Odlične vijesti iz Dubaija

Naslov nije šala: de facto bankrot Dubaija će povoljno djelovati na tržišta kapitala, a evo zašto

Krajem prošle godine sam bio u Dubaiju. I bio sam sretan da sam vidio to čudo. Zaista čudo, nevjerojatno lijepe građevine, uz njihovu množinu: stvarno fascinantno (sam ‘turizam’ je po mom sudu aposolutno precijenjen, uz vulgarne ekscese ogromnih mallova (sa skijalištem, WTF!?) i drugih površnih atrakcija).

Ali arhitektura, uz ogromnu koncetraciju ljudskog napora … vizija ostvarenja, primjerice nevjerojatni Burj Dubai! …

Ipak, ova ekstravagantnost je ekonomski gledano (što emirat u svojoj maničnoj ambiciji nije razumio) bila na granici ludila (ako ne i preko).

Mnogi elementi (što je u stvari grad?) ipak se ne mogu kupiti. Naravno, uz druge probleme, kao što je tretmana radnika, zagađenje itd.

Primjerice palma koju smo vidjeli s našeg apartmana na 39. katu hotela (ne želim vam da vas zadesi požarna vježba kao nas) koja prodaje masivnu izgrađenost (100.000 ljudi?) pod luksuz ‘prve umjetne palme u moru.

Ipak: Svako poduzetništvo je fascinantno, a pogotovo manično! (iako je ovo više poduhvat, a manje poduzetništvo.)

Kako je naš posjet već bio u jeku financijske krize, a manija se nastavljala kao da je sve normalno, bilo mi je očito da to ne može izdržati. I rekao sam svojima: “Sreće da smo u zadnji trenutak došli vidjeti ovo čudo, jer ovo zaista jest čudo, ali će se sve ekonomski urušiti, a tada se više neće putovati u Dubai, iako će zgrade biti na mjestu.”

Jučer je Dubai u stvari defaultirao. Svjetske burze su se zatresle, zbog neznanih implikacija na UAE, tj. njihove kreditore, ali i sumnji u stanje zemalja u okružju i, emerging markets općenito.

Ipak, ovo je dobra vijest:

1. Reakcija je bila pretjerana, prvenstveno jer odlučno i odlučujuće američko tržište nije radilo. U nedostatku onoga koji odlučuje, nesigurnost prevladava.

2. Reakcija je bila pretjerana, jer ekscesi u Dubaiju nisu usporedivi s drugim zemljama – ne govore puno o stanju njihovih ekonomija (Falcon city, koji se gradi desetak kilometara od grada u pustinji, ogroman i u obliku sokola, a ‘neće stajati bezveze u pustinji jer će sve do grada biti popunjeno novim projektima’!? – tko to drugi ima?).

3. Gubici će biti ograničeni za sve kreditore.

4. Abu Dhabi će na koncu ’spasiti’ Dubai, za što će mu trebati više novca, znači: naći će se više nafte na tržištu (naravno, ne doslovno, nego kroz prihvatljiviju cijenu unaprijednih ugovora koje će ponuđači htjeti sklopiti što prije).

5. Dugoročna održivost naftom financiranih projekata u arapskom svijetu u (ekonomski) zdravijim zemljama postat će upitnija. Što znači da će se financijeri (arapske zemlje koje se trude postati zemlje znanja i investicija prije nego prestanu biti zemlje nafte) potruditi progurati projekte brže i sigurnije: još više nafte na tržištu.

6. Veća ponuda (jeftinije) nafte omogućit će manje rizičan rast, pogotovo revalorizirajući predviđene troškove tranzicije na održive izvore – jedna destabilizirajuća varijabla održivog rasta (jer bi navodno veći rast mogao eskalirati cijene nafte, a zašto je to ograničenog utjecaja ionako, napisat ću dolje ako stignem) znatno je ograničena.

7. I najznačajnije: Činjenica da će ovaj veliki potres imati mali utjecaj, stvorit će očekivanja o utjecaju drugih mogućih potresa. Tj., shvatit će se da je oporavak financijskih tržišta i ekonomije mnogo robusniji nego su mnogi očekivali.

p.s. evo: sada je 15:15, i od kad sam počeo pisati ovaj post prije sat vremena, europska tržišta su već u plusu.

Bihevioralističke financije i tehnička analiza

Što misilte, da li više vrijedi tvrdnja A i tvrdnja B:

A: Paradigme bihevioralističkih financija objašnjavaju zašto tehnička analiza funkcionira (tj. zašto su tržišta neefikasna)

ili

B: Paradigme bihevioralističkif financija objašnjavaju zašto snažni pobornici TA izrazito vjeruju u nju?

p.s. prethodni post

Ispravio sam prethodni post. Pokušao sam jednostavnije objasniti jednu moguću strategiju (moju) i izbacio reference na neke konkretne dionice (bio sam i pogriješio navodeći povijet ulaganja u jednu od njih). Svrha ovog pisanja NIJE diskusija pojedinih dionica, komentiranje porasta ili pada cijene neke od njih.

