kuna

Pitanje je dakle, meta razine. Da li vjerovati uredniku/novinaru ili njegovu alter egu ‘virtualnom investitoru’?

VŠ na Banka

Velimir Šonje odličan na Banka u glavnom tekstu, ali i komentarima, te i na Indexu s explicitnijim naslovom (gdje ipak vrijedi pročitati komentare kao ‘glas naroda’). Elementarno je razotkrio ‘trash’ teze koje su godinama cirkulirale bez kontrole i kritičnosti, tzv. ‘kvalitativna analiza’. Kao što sam više puta upozoravao na diletantski ‘kvalitativni’ pristup naših analitičara i fond managerčića u dionicama (npr. ‘u KORF se ne isplati investirati jer …‘, ali bez spomena cijene – evo ja bih razmotrio investiciju u bilo kojoj doinici u Ugandi po 1lp, naši mnogi analitičari ne bi uložili u KORF niti za 1lp).

Još preostaje da netko tako razmontira, ali TOČNO i analitički, trash-kejnezijance (opet: to nisu kejnezijanci, nego oni koji su čuli za njegove ideje iz treće ruke, pa nas siluju s njihovom primjenom u neprimjenjivoj situaciji, a samo zato jer je to u skladu s njihovim uskim interesima), koji tvrde da se možemo oporaviti od ‘krize’ (iako se radi o drugoj bolesti) potrošnjom, ponajviše državnih službenika. Zaboravili su reći da smo otvorena, eurizirana, nekonkurentna ekonomija koja vjerojatno većinu svog najvećeg proračunskog prihoda (PDV) naplaćuje na uvoznu robu. Hrvatska potrošnja = poticanje njemačkog i kineskog izvoza. Ali jaki smo mi! Potaknut ćemo prvo njih, a onda možda to povuče i nas …

Prethodni današnji post: Hrvatski fondovi.

Hrvatski fondovi

+Mrak: Dvanaest godina Hrvatske privrede u jednom excelu

I dok su cijene nekretnina u slobodnom padu, neki hrvatski fondovi posluju odlično. Ovo su 4 najbolja u ovoj godini, sve ih možete naći na HR Portfolio:

hrvatski fondovi

Ako mislite da je to slučajno, pogledajte im prinose zadnja 24 mjeseca:
KD Victoria, +59%
Capital Two, +31%
Allianz Equity, +28%
Fima Equity, +8%

To je ujedno i razlog zašto sam stao kod 4. po redu, jer 5. po redu, ZB Bric+, ima negativni prinos u 24 mjeseca … ali zato niže u tablici ima drugih fondova s lijepim prinosom u zadnje 2 ili 3 godine. Međutim, OPREZ!, neki od tih fondova vuku na ‘survivalship bias’, standardni trik fondovske industrije, konkretno: ako ste društvo za upravljanje (recimo neke banke) i vodite npr. 3 fonda od kojih 2 posluju jako loše, možete ta dva zatvoriti ili pripojiti trećem i onda ispada kao da vodite samo jedan fond i taj je jako uspješan – 100% ste uspješni! (Mislim da gornja 4 nemaju taj problem, tj. da su oni generički uspješni.)

Što se tiče cijena nekretnina, mislim da se prava slika stječe tek pogledom na stečajne aukcije, primjerice:

- Veći broj stanova u Maksimiru / Remetama, obratite pažnju na stavke 16 i 17 (slobodni od osoba i stvari), čini mi se da je to cijena od oko 1.000 eura/m2 + vrt gratis
novija kuća u Petrovoj, 6. dražba, čini mi se da je to sad cijena od oko 1.000 eura/m2
zemlja na Pelješcu, 2 eur/m2 ili 4 eur/m2, nisam najbolje razumio
– kuća Komin po oko 200 eur/m2
cijela zgrada u Voltinom po ako se ne varam negdje oko 600-700 eur/m2

Koga zanimaju poslovne nekretnine, ili misle da se tvrtke kupuju zbog nekretnina, evo i povećeg kompleksa u Čakovcu koji sad na ovoj 18. (!) dražbi ide po 9 mil. kn, a na drugoj je bio po 27 (na prvoj vjerojatno i više).

Napomena: Ovo su gore samo moje provizorne kalkulacije cijena, nemojte se na njih oslanjati nego pogledajte sami. Najviše možete vidjeti tako da ovdje ne upišete ništa i stisnete ‘pretraga’.

Prije dvije godine sam o tome napisao post Nekretnine – kuhanje žabe, koje mislim da i dalje traje.

