Category Archives: Uncategorized

Prema Gallupu, Hrvatska među najneugodnijim zemljama za život

Ovo je možda i najvažniji negativni pokazatelj u zadnje vrijeme. Ili Hrvati naprosto vole kukati?

1. Gallup je jučer objavio novo istraživanje o blagostanju (odnosno ugodnosti, udobnosti života – well-being): Gallup and Healthways Well-being index. Gallup:

” “Well-being” je koncept koji obuhvaća značajne aspekte o tome kako se ljudi osjećaju i kako doživljavaju svoj svakodnevni život – drugim riječima, obuhvaća više od fizičkog zdravlja ili ekonomskih indikatora”

Prema njemu, Hrvatska je među najneugodnijim državama za život. Od 135 zemalja ovo je dno ljestvice, poredano po postotku ljudi kojima je u pojedinom segmentu baš jako dobro – eng. thrive: cvjetaju, bujaju, odlično uspjevaju … (klik za veću):

gallup croatia

Prvi stupac je ukupni rang, prema postotku ljudi kojima je u 3 od od 5 promatranih područja ‘baš dobro’. Globalni indeks blagostanja uključuje sljedeće elemente:

- Svrha, smisao života (Purpose): Voliš što radiš i motiviran si za postizanje svojih ciljeva
Društveni život (Social): Imaš podržavajuće odnose i ljubav u svom životu
Financije (Financial): Upravljaš svojim ekonomskim životom tako da smanjuješ stres i povećavaš sigurnost
Zajednica (Community): Voliš gdje živiš, osjećaš se sigurno i ponosiš se svojom zajednicom
Fizičko stanje (Physical): Dobrog si zdravlja i imaš dovoljno energije za obaviti svakodnevne stvari.

A kao što vidimo, Hrvatska naročito loše stoji u pokazeteljima smisla života, zajednice, fizičkog stanja. Detljnije o nekim elemetima u dodatku na kraju.

Sad možemo ratmatrati kolika je razlika između objektivnog stanja i kako ga netko doživljava. Primjerice, možda su financijski problemi ljudi u Srbiji daleko teži, ali oni to tako ne doživljavaju? No, neke stvari su naprosto same po sebi objektivne. Ako netko ne doživljava da mu život ima smisao, kako reći da to nije ‘objektivno stanje’, kad ga se upravo pita o njegovu doživljaju smisla života?

2. Istraživanje se u stvari sastoji od 10 pitanja, po dva u svakom području, sa skalom od 1 (snažno se ne slažem) do 5 (snažno se slažem). No, za ilustraciju pogledajmo kako na općenitoj skali stojimo u usporedbi s Austrijom:

well-being croatia

well-being austria

Gledajte sad. Na zadnjoj skupštini Valamar Adria Holdinga (za što mislim da će na koncu biti najveća dioničarska priča ikad ispričana u Hrvatskoj, uzevši u obzir broj dioničara, njihovu strukturu, ‘struggling’ i uspjeh), nakon što sam u službenom dijelu bio, rekao bih, prilično čvrst prema našim prijateljima Austrijancima (rekao sam im: kako biste bili sigurni da i dalje pazimo na našu imovinu i da nećemo više dopustiti razna ‘optimiziranja’), u neformalnom dijelu sam rekao g. Wurmböcku (uz smiješak, naravno, jer se slažem s njim da smo sada ‘svi u istom čamcu’):

- ‘Gledajte, tretirali ste nas [pri čemu pod 'nas' evidentno nisam ubrajao sebe, nego cijelu povijest tog poduhvata] pomalo kao da smo u Burkini Faso, a vi neki kolonizatori!’

Na što je on pristojno rekao: ‘Nisam to nikad rekao, da ste kao Burkina Faso!’
A ja sam: ‘Niste Vi, vi to možete misliti, ali ste prepristojni da to izgovorite – a rekao sam ja, i to zato jer znam da mi sami sebe tretiramo kao Burkina Faso.’, te dodao: ‘Za nas je bilo vjerojatno najbolje kad je ovdje bio Franz Josef.’
Na što je on:‘Ali Franz Josef je bio loš!
Na što sam rekao:‘Za vas je možda bio loš, ali za nas – odličan!’

A propos, Burkina Faso je u gornjem istraživanju pozicionirana u ukupnom rezultatu praktički isto kao Hrvatska. Po područjima: U ‘Purpose’ i ‘Social’ smo vrlo slični, mi stojimo znatno bolje u ‘Financial’, ali zato oni u ‘Community’ i ‘Physical’. Na zdravlje!

3. E vidite, na to sam mislio kad sam prije 5 godina napisao Zašto će možda Jadranka Kosor biti najbolji hrvatski premijer (Zanemarite promišljanja o tome zašto je g. Sanader otišao, to sam pisao dok je još sve bilo u magli). g. Kosor je propustila priliku (standardni izgovor: ‘nije se moglo s obzirom na političke okolnosti’), a ludilo naroda i ‘političkih elita’ (kako pozicije, tako i opozicije) se nastavlja (ipak je tu još bilo dosta ‘mesa’ za elite) i na koncu će neki premijer ipak biti najbolji premijer, a samo zato jer će raditi ne ono što želi nego ono što mora – kad zaista dođemo pod pravi privremeni protektorat EU.