Ovaj blog nije namijenjen onima koji se nazivaju ‘igračima’ na burzi (veća!, manja!, duplo!), već kao osnova za diskusiju s investitorima (kroz ovaj blog ili mimo njega).

A naši bankari?

http://online.wsj.com/article/SB10001424052748704538404574542243543724398.html

Tuesday, Goldman Sachs Chairman and Chief Executive Lloyd Blankfein apologized for his firm’s role in the credit crisis. “We participated in things that were clearly wrong and have reason to regret,” he said. “We apologize.”

+ + +

Naši bankari su uvijek u pravu i nisu nikad radili nešto štetno za društvo u svrhu maksimiziranja profita svojih organizacija i osobnih. Blankfein je naravno idol mnogih naših faca koje glume investicijske bankare, znači ti li to da možda ipak možemo očekivati i neku ispriku?

Komentari

Zanimljiv komentar s kojim se nažalost većinom slažem.

Također i ovaj.

No, poanta svih napisa na ovom mjestu NIJE: ‘ekonomska situacija je dobra pa burza treba rasti’. Štoviše, situacije je grozna. Poanta je u tome da su cijene na kojima sam počeo pisati bile besmislene, kao što su i sada cijene mnogih dionica nerealno niske, uzimajući u obzir tešku situaciju.

Inače, vrlo je zanimljivo gledati razvoj ‘ekonomske misli’ u Hrvata oko krize i izlaska iz nje u zadnje vrijeme. Svakome je ‘kriza’ drugo, gledano iz perspektive iz koje ostvaruje profit ili slično. Izlaz iz krize nije naravno ‘rast BDP’ (to bi recimo bankarima bilo, jer će onda imati velike profite, želim reći realno gledajući nakon očekivanih rezervacija). Mi svoju krizu rješavamo, a ona se sastojala iz bezumne potrošnje preko mogućnosti. Tako da će razrješenje krize naprosto biti svođenje na 20-40% manju potrošnju (javni i privatni sektor), uz skroman ili nikakav rast BDP. Izlaz iz krize ne znači dolazak na stare grane velike potrošnje. To ispravno govore Rohatinski i Lovrinčević, koji se s pravom nametnuo za neformalnog glavnog državnog ekonomista.

Ig Nobel

Dobitnici ovogodišnje nagrade Ig Nobel nagrade za ekonomiju: “Economics: The directors, executives, and auditors of four Icelandic banks: Kaupthing Bank, Landsbanki, Glitnir Bank, and Central Bank of Iceland – for demonstrating that tiny banks can be rapidly transformed into huge banks, and vice versa; and for demonstrating that similar things can be done to an entire national economy.”

U svom 24/7 nastupu (24 sekunde nerazumljivog žargona iz područja, te u 7 riječi opisano čime se bavi) Krugman je rekao:

24: “Given decentralized constrained optimization by maximizing agents with well-defined convex objective functions and/or convex production functions, engaging in exchange and production with free disposal, leads, in the absence of externalities, market power, and other distortions, there exists an equilibrium characterized by Pareto optimality.”

7: “Greedy people, competing, make the world go round.”

(naši ekonomisti većinom ovu šalu vjerojatno ne mogu ni razumjeti jer je naša naša javna ekonomija na dosta niskoj razini računovodstva i gatanja iz domena javnih financija)

Ekonomija; Povrat po investicijskim klasama

Original ovdje.

Ovo je zanimljivo: povrat po investicijskim klasama u zadnjih 10 godina.

Zašto dionice rastu

Često čujem komentare kao: “Ne vidim zašto bi dionice upravo sad trebale toliko rasti, nema vijesti koje opravdavaju toliki rast.”

Ovo je (u postojećoj situaciji pogotovo, ali i inače) vrlo pogrešno:

Zamislimo jabuku. RAZLOG njenog pada s drveta je njena zrelost i gravitacija. Povod njenog pada je vjetar, ili čak mrdanje crva u plodu. Čim je jabuka zrelija, trebat će manji povod da ona padne. Ali ona će sigurno pasti. Zato je pogrešno reći: “Ne vidim zašto bi mrdanje crva uzrokovalo tako veliko gibanje kao što je putovanje od 5 metara.” U ovakvim situacijama povod sigurno dolazi, čim više vremena prolazi on je izvjesniji i na koncu siguran.

Zato vijesti nisu razlog porasta cijena hrvatskih dionica, pa je jasno da nema one vijesti koja opravdava ovoliki rast.

Za nove čitaoce

Trenutno nema novih postova: ovaj blog ne opisuje dnevna kretanja tržišta.