Znam da neki ne vole da se piše o stvarnom stanju na tržištu nekretnina, ali moje pisanje ne može ni pomoći ni odmoći. Utjecajne stvari su zapravo akcije tržišnih aktera, kao npr. jako oglašeni POS od 500 stanova u Novom Zagrebu po planiranoj cijeni od 1035 eura.

S druge strane, Marko Rakar je upravo napravio ovu jedinstvenu analizu hrvatskog gospodarstva u kojem kaže:

Kada promatram ove brojeve, nekoliko pozicija se ističu (ovo je moje amatersko razmišljanje, ja nisam ekonomist):

- Izdaci za razvoj koji su 2002 godine bili preko milijardu kuna (što je i tada bilo sramotno malenih 0,26% dugotrajne imovine) se spustilo na daleko sramotnijih 0.059% imovine ili 0,069% ukupnog prihoda. Država u kojoj se toliko malo ulaže u razvoj je u ozbiljnom problemu. Ovo je možda i najporazniji podatak iz cijele analize.
– Ako se gleda dugoročna materijalna imovina, ulaganje u građevinske objekte, zemljišta i nekretnine su nam na 72% ukupne imovine. Tvrtke koje toliko novaca imaju “betonirane” u toliko nelikvidnoj imovini definitivno ne mogu daleko, na papiru smo jako bogati no u praksi smo nelikvidni. Naša cijela država je objektivno u nekretninskom businessu.

Novi, definitivni dokazi o krahu hrvatskog turizma

Ekskluzivno: prva fotografija Srpanjske Rupe

1. U Istri više turista nego stanovnika (Glas Istre)

2. Najezda turista ne prestaje – Masovne gužve diljem Hrvatske … Broj turista i dalje je u porastu. Treći petak u kolovozu prošle godine u Hrvatsku je ušlo 345 tisuća stranih putnika, a ove godine 362 tisuće. (RTL)

3. U Hrvatskoj stranih turista iz više od 75 zemalja … Prema podacima Hrvatske turističke zajednice (HTZ), u prvih sedam mjeseci ove godine u Hrvatsku je došlo 6,37 milijuna ili 4 posto stranih turista više nego u istom razdoblju lani, dok su noćenja s 33,63 milijuna u blagom plusu od 0,7 posto. [Usprkos katastrofalnom vrememu u srpnju, izostanku Rusa i Ukrajinaca] (HRT)

Također prilažem i prvu, ekskluzivnu fotografiju Srpanjske Rupe koja se kao tamni oblik nadvila nad perspektivama hrvatskog turizma, koji će stoga u budućnosti biti totalno loš:

srpanjska rupa

Je li hrvatski turizam vrlo robustan i što mislim o ulaganju u nekretnine?

Za one koje plaši dugačak tekst, bit će kasnije i lijepih slikica, kao ovo (ovo su samo manekeni – mini, ne možete vidjeti veće klikom na njih, ali zato možete kasnije):

1. Suprotno i dalje naprosto nevjerojatnim tvrdnjama u mainstream medijima o lošoj sezoni, mislim da je hrvatski turizam izrazito robustan! Zadnju takvu sam komentirao ovdje – radi se o nastupu bivšeg ministra turizma, koji eklatantno laže, patetično uvodeći u priču čak i navodne kolosalne gubitke stradalnika Domovinskog rata čije navodno dionice uložene u turističke tvrtke kroz kuponsku privatizaciju vrijede ‘višestruko manje’. One zapravo (u najvećem dijelu) vrijede višestruko VIŠE!

Znači, situacija je takva da smo u srpnju imali 0,4% manje dolazaka i 2,0% manje noćenja nego izvanredne prošle godine. A nije tajna da turisti dolaze na Jadran kupati se po lijepom vremenu (zašto vi idete na more?) suprotno tvrdnjama nekih naših pregalaca u turizmu i medijima da ‘to ne bi SMJELO biti tako i da moramo naći ‘alternativu’, ali zadržati iste rezultate’. Promislimo o istome na nekom drugom primjeru. Zašto dežurni katastrofičari idu u kino? Valjda zbog dobrog filma? Što ako se film ne emitira normalno, nego bude stalno prekidan onim groznim agresivnim reklamama, ili naprosto bude prikazan neki skroz drugi film? Moraju li onda oni kao gledaoci ‘naći alternativu’ i jednako dolaziti i ostajati u kinu?