Investicijski gledano:
– najuspješnija investicija mi je bila upravo Valamar, iako sam se u početku u njemu osjećao najnesigurnije, jer se na koncu s racionalnim ljudima koji štite svoj kapital, čovjek na koncu može sporazumjeti
– a najneuspješnija Peterokemija, iako je to mogla biti najveća hrvatska investicijska priča i ono što bi nogometni komentatori rekli ‘stopostotna prilika’, zato jer od NAŠIH (a tu ne mislim na pijunce poput nekih sindikalnih čelnika, nego na stvarne donosioce odluka, ‘političke elite’) čovjek ne može računati na racionalne odluke.

Znači, kao što bi rekao Antun: ‘Najgore je kad nas zajaše NAŠI!’

Napomena: Reda radi, napominjem da imam dionice kako KORF i RIVP, tako i PTKM i ovo nije preporuka za kupnju ili prodaju ni jedne od tih.

+ + +

Dodatak: Gallup neke elemente opisuje još i ovako:

Smisao života: voliš ono što svakodnevno radiš; naučiš ili radiš svaki dan nešto zanimljivo.

Zajednica (ovo je možda potrebno bolje artikulirati pa dajem opširnije tumačenje Gallupa:

Several factors account for high community well-being, personal safety being first among them. Do people feel safe walking home alone at night? Law and order must be established to create a stable, thriving society, and this sense of security must be felt at the community level. Second, there must be opportunities for individuals, families, and friends to share in social experiences. Venues encouraging regular interaction, such as parks, restaurants, and sports fields, help develop social cohesion and community spirit. Finally, the community must be tolerant, open, and welcoming toward new residents. Tolerating differences, whether ethnic, religious, or socio-economic, helps community well-being to thrive.

Fizičko zdravlje:

Physical well-being is defined as having good health and enough energy to get things done daily. Having excellent physical well-being is often a corollary of achieving high well-being in other areas. Most people have the opportunity to make dozens of choices each day that contribute to their physicall well-being. It is not essential and not always possible to select the healthiest course of action, even in the developed world. For example, occasionally a person may need to work late to meet a deadline and not get enough sleep. At the societal level, poor physical health across the population can negatively affect economic growth, productivity, fiscal budgets, and, ultimately, well-being.

U Vukovaru napokon nešto novo!

A golubica je u stvari Jarebica

1. Građevinski je završen prekrasni muzej na Vučedolu, čeka se još postav:

Vukovar muzej 2

O muzeju: Započeli radovi na stalnom postavu Muzeja vučedolske kulture.

2. Jučer i ova vijest Potpisivanjem ugovora i službeno započeo projekt rekonstrukcije hotela Dunav u Vukovar.

3. Kao što znamo, VUPIK značajno diže kapital, a kad se vozite prema Vučedolu, vidi se da je grožđe na ogromnim vinogradima u odličnom stanju, što ove godine kad će glavni proizvođač vina u Hrvatskoj biti Viro, govori puno o kvaliteti upravljanja i proizvodnje. Luka se privatizira.

4. Značaj i atraktivnost Vučedolske kuture su golemi. Možete samo naći puno izvora, recimo pogledajte ovdje. Koliko se ozbiljno pristupa ovom nalazištu, pogledajte u ovom radu prof. Durmana još iz 1983.

U interpretaciji profesora Durmana, golubica je u stvari jarebica, jer su svi bogovi-kovači bili šepavi, a to je zbog kumulativnih učinaka trovanja arsenom (pa su u to doba uglavnom i kovači stradavali od trovanja arsenom, što se manifestiralo najprije u propadanju motorike udova, što se najviše vidjelo na hodanju) – a jarebica brani svoje gnijezdo glumeći šepanje:

Naime, poznato je da kad se jarebica u travi gnijezdi i leži na jajima, stražu čuva mužjak. Kad osjeti opasnost naglo potrči, a onda odglumi da je slomio nogu i počen šepati. Tako kao lak plijen privuče grabežljivca i udalji ga do gnijezda, a zatim otrphne.

Ovo je iz rada Arheološki park i zgrada muzeja Vučedolske kulture na Vučedolu, pogledajte ga!

Uz buduće pristanište kraj Vučedola, snažan riječni turizam postaje realnost. Pogledajte ovo: Luksuzni riječni kruzer Victor Hugo ipak stigao u Slavonski Brod.

5. Ako svratite do Vukovara, svakako organizirajte plovidbu Dunavom od Vukovara do Vučedola i nazad. A jedna zanimljiva stvar koju ćete vidjeti su i odlomljene vertikalne obale na našoj strani (gdje Dunav dere), visine 20-30(?) metara, gdje se jasno vide tragovi ledenih doba u naslagama lesa. Za ledednog doba, vjetar je s planina (Alpa?) taložio prašinu i sitni pijesak, koji se vidi kao debeli (10-ak metara?) žuti sloj lesa. Ti slojevi su prekinuti smeđim slojevima, koji su organskog porijekla, prikazuju naslage od ostataka života u razdoblju između ledenih doba. Na vrhu vidite današnju vegetaciju, koja će opet za tko zna koliko godina biti opet samo jedan sloj ispod idućih desetak metara prašine …

Ray Dalio, Management Principles:

While I spend the most time studying how the realities that affect me most work — i.e., those that drive the markets and the people I deal with — I also love to study nature to try to figure out how it works because, to me, nature is both beautiful and practical.

Its perfection and brilliance staggers me. When I think about all the flying machines, swimming machines, and billions of other systems that nature created, from the microscopic level to the cosmic level, and how they interact with one another to make a workable whole that evolves through time and through multi-dimensions, my breath is taken away. It seems to me that, in relation to nature, man has the intelligence of a mold growing on an apple—man can’t even make a mosquito, let alone scratch the surface of understanding the universe.