Međutim, postovi koji su objasnili dosadašnji rast hrvatskog tržišta i dalje su aktualni (i daju indikacije za budućnost). Novim čitaocima predažem da pogledaju:

Zašto bi neke hrvatske dionice uskoro mogle porasti 50-100% (16.3.2009.)

Zagrebačka burza – rast je tek započeo (20.4.2009.)

Rast je održiv (iako smo u tržištu leminga) (13.5.2009.)

Hrvatske dionice su i dalje vrlo jeftine (25.5.2009.)

Rizik zemlje opravdava CROBEX 2500-3000 (1.8.2009.)

Je li moguća nestašica hrvatskih dionica?

Je li moguće da nestašica hrvatskih dionica uzrokuje ‘iracionalan’ rast njihovih cijena i preko ’stvarne’ vrijednosti?

Navodnici su zato jer smo sada već vjerojatno svi spoznali da Soroseva paradigma o kretanju cijena od jedne iracionalnosti do druge, uz samo povremeno prolazak kroz ‘fer’ razini bolje opisuje tržišta od teorije (stalnog) ekvilibrija.

Cijene su na tržištu dionica, kao i na svakom drugom, određene ponudom i potražnjom. Klasično gledajući, po teoriji ekvilibrija i uzimajući u obzir racionalne slobodne agente, te kako za hrvatske dionice postoje substituti (druge investicijske klase), njihova cijena bi trebala biti kolika im je intrinzična vrijednost.

Međutim, postoje barem tri značajna faktora koja utječu na odstupanje od ovoga. Najprije, postoje ulagači koji po svojoj misiji moraju ili praktički moraju ulagati u dionice, recimo mirovinski ili indeksni fondovi. No, još značajniji faktor je način ulaganja ‘narodnih masa’, za koje smo se uvjerili da rast cijene pobuđuje njihovu želju za kupnjom dionica, a pad ju smanjuje. Tako rast cijena dionica može uzrokovati pomamu i kupnju bez obzira na valuacije. Treći, možda i najznačajniji faktor, su racionalna očekivanja (raznih ulagača) ovakvog razvoja događaja i stoga arbitražersko kupovanje u njihovoj anticipaciji.

Kao i pri padu cijena dionica kad su pojedini faktori umnožavali svoj utjecaj međudjelovanjem (npr. pad likvidnosti, povlačenje novca iz fondova i ‘pucanje’ ‘margin’ kredita), tako i ova tri faktora mogu utjecati jedan na drugi i povećavati si učinak.

Naravno, bitan faktor je i procjena investitora fundamentalne atraktivnosti cijena hrvatskih dionica. Uvjeren sam da je mnogo onih koji smatraju da su hrvatske dionice potcijenjene.

Sve ovo je naročito utjecajno u situaciji nedostatka ‘robe’. U tu svrhu pogledajmo dostupne hrvatske dionice. Za ilustraciju (tj. ovo je samo jedan, neprecizan kao i ostali, način gledanja) pogledajmo koliko dionica drže ulagači izvan ‘Top 10′ (10 najvećih dioničara pojedine dionice). Nemam podatke za druge zemlje, ali koncetracija vlasništva za hrvatske dionice mi se čini izuzetno velika (molim za informacije!!). Prosjek za dionice iz CROBEX-a je 66,2%!

Naravno, ne moraju svi dioničari iz Top 10 biti stabilni dioničari, ali isto tako, mnogo je stabilnih dioničara koji nisu u Top 10. Za svrhu ove analize stoga pretpostavimo (kao primjer) da otprilike toliko dionica koje drže Top 10 dioničara, nije dostupno u tekućem trgovanju, tj. da se barem toliko dionica drži dugoročno.

Za sve dionice u CROBEX-u, preostaje tada svega 8,5 milijardi kuna likvidnosti, ili oko 1,16 milijardi eura:

Ovo je iznimno malo: samo mirovinski fondovi su na kraju srpnja držali direktno oko 3,2 milijarde kuna hrvatskih dionica, a pretpostavimo li da sada drže toliko više koliko je u međuvremenu porastao CROBEX, to bi bilo skoro 3,5 milijarde kuna. Znači samo daljnje povećanje njihovih pozicija za 5% (NE 5 postotnih poena) značilo bi oko 175 miliona kuna, što bi po mom sudu snažno aktiviralo spiralu s gornjih elementima. Naravno, ovo nije jedini mogući okidač.

Važno je primijetiti i da su današnji veći dioničari koji drže dionice prošli ‘burn out’, tj. neki veći dioničari (prvenstveno investicijski fondovi) koji su morali rasprodati svoje pozicije, to su već uglavnom učinili.

Naravno, jedno moguće rješenje ove situacije su nove emisije. One se ipak u značajnoj mjeri neće skoro dogoditi. Važna je i međuigra mirovinskih fondova, koja postaje vrlo zanimljiva.

Sada je već kasno, pa ću možda nastaviti sutra.