E, sad dolazi ključno. Izašla je nova analiza DHMZ, Klimatska ocjena za srpanj. Kao što u njoj možete vidjeti, srpanj je bio na Jadranu uglavnom ekstremno kišan ili vrlo kišan. Kad kažu ekstremno, misle ekstremno. Primjerice, Zadar je imao 10 puta više kiše nego inače, Split 4 puta, Lošinj (ako dobro vidim mutnu brojku na slici) 7 puta, čak i inače vrlo sunčani Vis 3 puta!

7_2014oborina

Naravno, to je tek početak. S čime katastrofičari uspoređuju ovu ‘katastrofalnu godinu’? S odličnom 2013. Pogledajmo kakve su oborine bile 2013. (i 2012.), klik za veće:

Da, dobro ste vidjeli, srpanj 2013. je bio uglavnom ‘vrlo sušan’ i ‘sušan’, a 2012. uglavnom ‘normalan’ i ‘sušan’.

A kako biste vidjeli cijelu sliku, pogledajte i temperature. Ako vam kažem da je crveno ‘vrlo toplo’, a bordo ‘ekstremno toplo’, pogodite koja je 2014., koja 2013., koja 2012.? (Odgovor potražite na dnu teksta, ali vjerujem da ga možete naslutiti.)

Evidentno je da smo u srpnju imali, kako to Badurina kaže, vremensku šituaciju :) (Ovdje je trebao biti smajlić, ali čini se da se ne objavljuje?!)

2. Kao što znate, ja baš puno ulažem u turističke dionice (pa možda zato i malo više pratim ove stvari, a kao što znate, oko toga sam bio ekstremno u pravu :) (Isto smajlić). Naravno, možete i reći da ‘muljam’ oko turizma baš zato jer ulažem u njega. A to je suprotno onome u što rade naši obvezni mirovinski fondovi koji su u mirovine svojih štediša investirali negdje do 0,15% svojih portfelja u turističke dionice (ako ne brojimo HUPZ, s čime bi to bilo malo više). A u obveznice samo jedne države s neinvesticijskim rejtingom (tzv. ‘smeće’) 72,33% portfelja (i time se s pravom mogu kvalificirati kao neki od najrizičnijih fondova u svijetu).

A ulaganje u hrvatske turističke dionice je zapravo ulaganje u nekretnine i to vrlo produktivne nekretnine! Naime s mnogim usporedivim turističkim tvrtkama, to je posebno istina baš za hrvatske turističke tvrtke jer:

A. Su one uglavnom 100% vlasnici nekretnina kojima upravljaju (velike turističke tvrtke su često samo suvlasnici nekretnina kojima upravljaju).
B. S malo duga (s obzirom na vrijednost imovine i tok novca od operacija).

Upravo u A se, po mom sudu, krije veliki potencijal, o čemu sam više puta pisao, npr. u Hrvatski turizam: asset play. Pa stoga i mislim da za vrijednost tih tvrtki nije ni jako važno kakva će biti pokoja sezona (jasno, nisam kockar, pa se ne bih kladio na vrijeme).

S druge strane, imamo zaista jako lošu situaciju na tržištu stambenih nekretnina, na kojem mislim da je pravi pad tek započeo, naime zato jer je upravo Vlada (svjesno ili nesvjesno) pokrenula kaskadni efekt koji će dovesti do čišćenja tržišta.

NAIME: Zadnji POS u Zagrebu je svečano i posnosno pokrenut prije 15 dana, stanovi će biti u Zapruđu po 1035 eura/m2 (moguće odstupanje 7%), preko 500 stanova! To je praktički preko puta ovog projekta s nekoliko stotina stanova koji je pred sam kraj izgradnje zaustavljen, s nekoliko stotina stanova, koji su se nudili (mislim i prodavali, ali nemojte me držati za riječ) za oko 2.000 eura/m2. Naravno, ovaj projekt će kad-tad doći na tržište, netko će ga kupiti, nastaviti komercijalizaciju. Ali po kojim cijenama to može SAD biti kad praktički u istoj zoni dolazi 500 stanova po 1035? Upravo jučer T Portal javlja da je Cascade centar prodan za svega oko 22 mil. kn na tek 15. dražbi, a početna cijena je bila oko 180!

Moguće da je upravo na ovaj Vladin potez s POS reagirao poduzetnik koji je ponudio veći broj novih stanova po dosad neviđenim cijenama: VIDEO Ovo se PRVI PUT događa u Zagrebu! – Stanovi od 60 do 115 četvornih metara stoje od 840 do 990 eura. Jer naprosto je moguće da Vlada svjesno radi ‘race to the bottom’ (kako bi možda prisilila banke na rasprodaju neuseljenih stanova?!), sudeći npr. po tome da su samo godinu dana ranije u Klari lansirali veliki POS po 1.100 eur/m2. (Poznavaoci prilika u Zagrebu znaju da je Zapruđe ipak značajno skuplja lokacija od Klare.)