Though how nature works is way beyond man’s ability to comprehend, I have found that observing how nature works offers innumerable lessons that can help us understand the realities that affect us. That is because, though man is unique, he is part of nature and subject to most of the same laws of nature that affect other species.

6. Iskoristio sam boravak u Vukovara da dam incijalne (male-probne) donacije dvjema školama (osnovnoj i srednjoj) u sklopu mog projekta Croatian Makers. Iako, što se mene tiče, budget za projekt nije u pitanju, ako se želite pridružiti financiranju opreme za robotiku i automatiku posebno u Vukovaru, javite se.

7. Ako svratite u Vukovar, nemojte zaobići Vilu Vandu, ex-restoran Megaron, s njihovom odličnom kuhinjom. Meni se najviše svidio smuđ u umaku od Chardonneya. Megaron je zapravo brdašce kraj glavnom naselja na Vučedolu, gdje su bile talionice. To brdašce je bilo odvojeno jarkom da mu ne mogu prići ‘obični’ stanovnici – upravo zbog trovanja arsenom.

8. A ovo sam o čirilićnom referendumu i što se umjesto toga moglo napraviti u Vukovaru objavio prošle godine: Zašto neću izaći na referendum – Dok Hrvatska ubrzano gubi suverenitet, prioriteti su pogrešni. A tko je ‘zaboravljeni čovjek’?

Porezi, potrošnja i ostalo … rasprava na FB

Zanimljiva rasprava o postu Porezi, potrošnja i ostalo – kako ne biti u krivu: jednodimenzionalna ekonomija kod Saše Cvetojevića na FB o uvoznicima, izvoznicima, poslovnim novinarima koji ne vole tržišnu ekonomiju itd. I inače zgodan zid kod Saše.

Loše vijesti za mizantrope

Iz perspektive NAŠE Hrvatske
– zapale u neuspjeloj tranziciji u ovom mutantu korumpiranog socijalizma i korporatističkog kapitalizma (to nije ‘kapitalizam u kojem prevladavaju korporacije’, nego ovo) – korumpiranost je ovdje širok pojam i možda najveća korumpiranost se odnosi na korumpiranje biračkog tijela populističkim potezima, financirano novcima tih istih koje se korumpira, kao i budućnošću naše djece (primjerice, NAŠI mirovinski fondovi koji trebaju osigurati sigurnu starost zapravo uglavnom financiraju tekuću državnu potrošnju ekstravagantno visokom alokacijom u obveznice RH, daleko iznad zakonima propisanim limita, a za koje je bio plan da se značajno smanje)
– a NAŠI mediji perpeturiraju ogorčenost i pesimizam u kojem nevini Hrvati pate zbog svijeta koji se ruši, selektivno prenoseći vijeti o ‘krizi’ u svijetu (a kako izgleda svijet iz šire perspektive možete vidjeti npr. ovdje: Human Progress)

teško je NAŠIMA razumjeti ovakve stvari:

- DEUTSCHE BANK: History Says Stocks Are Currently Poised For A Period Of Strong Returns
MORGAN STANLEY: The Market Could Rally For Years, And The S&P Might Go To 3,000

A NAŠI, u potpunom nerazumijevanju svijeta u kojem živimo, često pod utjecajem marksizma-lenjinizma,
– ‘misle’ da su dionice ‘samo neka kapitalistička virtualna manipulacija’, a ne razumiju da se zapravo radi o biti današnjeg svijeta u kojem se ogleda njegov prosperitet,
– a kad i prihvate da je rast cijena stvaran, ‘misle’ da do njega dolazi ‘samo zbog printanja novca’.

Hrvatsku tek čeka ružno razduživanje, a oporavak će biti spor

I kako su neki naši političari kao loši igrači preferansa ili … kojot Mirko S. Zlikovski – Genijalac (inače simpatičan lik)

1. Krenimo od ovog sjajnog objašnjenja. Veliki Ray Dalio: ECONOMIC PRINCIPLES — HOW THE ECONOMIC MACHINE WORKS.

Bill Gates: “This knowledge would help everyone as investors and citizens. Watching is a worthwhile 30 minutes investment.”

The New York Times: “Forget Econ 101. Take a look at the lessons in Dalio 101.” – Andrew Ross Sorkin

Više o Rayu. Pogledajte i o gigantu kojeg je osnovao i vodi, možda najugledniji hedge fund današnjice: Bridgewater Associates.

Ovo gore je zaista esencijalno, hrvatskim građanima i političarima je nužna elementarna financijska edukacija. Nađite vremena i pogledajte video!

(A propos, KrešoM nam daje ove sjajne linkove!)

2. Kao što vidimo, Ray Dalio definira ‘prekrasno razduživanje’ kao kombinaciju:
A. Restrukturiranja dugova
B. Štednje
C. Monetarnog poticaja.

Sve ovo u uvjetima rastućeg duga ‘jednokratno smanjuje’ dug, kako bi se ‘gospodarski stroj’ pokrenuo i rast postao veći od rasta duga i tako se dug počeo organski smanjivati.

Ispravno je zaključio da SAD rade ‘beautiful deleveraging’, što se vidi na fascinantnim stopama rasta njihovog gospodarstva.

Povratak iz duga i ne može biti drugačiji, iako ćemo, naravno, i dalje slušati tlapnje naših političara o magičnom masovnom stvaranju radnih mjesta njihovom zalsugom (a zahvaljujući ‘strategijama’).