To se sve događa u znanim ekonomskim i demografskim okolnostima, gdje posebno treba uzeti u obzir kako veliki broj Hrvata već stanuje u vlastitim nekretninama!

Eurostat nam daje sljedeći grafikon (izvor), klik za veći:

800px-Population_by_tenure_status,_2012_(1)_(%_of_population)_YB14_II

Uočite da su na lijevoj strani isključivo ex-socijalističke zemlje.

Jasno, postavlja se pitanje kolika može biti potražnja, ako ovako velik udio populacije već ima svoj stan, ako je gospodarska situacija ovako grozna, ako se mnogi mladi i ekonomski potentni iseljavaju itd. I postavlja se pitanje da li možemo imati kaskadni učinak ovakvih prodaja (ulagači u dionice se sjećaju kaskadnih učinaka polačanja novca mirovinskih fondova iz OIF-ova i pucanja margin kredita).

3. Upravo stoga, iako jako volim nekretnine, nije mi padalo na pamet ulagati u pogrešne, nego baš (u ono što sam smatrao i dalje smatram) pravim nekretninama, o čemu sam više puta pisao, primjerice prije dvije godine Koja su najbolja ulaganja u nekretnine u Hrvatskoj? i npr prije 8 mjeseci A koja su onda najbolja ulaganja u nekretnine? (3).

Iako sam više puta argumentirao da hrvatski indeksi (koje preuzima i Eurostat) značajno potcjenjuju pad cijena nekretnina (možda gornji primjer POS zgrade u Zapruđu i susjedne u Utrini to pokazuju!), svejedno Eurostat u najsvježijim podacima navodi da je pad cijena nekretnina u Hrvatskoj u zadnje vrijeme uvjerljivo najveći u EU (a u prosjeku su cijene rasle) – pogledajte zadnji stupac ovdje.

S druge strane, imamo sljedeću izvedbu indeksa Crobex turist (skoro 100% u godinu dana i oko 300% u manje od 3):

crobex turist 3

Naravno, neki profesionalci – investicijski tumpleki mi pripisuju nadnaravne moći i tvrde da turističkim dionicama cijene rastu samo zato jer ih ja nekako magično ‘guram’ (iako je istina da sam prvi značajniji investitor koji je ustanovio i prezentirao ovaj potencijal). No, ja zaista mislim da su one i dalje radikalno potcijenjene, ali i da su značajno sigurnije ulaganje od npr. hrvatskih državnih obveznica (što se događa s hotelima u Dubrovniku ili Istri u slučaju bankrota države?).

S druge strane, sada već i premijer tvrdi da nam nije dovoljan nikakav rast BDP ispod 3-4%. Ova jučerašnja izjava (u svojoj implikaciji stopa rasta) je u medijima prošla nezapaženo, a slijedi iz:
Premijer je kazao (Vlada je to izvukla u podnaslov članka): ” … bez gospodarskog rasta koji će biti jednak ili veći od kamate po kojoj se država zadužuje, ni jedna država dugoročno ne može funkcionirati.
Prinos na srednjoročne hrvatske euro obveznice je 3%-4%
– inflacija u eurozoni je oko 0%

Kako za sada o tim stopama rasta možemo samo sanjati, slijedi da baš i ne možemo ‘normalno funkcionirati’, što god to značilo. Sad možemo dodatno razmisliti o perspektivama cijena stambenih nekretnina. S druge strane, mislim da gospodarski pad baš i ne utječe negativno na turizam, možda baš obratno (OK, OK … ovisimo o vremenu, pa ako imamo vremenski najlošiji srpanj u pamćenju i zato 2% manje noćenja nego prethodne izvanredne godine, govorimo o katastrofi turizma)?

4. Naravno, netko može pomisliti da imam nešto protiv hrvatskog stambenog fonda. Nemam! Ali mislim da i u ovom slučaju odsustvo prilagodbi, kao i u svemu, dovodi do daleko težih posljedica nego pravovremenene prilagodbe (na državnoj razini, ali i na osobnoj: zamislite koliko je hrvatskih bogataša nastavilo ulagati u stambene nekretnine umjesto da su počeli ulagati u turističke?).

Upravo o tome je govorio (fenomenalni) Ray Dalio kad je prije više od dvije godine rekao da se u SAD događa ‘prekrasno razduživanje’ (beautiful deleveraging). U Hrvatskoj pak imamo isti proces, ali spor, bez kontrole i na silu, stoga jako jako težak i skup (uočite sve tri dimenzije o kojima govori).

O ovome ću uskoro napisati cijeli post, ali ovaj nevoljkost na promjene najviše uništava dušu naroda, hrvatska se guši u povraćotini svoje bezvoljnosti, ogorčenosti i depresije, umjesto da krenemo naprijed. Stoga i imamo u medijima likovanje kod svakog negativnog podatka o tome kako ‘gospodarski rast u zemlji AB u kvartalu XY ‘baš i nije tako dobar”, ‘kako je to ‘dokaz da kriza možda nije prošla’ ili slično. U tu kategoriju ide i medijsko iživljavanje nad fantomskom ‘srpanjskom rupom (da je bilo manje kiše i pokoji požar, bilo bi to o katastrofalnoj budućnosti hrvatskog turizma koji je ugrožen požarima). A svijet napreduje jako brzo. Ljudi putuju, uživaju, žive svoje živote, nisu bolesno orijentirani na ‘krizu’. Primjerice vijest od jučer: U 2013. najjužniju njemačku saveznu pokrajinu posjetilo je gotovo 32 milijuna gostiju, zabilježeno je 85 milijuna noćenja i preko 30 milijardi eura prometa.

Mijenja se onaj tko se ne mijenja. Ako imate vremena još do kraja ljeta, pročitajte si ovu Murakamijevu knjigu Hard-Boiled Wonderland and the End of the World: A Novel.

Amazon:

Japan’s most widely-read and controversial writer, author of A Wild Sheep Chase, hurtles into the consciousness of the West with this narrative about a split-brained data processor, a deranged scientist, his shockingly undemure granddaughter, and various thugs, librarians, and subterranean monsters–not to mention Bob Dylan and Lauren Bacall.

Odgovor na gornje: Godine su poredene 2014., 2013., 2012.

p.s. Za one koje to uopće zanima, kolovoška grba se razvija kao urica, , barem prema podacima MUP-a, za koje mislim da su vrlo dobar indikator (iako ne i savršeno točan):

ulasci stranaca 14-08-2014

Iz grafikona je evidentno da stranci NE dolaze u Hrvatsku upravo kad su im godišnji odmori i to NIJE zbog sunca i mora. Je li tako?!

Napomena: Dioničar sam raznih turističkih tvrki i naravno jako želim da im i vrijednost i cijena raste. Da li si umišljam ili ona zaista vrijede više nego što im je trenutna cijena na burzi (Naime kako to znate da ‘želim i vjerujem’? Pa zato što sam i u ovakvoj Hrvatskoj spreman držati novce uložene u te dionice!), kao što se meni čini, prosudite sami. Također ni u kom slučaje ne mogu prognozirati kretanje cijene, da li će ona rasti ili padati, koja bi bila ‘ciljana cijena’ itd. Također, kao što sam prije rekao, može se dogoditi da iako jako vjerujem u dionicu mogu stanovite količine (ili sve?) prodavati, zbog razno-raznih razloga: treba mi gotovina za druge svrhe, ili možda kupnju druge dionice, rebalansiram portfelj, osjećam se depresivno, osjećam se euforično … svašta je moguće. Zato ovo NI U KOM SLUČAJU nemojte shvatiti kao ikakvu preporuku za kupnju ili prodaju dionica. Sve ovo što gore analiziram, ‘smatram’, ‘vjerujem’ itd. je moje osobno razmišljanje i vjerojatno je subjektivno i ni na koji način nije preporuka za kupnju dionica. Za takve savjete obratite se odgovarajućim profesionalcima, ili još bolje, razmislite sami. Podaci koje gore iznosim mogu biti netočni, tako da sami sve provjerite, zaita ni za šta ne garantiram, ovo je samo jedan privatni web-log (=blog).

Projekt Croatian Makers – dio puta do ‘zemlje znanja’ (poziv zainteresiranima)

Odlučio sam osnovati (i financirati) jedan veći projekt za razvoj inovativnosti i poduzetništva mladih – CROATIAN MAKERS.

Neki se možda sjećaju, svojevremeno nisam bio uspješan u filantropskom projektu Donacije.info, iako sam u njega uložio vrlo velike resurse (ideja mi je bila razviti ‘marketplace’ za donacije, koji bi bio katalizator za doniranje/filantropiju u Hrvata – koji u stvari notorno malo doniraju, iako se, vjerojatno baš zato, posebno palimo na Božićne akcije i ad hoc donacije nekom bolesnom djetetu koje u svojoj nesreći ima sreću da uđe u centar medijske pažnje, pa je ta akcija dobra za kolektivno pranje savjesti).