A u Hrvatskoj se događa sve to, odnosno tek se počelo događati, samo na vrlo ružan način. Razlog su kako izrazita neobičnost (s obzirom na klasični pogled) hrvatskog gospodarstva, te vrlo loše vođena gospodarska politika. A ovo je samo kontekst koji treba omogućiti hrvatskom ‘gospodarskom stroju’, tj. motoru-pokretaču, da proradi na brzinama većima od rasta duga. A on je zahrđao i devastiran. Ali pogledajmo najprije ovaj dio oko razduživanja.

A. Što se tiče restrukturiranja (otpisa, djelomičnog otpisa, promjene uvjeta …). Tu ulaze predstečajne nagodbe, stečajevi, restrukturiranje dugova građana (stammbeni krediti u CHF, otpisi za sitne dugove …), ali kad-tad i restruktiranje dugova države koja sve teže dolazi do zraka (recimo, velik dio državnog duga je prepakiran u mirovinske obveznice koje su mirovinski fondovi kupili štednjom građana). Vidimo da sve događa povuci-potegni, sporadično i ružno. Primjerice, rasprodaje nekretnine iz portfelja banaka su tek počele (Kako je to ‘restrukturiranje/otpis’? Banka vodi plasman nekoj u biti propaloj građevinskoj tvrtci po npr. punoj cijeni, a ona ima na zalih stanove, koji su ujedno i kolateral za kredit. Kad-tad, banka ‘naplaćuje’ kredit tako da ‘poklapa’ nekretnine i prodaje ih za koliko već može, uglavnom manje od nominalne vrijednosti kredita, naravno ukamaćenog – to je de facto otpis dijela duga).

B. Štednja. Kao što znamo, građani manje troše i čak se stoga i razdužuju: Tablica D5 na HNB (krediti financijskih institucija stanovništvu), koju treba gledati zajedno s D8b kako bi se vidjelo neto razduživanje, tj. porast neto štednje.

U tablici B5 možete vidjeti da i tvrtke štede, kroz organsko smanjenje njihove zaduženosti kod hrvatskih banaka. Odnosno, ova razlika nije toliko bitna i moguće je da jednim dijelom doprinosi i zaduživanje nekih tvrtki u inozemstvu.

Međutim, najveći potrošač, država, praktički nije ni počela štedjeti, što vidimo
– kroz eksploziju rashoda državnog proračuna (rashodi u prvom polugodištu 2014. su oko 64 mlrd., spram 48 mlrd. u 2006., zadnjoj godini prije krize – ili, ako želite 2007. gledati kao zadnju godinu prije krize: 51 mlrd!)

C. Monetarni poticaji. Ovaj dio je u Hrvatskoj zaista kompliciran, izlazi iz ‘klasične’ teorije, odnosno krajnje simplicističkih tumačenja koje još uvijek viđamo u javnosti (sjeća li se još itko glasne fronte ‘za poticanje izvoza devalvacijom kune’?). Ruke su gospodarskoj politici ovdje velikim dijelom vezane visokom euriziranošću koja je zaista veliki problem s obzirom da su skoro svi kreditni odnosi vezani uz euro, inlacija i tečaj su blisko vezani. Ali također i poznatim mehanizmom da povećenje likvidnosti ne dovodi do povećanja plasmana (o čemu je HNB više puta govorio).

3. Znači, u svakom slučaju nas čeka razduživanje – na razinu prihvatljivu s obzirom na snagu gospodarstva: dakle, put je dalek (pogledajte samo koliko nam javni dug raste samo zbog kamata i koliki rast BDP treba biti da bi to anulirao, tj. da dug ne bi rastao samo zbog pripisa kamata).

Uočimo da smanjenje duga nema pono smisla ako se ‘gospodarski stroj’ ne zavrti. Sad razmislite o tome kako će se hrvatski gospodarski stroj zavrtiti? Možda tako da će ‘država stvoriti 80.000 radnih mjesta gospodarskom strategijom’? Kad je to tako jednostavno, zašto to nisu napravili do sada?

Strategije su vražja stvar. Naivnima lijepo izgledaju na papiru, a onda … padneš na ispuhani madrac?!

Pogledajte kako lijepo izgleda ovih ’10 ključnih područja strategije':

strategija 1

Mislite da je to iz jučer usvojene strategije? Radi se o grafikonu koji prikazuje ključna područja strategije iz dokumenta Vlade Strateški okvir za razvoj 2006.-2013.

Znači, neki naši političari stalno iznova ‘našu situaciju’ pokušavaju riješiti jednim magičnim udarcem. Još prekjučer to su bile državne infrastrukturne investicije, jučer nafta polja u Jadranu (i Slavoniji!), danas ‘strategija’. Čisti Kargo kult (Je li kargo kult dominantna hrvatska ideologija?).

To me podsjeća na igrače preferansa koji dugu partiju pokušavaju riješiti s par ‘magičnih’ sanaca, ali tako da imaju, recimo, svih 8 trefova te dvije devetke, pik i herc, ‘sa strane’. I nadaju se da će doći ‘na štih’ tako da onaj ispred njih odigra 7 herc, a onaj iza njih ima ‘solo herc osmicu’. Tako nekako … ili, još bolje: da netko odigra trefa, a onda su ‘oni na štihu’. Ali kako kad su kod njih svih trefovi?

Ili Kojot Zlikovski Genije, koji nakon neuspjeha uvijek ima neki novi, još luđi, način da ulovi Plavu Pticu. Inače moram reći da mi je Zlikovski u tom crtiću bap simpatičan lik, značajno simpatičniji od Plave Ptice.

A umjesto gornjeg načina igranja preferansa, naši političari bi trebali igrati disciplinirano, licitirati kad imaju karte, šutjeti i trpjeti, ‘skupljati juhu’ (za one koji ne igraju preferans: to je onaj skromni i zamozatajni način dispcipliniranog skupljana malih bodova).

Ray Dalio nam kaže da je pred nama dug put:

Deleveragings go on for about 15 years. The process of raising debt relative to incomes goes on for 30 or 40 years, typically. There’s a last big surge, which we had in the two years from 2005 to 2007 and from 1927 to 1929, and in Japan from 1988 to 1990, when the pace becomes manic. That’s the classic bubble.

A on je tim duži ako nemate za benzin, a divljate na cesti, sudarate se, privlačite pažnju policije (pa se hvalite da je ‘ovaj put samo opomena!’), itd.

Porezi, potrošnja i ostalo – kako ne biti u krivu: jednodimenzionalna ekonomija

Laganim čituckanjem ove knjige znat ćete više o ekonomiji nego skoro svi naši političari i većina javno istaknutih ekonomista

1. Čitam zanimljivu knjigu How Not to Be Wrong: The Power of Mathematical Thinking. Matematičari su svuda oko vas … pazite se! (Doduše, ‘Zubo’ iz Jamesa Bonda je upravo umro, a i on je bio matematičar – via Darko Polšek).

Suprotno općem uvjerenju: ekonomske teme koje se prezentiraju logički jako zanimaju Hrvate! Članak koji mi je prenio Index je dijeljen na FB skoro 4.000 puta, vjerojatno više nego svi trash-marksistički članci na Indexu objavljeni u 2014. zajedno. Iz nekog čudnog razloga mnogi mediji i dalje misle da trash-marksizam prodaje novine, pa ga vjerojatno neovisno o uvjerenju objavljuju, ali eto – kao što vidimo, istina je suprotna.

O knjizi:

NY Times: “Refreshingly lucid while still remaining conceptually rigorous, this book lends insight into how mathematicians think — and shows us how we can start to think like mathematicians as well”

Guardian: “How Not to Be Wrong is full of simple yet deep insights that encourage clear thinking about many areas of modern life, often with a political riff.”

Neki je zovu i ‘Freakonomics matematike’.

2. O nekim temama iz ove knjige – o kojima ovdje pričam, ali knjigu vrijedi pročitati iz mnogih drugih razloga – pisao je prije 4 godine i Velimir Šonje: Ekonomisti s dvije varijable. Pogledajte i sami koliko je taj članak i danas aktualan!

Ekonomisti s dvije varijable su loši, jako loši. Ipak, mislim da je pravi termin za mnoge ‘ekonomske’ rasprave kod nas ‘jednodimenzionalna’ (s jednom varijablom).

Pogledajmo naprije primjer baš iz knjige, prikupljanje poreza. Represivni (socijalistički?) poreznici uglavnom imaju logiku: ‘Što viša porezna stopa, to više prikupljenih poreza‘, odnosno ovako nekako:

g1

Naime, što veća porezna stopa, to se višre poreza i prikupi, pa se ima više za hraniti uhljebe (ukruhe?) i tako kupovati izbornu bazu. Znači, za gospodarski i uopće društveni uspjeh, potrebno je samo pomaknuti se iz točke A u točku B.

Međutim, stvarnost je drugačija. Ako je porezna stopa 100%, nitko neće raditi i nitko neće investirati. Stvarnost je sličnija ovakvoj krivulji (radi se o kvadratnoj krivulji – paraboli, a ne linearnoj, jednodimenzionalnoj, kao gore):

g10

Dakle, iako je načelno moguće većim porezima i prikupiti više novca (ako ste u lijevom dijelu krivulje), što ako su porezi već tako veliki ta već sada toliko guše ekonomiju da njihovo daljnje povećanje znači još manje prikupljenih poreza?

Ipak, vjerojatnije je da porezni fanatici gledaju to nekako ‘realnije’ i ponosni su time ‘kako nisu jednodimenzionalni, nego realistični’, recimo nekako ovako (iako skoro jednako bezveze):

g9

Parabola gore (ne ova zadnja krivulja) je tzv. Lafferova krivulja, u knjizi o njoj piše ovako (famozma salveta):

The legend of the Laffer curve goes like this: Arthur Laffer, then an economics professor at the University of Chicago, had dinner one night in 1974 with Dick Cheney, Donald Rumsfeld, and Wall Street Journal editor Jude Wanniski at an upscale hotel restaurant in Washington, DC. They were tussling over President Ford’s tax plan, and eventually, as intellectuals do when the tussling gets heavy, Laffer commandeered a napkin and drew a picture. The picture looked like this …

3. Ipak, čak i aktualnija od porezne priče je sada priča o povećanju BDP kroz povećanje potrošnje, tzv. kejnezijanski pristup. Bila bi ta rasprava donekle OK da nije u stvari s nijednom (0) varijabli, o čemu više kasnije. Ali pogledajmo kako se to kod NAS zamišlja:

g5

Naime, ‘logika’ je:
– potrošnja je važan dio BDP (namjerno ovako pojednostavljeno da se spustim na razinu te ‘logike’), oni koji dobiju, od potrošnje i dalje troše i tako u krug
– stoga – evidentno!! – ako povećamo potrošnju, raste i BDP
– stoga ćemo ako sad trošimo moći i dalje još više trošiti (jer je BDP veći pa su i plaće veće)
– stoga ne moramo više ‘štedjeti’.