Kao što vjerojatno znate, tlapnje koje neki političari ponekad (ali sve manje!) izbacuju o Hrvatskoj kao Zemlji Znanja, upravo su to – tlapnje. Tko ne vjeruje, neka pogleda ovaj moj tekst Definitivan kraj tlapnji o Hrvatskoj kao ‘zemlji znanja’.

Ipak, iako nismo (i u ovoj generaciji ne možemo biti) Zemlja Znanja, ne znači da ne trebamo ništa raditi.

Moja ideja je stoga motivirati mlade za uključivanje (i omogućiti im) u moderna, stvarna znanja, koja će im pomoći da se u najmodernijim i najtraženijim područjima izjednače sa svojim vršnjacima u razvijenom svijetu i u biti stvoriti inovacijski pokret među mladima.

Naime, robotika, automatika, aviatika (dronovi itd.), 3D printanje dostupniju su nego ikada i doživljavaju pravi bum u razvijenom svijetu. Velikim dijelom je to zahvaljujući inovativnim i dostupnim platformama Raspberry Pi i Arduino.

Što je sve moguće na tim platformama, svakako pogledajte na gornjim linkovima!

Konkretno, moja je ideja financirati i (uz pomoć drugih) osnovati niz inovacijskih centara za mlade (dečki i cure), recimo u dobi 12-18 godina koji bi uz vodstvo znalaca (mentora) radili razne projekte (a danas je vrlo lako na internetu naći ideje, nacrte …) iz automatike, robotike, aviatike itd. Recimo, to bi bili centri koji bi u svakom trenutku mogli uključiti 10-20 mladih, u prostorima koje bi na upotrebu dale škole, gradovi itd.

Veća količina Raspberry Pi i Arduino opreme je naručena i već je u Zagrebu. To je uglavnom osnovna oprema, a prema zahtjevima pojedinih centara nabavljat ću dodatnu opremu (vrste i količine).

Osim zahvaćanja pozitivnog aspekta, važno je i otklanjanje negativnog – ovim projektom možemo odvući mlade s ulice.

Mislim da bi najbolje bilo biti praktičan, te osnovati centre u gradovima u kojima postoje tvrtke koje talentirane mlade ljude prepoznati, stipendirati ih itd. Tako da su mi npr. prirodni odabiri za početak gradovi u kojima sam značajan dioničar u tvrtkama koje su tehnološki napredne ili to žele biti – npr. Sl. Brod s Đurom Đakovićem, sa satelitskim centrom npr. u Gunji, Varaždin s Varteksom koji u budućnosti može razvijati nosivu elektroniku (senzori itd.), Vukovar s Vupikom – recimo razvoj automatike za poljoprivredu i dronova za nadzor usjeva ….

Idući korak je, kad budemo imali kritičnu masu centara, razviti natjecanja i sajmove / konferencije inovacija mladih i time dobiti samoosnažujuću spiralu.

Što tražim, kako trebam vašu pomoć?

1. Mentori-volonteri (specijalisti za elektroniku i robotiku itd. koji se žele zezati s gornjim platformama). Angažman mentora bih u budućnosti honorirao, a sada nažalost još nemam odgovarajuću infrastrukturu (udruga je u osnivanju), tako da za sada tražim volontere. (Moguće je da ću možda odmah moći imati formalnu infrastrukturu kroz jednu udrugu u kojoj sam član.)

2. Prostori i infrastruktura: tu bih trebao podršku lokalnih zajednica ili zainteresiranih tvrtki. To može biti i neka škola koja ima zainteresirane profesore-entuzijaste i prostor na rapolaganju.

3. Raznu drugu podršku ako ima ljudi koji se vide u ovom projektu (webstranica, pravna podrška, donacije …)

Kao što sam rekao, nažalost za sada još nemam formalnu i operativnu infrastrukturu (nemam ni tajnika/tajnicu, ali mislim da ću uskoro imati), a oprema je stigla, pa eto jedva čekam da počnemo.