Ovo je naravno na puno razina bezveze (počevši od toga da uopće nismo štedjeli ni do sada). Matematika vam i tu jednostavno pomaže: kad želite vidjeti utjecaj neke varijable, ‘gurnete’ je u njen ekstrem. Recimo, ako se ‘potrošnjom’ može riješiti problem ekonomskog rasta u Hrvata, zašto ne udvostručiti broj uhljeba (važna napomena: to nisu radnici u javnom sektoru; to su uhljebi u javnom sektoru, koji se skrivaju u velikom broju među radnicima u javnom sektoru), ali im dati jako velike plaće? Time bi se značajno smanjila nezaposlenost i potrošnjom povećao gospodarski rast. Ili?

Ova ‘logika’ se zasniva ‘činjenici’ da je dovoljno se pomaknuti iz točke A u točku B i ‘sve’ je riješeno.

Ipak, situacija je mnogo složenija. Ovo je jedna opet jako pojednostavljena slika ali značajno bliža stvarnosti (pogotovo ako se uzme u obzir vremenski razvoj):

g6

E sad stvari za naše 0-dimenzionalne kejnezijance postaju zaista komplicirane. Što ako se te krivulje za razne zemlje jako razlikuju, a oni papagajski ponavljaju ‘recepte’ koje su čuli da predlažu ekonomisti u drugim zemljama. Što ako (a jest!!!) nije svejedno radi li se o SAD ili prezaduženoj, otvorenoj, euriziranoj i nekonkurentnoj ekonomiji. Drugim riječima, novac za ‘potrošnju’ stimulirao bi kinesku i njemačku proizvodnju i ponešto naših nerazmjenjivih usluga (frizeri itd.), veliki uvoz doveo bi do pritiska na tečaj, a koji se pak ne može lagano amortizirati klizanjem zbog ekstremne euriziranosti i stoga mogućeg ‘pucanja’ mnogih kredita itd.

Tj. što ako je npr. ovako (opet jako pojednostavljeno):

g8

Znači, što ako u SAD povećanje potrošnje s A na B zaista diže ekonomiju, a u RH s C na D ruši?

Ovo je sve zaista jako pojednostavljeno jer ne prikazuje vrijeme, a poanta kejnezijanskog pristupa je da nema točke ravnoteže, nego se radi o ponašanju u vremenu – možete misliti koliko onda pojednostavljuju ‘ekonomisti od 1 varijable’.

S druge strane, moguće je i da Vlada (tj. jedan njen dio) zna što u stvari znači smanjenje poreza kroz druge elemente, a ‘povećanje potrošnje’ je samo smokvin list jer je to ipak ‘socijaldemokratska’ Vlada, pa kako bi njeno biračko tijelo (a to je u stvari najviše onih sa srednjim primanjima, ono što su Marx i Lenjin zvali ‘srednja klasa’, tj. buržoazija) u ‘neoliberalnom’ smanjenju poreza našlo nešto ‘za sebe’?

E sad, zašto sam rekao da je to rasprava s 0 varijabli? Naime, ako već želite diskutirati kejnezijanski pristup, prva stvar koju morate spomenuti je Kejnesov mulitiplikator, prva varijabla bez koje nema uopće smisla pričati o kejnezijanskom pristupu. Evidentno je da je on kod nas jako mali. Nisam ekonomist, pa neću dalje, ali: jeste li u našem javnm prostoru uopće čuli raspravu o tome?

4. Sad bismo mogli doći do, za našu Vladu, možda zaista kompliciranih stvari, naime kad bi bila jedinstveno tijelo (a što nije – zapravo, siguran sam da ministar financija ovo razumije, ali jednako tako da nema nadzor nad drugim dijelom Vlade).

Nekonzistentnost modela: Primjerice, Vlada nastoji povećati potrošnju smanjenjem poreza, a s druge strane samo jedan potez, a to je veliki POS projekt u Zagrebu (ali i drugi) značajno ruše cijene nekretnina. No, kako je bogatstvo Hrvata najvećim dijelom u nekretninama, jasno je da će se oni uz manju vrijednost svoje imovine biti manje skloni i potrošnji (poznati ‘wealth effect’). Zapravo, ne slažu se svi oko toga da li wealth effect postoji. Ali, da li ste među našim političarima i ekonomistim uopće vidjeli diskusiju o tome što znači ovakva katalizacija pada cijena nekretnina u kontekstu želje za poticanjem potrošnje?

5. Dolazimo i do svetog grala ‘hrvatske ekonomske misli 21. stoljeća’, a to je: tržišna ekonomija – da ili ne. Tržišna ekonomija se kod nas naziva ‘neoliberalni kapitalizam’, tako ima neku etiketu ekstremizma ili čak nastranosti, iako naravno cijeli svijet najnormalnije funkcionira u okvirima tržišne ekonomije (kao što zna i svaki urbani socijalist koji s nestrpljem čeka novi model iPhonea).