Svaka pomoć je dobrodošla, a ako se želite kako uključiti, molim javite se na croatian.makers – at – gmail.com

Aktivizam

Vjerojatni trenutno najznačajniji ulagač na svijetu, norveški mirovinski (naftni) fond, koji mudro ulaže oko 60% imovine u dionice (za razliku od naših mirovinskih koji su oko 3/4 portfelja uložili u obveznice statusa ‘junk’ i to samo jedne države (bez diverzifikacije, dakle), najavljuje više aktivizma, današnji JL:

aktivizam

Kao što znate, i u Hrvatskoj smo imali podosta uspjeha u aktvizmu. Moj najveći uspjeh je Valamar Adria Holding (KORF), gdje mislim da je evidentno da bez aktivnog pristika sadašnje okolnosti ne bi bile ovakve, a u konačnici mislim da je ovaj smjer odličan ne samo za manjinske dioničare i tvrtku, nego u konačnici i za većinske dioničare.

S Petrokemijom čak i vrlo aktivno zalaganje (sada se vidi da sam bio 100% u pravu, potvrđuju to i najviši sadašnji i bivši Vladini dužnosnici) nije dovelo do ulagačkog uspjeha (dapače) niti potpunog spasa kompanije, ali mislim da nismo na vrijeme počeli vikati razotkrivati neke stvari, da bi situacija bila (za tvrtku) još gora. Ipak, RH je na Petrokemiji izgubila vjerojatno 300 mil. eura i moguće da je tu nije kraj cijelog priči (jesu li moguće tužbe?).

U Đuri Đakoviću, koji je na prijelomnoj točki (pa još ne možemo biti sigurni u uspjeh, ali imam prilično vjere u novi razvoj, vidite ovdje), a mislim da pozitivni razvoj do sada ne bi bio moguć bez aktivizma još od 2011. (kad sam na Glavnoj skupštini uspio izglasati dio NO koji je odigrao presudnu ulogu u smjeni prethodnog predsjednika uprave, iako je imao jaku političku zaštitu). Također mislim da je jako dobro za kompaniju da je moj angažman na GS ove godine doveo do radikalno drugačijeg plana dokapitalizacije, koji se više ne planira po patetičnoj cijeni i samo za domaće ‘igrače’ – eto sad i princ ima priliku!

Oko ĐĐ je jako zanimljivo da su članovi NO koji predstavljaju privatnik kapital na ključnoj sjednici NO glasali isto kao predstavnici radnika, a protiv predstavnika države. Također je taj sklad bio jasan i na zadnjoj glavnoj skupštini, a stvari koje sam izgovorio nekih uhljebima iz NO bolje da ovdje ne pišem, a također neću ni dati na uvid poruke koje sam dobio od glavnog tajnika jedne stranke, koje daleko prelaze uobičajeno i mislim da bih već na osnovu njih mogao dobiti politički azil (odnosno svaki idući pritisak te stranke ili države u ovom ili drugom slučaju se mora tumačiti u tom kontekstu, kao nelagalni politički pritisak)!

Aktivizam je naravno bitan za funkcioniranje pojedinih loše vođenih tvrtki, ali je jako važan i za demokraciju u cjelini. Accountability koji dioničari traže od uprava (ili manjinski od većinskih dioničara) se može i treba preslikati i na političku arenu. Sada imamo i jedan pozitivan primjer, udruga Dioničara Riviera Adria / Valamar. Nova tvrtka koja će upravljati s oko 10% (i to kakvih 10%!) svih kategoriziranih kapaciteta hrvatskog turizma, a imat će oko 22.000 dioničara (od kojih mislim i dalje većina stradalnika Domovinskog rata). Koliko znam, više nema (značajnih) prijepora među dioničarima i mislim da Udruga stoga neće imati nikakvu konfliktnu ulogu – ali zamislite da uspije u svojoj ambiciji i regrutira puno ljudi, i nauči ih što i kako očekivati od uprave tvrtke ili većinskog vlasnika.

Aktivizam može biti i potpuno nekonfliktan, dioničar može na razne načine stimulirati ili savjetovati upravu da usvoji neke prakse – primjerice, znate da nisam nikad došao ni na skuptšinu ADPL, te da sam čak bio i upravi, odnosno udruzi dioničara u kojoj je glavnu riječ imao management, dao punomoći za GS, ali opet mislim da sam bio koristan tvrtci.