Ovako nekako ide to ‘razmatranje': ‘Čak i jako tržišne zemlje uvode više redistribucije, što je dokaz da ni mi ne trebamo srljati u više tržišta!’. A što ako smo mi na potpuno drugom dijelu krivulje ili na potpuno drugoj krivulji? Konkretno: kako neki istaknuti ekonomisti u nekoj razvijenoj državi savjetuju da se ta država treba pomaknuti s točke u A u točku B, to je ‘dokaz’ da se i RH treba pomaknuti prema lijevo na donjem grafikonu. Ili?

g11

Recimo, jako je popularno citirati Krugmana ili Stiglitza koji navodno daju argumente našim ‘ljevičarima’ jer su i oni ‘istaknuti socijaldemokrati’. Ali avaj! Oni su u ekonomskim stvarima na ‘lijevom’ dijelu spektra na Zapadu, ali je cijeli spektar ondje na drugom mjestu. Pa su njihoove pozicije ekonomski u stvari puno desnije od ikojeg pro-tržišno orijentiranog ekonomista ovdje.

Čak i socijalistički klaun Hollande bi kod nas dobio epitet ‘ektremnog ekonomskog desničara – neoliberalnog’.

6. Da ne duljim, evo i (opet!) jednog primjera kako matematičko razmišljanje može biti jako korisno. Jednostavna ne-matematička razmatranja u ekonomiji, ali na matematički način dovela su me do ovoga prije tri godine: Nekretnine – kuhanje žabe, a umjesto toga kupovanje ‘pravih’ nekretnina – dionica turističkih tvrtki: Koja su najbolja ulaganja u nekretnine u Hrvatskoj. Naši najistaknutiji fond manageri, profesionalci s velikom svitom pomoćnih analitičara su pak izbjegavali kupovati turističke dionice. (Od objave ‘kuhanja žabe’ je porastao skoro 240%, stanovi pali ‘ne pitaj koliko’.)

Kako je moguće da su uz takve 2+2=4 argumente najistaknutiji fond manageri tako kolosalno promašili? (Ili možda ipak imaju te dionice, ali na svojim, skrbničkim, tetkinim ili slično računima?).

Ovdje dolazimo do još jednog primjera iz knjige, manipulacije statistikom i ‘obmane preživljavanja’ (survivorship bias). Neki manageri su za svoje fondove i/ili ‘portfeljaše’ kupili nešto malo turističkih dionica, pa kažu da ‘nisu promašili’. Ali koliki dio portfelja su alocirali u tu klasu? Ili, poznata shema s ugašenim fondovima. Ako pogledate neka društva za upravljanje, moguće je da ona vode uglavnom uspješne fondove. Ali tu treba uzeti u obzir da su neka društva za upravljanje neuspješne fondove ugasila ili ih pripojila uspješnima. Recimo, upravljaš sa 6 fondova, od kojih su 3 vrlo neuspješna. Pripojiš ih uspješnima, imaš samo 3 fonda i od sad nadalje se reklamiraš kao ‘vrlo uspješna društvo čija sva 3 fonda su uspješna!’ (izmišljen primjer).

Međutim, sada je čak i premijer (koji se navodno ponosio time da se ne razumije u ekonomiju) skužio da su turističke dionice hit. Koliko će još trebati našim istaknutim fond managerima? U svakom slučaju, savjetujem im, budući da imaju ogromnu odgovornost – upravljaju milijardama, desetinama milijardi tuđeg novca – da pročitaju gornju knjigu. Kao i odličan članak Velimira Šonje koji sam linkao gore.

Članak na Index: IRB i NASA; učinkovito

1. Indeks mi je jučer prenio (hvala!!) tekstić koji se u stvari referira na tekst of prije 4 godine (Neto), a koji je prenio u cjelosti, iako se ne vidi najjasnije da je taj tekst od prije 4 godine. Tako da možda nije najjasnije o čemu se radi.

2. Vjerujem da razumijete da je naslov tog teksta odabralo uredništvo :)

3. No da pojasnim stvar oko IRB. Nisam htio biti grub baš prema njemu. On je naveden ne kao najgori primjer, nego primjer kako se i naugledniji potrošači našeg novca odnose prema njemu. IRB je u međuvremenu popravio ponižavajuće (za njih i nas) besmislice o Misiji i viziji. ALI!!!!! Izvješća, koja se tiču brojki, potrošnje našeg novca i dalje se ne mogu vidjeti. Klik na izvješće daje: “EPrints System Error — Error connecting to database: Access denied for user ‘eprints’@’localhost’ (using password: YES)”. Probajte sami ovdje. Kad budemo mogli do njih, valjda ćemo vidjeti da su negdje u dubini izvješća sakrivene i neke brojke.

S druge strane pogledajmo NASA. Kao što znamo, SAD su jedna siromašna nacija i stoga moraju voditi brigu o potrošnji svakog dolara javnog novca.

Zato NASA:
– ima na naslovnici jasno vidljivo ‘About NASA
– u About NASA je prva stvar po redu Budget & Performance, pogledajte sami.

NASA šalje ljude u svemir, letjelice na Mars i druge nevjerojatne stvari, pogledajte sami. Ipak, propituje se svaka kuna. Kod nas se ne propituje, nego se propituju dobre namjere onih koji bi se da propituju?!

Naravno, mi kad obojamo tunele, ne pitamo za trošak, pa to je NAŠE, ponosni smo. Zamislite da MI pošaljemo čovjeka na Mars! Opalili bi nam poreznu stopu od 100% i svi Hrvati bi sretno mahali zastavicama i jeli travu.

4. U tom kontekstu treba razmotriti izjave NAŠIH političara da je ‘proračun 90%’ zadan. Amerikanci misle drugačije? E sad zamislite koliko ima stvari u proračunu koje su nedodirljive, nepodložne propitivanju?!