Inače sam DUUDI-ju (odnosno tada AUDIO) predlagao i da uvede ‘dioničarskog ombudsmana’, naiem osobu kojoj bi se mali dioničari u tvrtkama u kojima također i DUUDI ima udjel, mogli javiti s prijedlozima, kritikama itd. Naime, DUUDI jasno ne može imati dovoljno (i kvalitetne) analitike (vidite to i po tome kako su po potpuno nerealnim cijenama prodavali razne dionice), a s druge strane među mnoštvom malih dioničara se sigurno može naći znanja – a oni pak često nemaju snage progurati dobre ideje ili dati kritike koje bi imale težinu. Nažalost, ideja nije zaživjele, nego je samo dodan link na općenitog pravobranitelja. Upssss! Pa ondje je savjetnik upravo g. Markušić koji se proslavio onim (kao urednik i autor) tekstovima u business.hr 2006. i 2007. koji su davali preporuke za kupnju raznih dionica i švicarskog franka (ne sjećam se točno, ali npr. MGMA, DLKV, INGR …) po onim ‘znate već’ cijenama. Nadam se da upiti pravobranitelju, vezani uz tržišta kapitala, ne dolaze BAŠ njemu. Ako treba mogao bih i detaljnije pojasniti te stvari, ali se nadam da neću trebati.

(Ovdje je podsjetnik na jedan njegov članak iz 2006.: Večernji senzacionalizmom plaši čitatelje — Zaduživanje uz valutnu klauzulu u švicarskim francima je rizično, ali ne mnogo više od zaduživanja uz klauzulu u eurima.

Za kraj, znam da možda nećete vjerovati ali ovaj prizor svitanja je bio baš ovakav i nikako drugačiji:

IMG_8341

Članak u Forbesu

1. Ljubaznošću uredništva hrvatskog izdanja Forbes, koje je u ovom broju posvećeno ulaganjima (odnosno pričama o velikim ulagačima) bio sam pozvan da napišem članak o ulaganjima, neku vrstu prologa toj temi. Naravno nije fer da prenosim cijeli članak (kupite Forbes!), evo samo tri izvatka izvatka:

Kako smisleno pisati o ulaganjima u zemlji zaraženoj sitno-rentijerskim mentalitetom u kojoj čak i najviši dužnosnici, dok nas svijet vidi onim što očito jesmo – a to je ekonomski, pa onda i društveno, neuspješna zemlja – izbezumljuju narod navodnim globalnim krahom tržišne ekonomije (kapitalizma), a isti taj narod je zbog elementarne financijske nepismenosti postao žrtvom svoje pohlepe i izgubio ogromne novce u špekulativnom burzvonom balonu i krahu prije šest godina?

Evidentno, očekivati možemo upravo ono što se i događa: skoro potpuno apstiniranje od sudjelovanja u glavnoj investicijskoj klasi suvremenog svijeta, a to su dionice, i fokus na sitno-rentijerske instrumente, a to su nekretninice, štednja u bankama, apartmani na Jadranu i najvažnija rentna pozicija u Hrvata uopće – posao u državnoj službi.

Jedna tema se svakako odmah nameće: za razliku od Hrvata ugroženih navodnim ‘krahom neoliberalnog kapitalizma’ – iako automobili, telefon i lijekovi i dalje uredno iz uvoza stižu – svijet zna da su štednja i ulaganje zapravo isto – između njih nema granice. Recimo, tipičan Zapadni mirovinski fond ulaže preko pola mirovinske ‘štednje’ svojih članova u dionice, a slično se ponašaju i građani sami.

A možemo li očekivati da će političari uspjeti povesti narod u suvremenost iz primitivizma u koji smo zapali, idući našim ‘srednjim’, a zapravo grčkim putem, ogorčeni na cijeli svijet (a baš svijeta briga!); a narod da će to prihvatiti – kad ni jedan naš ministar, uz svu njihovu pozamašnu imovinu (ali rentijerskog tipa!) nema ni jednu dionicu uspješne strane tvrtke? Iako redovito konzumiraju kvalietetne telefone, odijela, automobila, putovanja i lijekove koje im isporučuju upravo te tvrtke, te iako je na Zapadu, a i na Istoku, samorazumljivo da ljudi mogu sudjelovati u uspjehu suvremenog svijeta ponajviše kroz vlasništvo u kapitalu uspješnih tvrtki?


Zato su institucije tržišta kapitala važnije nego samo kao ‘burze’. One su jedan od ključnih institucija demokracije. Krug se naravno zatvara i ako znamo da su liberalna demokracija i tržišna ekonomija (odnosno kod naših populističkih političara kumrovečke provenijencije tako omrznuti ‘kapitalizam koji je u krizi’) dvije strane iste medalje.

2. Inače me na samoreferentnost motivirao ovaj post o mojoj izložbi (nisam aktivan na FB osim što ponekad pišem komentare na zidovima drugih, pa molim ne ostavljajte komentare) :)

3. Rupa je nestala, sad se umjesto o krahu sezone, podbačaju sezone, rupi, piše o SJAJNOJ sezoni:

sjajna sezona

p.s. na prethodni post

Prethodni post je značajno proširen …