5. U tekstu na indeksu je spomenuta (kao iz padobrana) i riječ ‘učinkovito’, naime da ona opisuje puno toga. Ali bez pojašnjenja. U ovom tekstu koji sam napisao prije 5 godina to je pojašnjeno: Riječ koja govori sve – zašto smo ‘u banani’ // Utjecaj jezika na ‘stvarni’ svijet.

p.s. 11:21 IRB je valjda potaknut ovim tekstom uspio ‘kao’ osposobiti link na Godišnja izvješća, ali sad on vodi na općeniti depozitarij dokumenata, sa zadnjim dokumentom iz 2009. Nevjerojatno. Pogledajte ovdje sami.

Tko ne vjeruje, evo:

gi rb

Najveći značaj smanjenja poreza

Hrvatima će biti smanjeni porezi i stoga povećana NETO plaća.

Kao što znamo, većina (skoro svi?) građana razmišlja u terminima NETO, smatra da je to njihova plaća, ‘plus poslodavac plaća neke namete, pojam nemam što‘. Tako da ne osvješćuju vezu između svoje plaće, a njihova plaća je BRUTO, i to no onaj tzv. bruto 1, nego ukupni bruto 2, jer i oni doprinosi koje plaća poslodavac samo su prepakirani troškovi ranika, nema davanja ‘iz’ i ‘na’ plaću, sve je to OD plaće.

Sada će većina ljudi osvijestiti da im država uzima od ukupne plaće, i ako uzme manje – plaća je veća. I to je prvi korak k razumijevanju državnog proračuna. Do sada je narod mislio da je proračun neka magična vreća koja se ‘nekako’ puni, a onda političari manje-više dobrom voljom odluče kome dati taj ‘državni’ novac. Sada će početi shvaćati da sve što oni daju, odnekud dolazi (od nas sada, ili budućih generacija).

O tome sam pisao prije 4 godine: Neto — Dok Hrvati razmišljaju o ‘neto’ plaćama i koriste riječ ‘učinkovito’ nema nam spasa.

Početak tog teksta:

Stvaranje vrijednosti. Osnova svih problema u Hrvatskoj je nerazumijevanje stvaranja vrijednosti, i onda, jasno potrošnje. (Koji su pak uzroci tog problema, još je zanimljivije pitanje, o čemu nešto niže). O toj temi se napokon priča više, primjerice ovo, a i sam sam već pisao ovdje.

Nije ni čudo da Hrvati nikad ne postavljaju pitanje: kamo (i kuda) ide novac poreznih obveznika?

Općenitije, tema stvaranja vrijednosti i trošenja je zapravo temeljna tema naše sadašnjosti i budućnosti. Lijevo i desno skoro da i gube smisao u RH.

Neto plaća. Najbolji primjer, ali djelomično i uzrok (simptom koji osnažuje uzrok) je odnos Hrvata prema plaći, porezima i financiranju države.

Nastavak.

Kako stvarno izgleda ‘bankrot’ države?


– A što se događa sa štednjom i ostalom imovinom građana i kako žive nakon toga?
– Te koja je veza između bankrota Jugoslavije i privatizacije na hrvatski način?

1. Nedavno je objavljen članak Evo što bi značio bankrot koji je vrlo koristan jer je revitalizirao ovu važnu temu, ali u sebi ima velike greške. O njima, te više o toj temi jučer je objavljen zaista odličan članak Može li država uopće bankrotirati? Naravno da može! (Od istog autora: Bolji život? Jugoslavija u brojkama.)

No, pogledajmo relevantna istraživanja i podatke o ovoj temi.

2. Jedan lijepi izvor je Moody’sov Sovereign Defaults and Interference: Perspectives on Government Risks

Svakako vrijedi pročitati, a iz njega, primjerice:

U promatranom razdoblju, u oko 40% defaulta je došlo i do zamrzavanja štednje … zamrzavanje štednje u stranoj valuti je uglavnom bilo motivirano pokušajima da se prekine odljev deviza … Gubici štediša su bili ozbiljni – često su bili ‘podšišani’ i do 70%.

Ovakve studije vrijedi proučavati jer se povijest često ponavlja. Mnogi se čude ‘kao pile glisti’ slučaju Elliott vs. Argentina, ali sličnu stvar je isti fond napravio i prije više od 20 godina, napomena iz iste publikacije:

As described in Verdier (2004): Elliott Associates, a hedge fund specializing in distressed debt, had purchased working capital debt of Banco de la Nacion, guaranteed by the Republic of Peru. Elliott refused to participate in Peru’s Brady Plan restructuring in 1996 and filed suit against the debtors. Elliott obtained judgment for the full principal amount of the debt in July 2000, but in order to collect any payment it had to be able to seize some of the sovereign’s funds
abroad. Elliott came up with the creative solution to attach the payments about to be made to Peru’s other creditors under the Brady Plan restructuring. After failing to attach funds transferred to Chase Manhattan Bank, which was acting as a fiscal agent for Peru, Elliott succeeded in attaching funds transferred through Euroclear. At this point, Peru opted to settle with Elliott for $56.3 million rather than defaulting on the Brady bonds, whose grace period was running out.

3. Default (‘bankrot’) države neminovno nosi veliku bijedu svima, a ponajviše državnim službenicima, od kojih bi mnogi izgubili posao, a većina ostalih dobila znatno manje plaće. Više o tome što znači za ljude defaultirane države imate u prva dva članka koja sam naveo gore, te u opisima zamrzavanje štednje u gornjem istraživanju Moody’s. Međutim, možete samo pretpostaviti što bi bilo s onim najvrijednijim što Hrvati imaju – stambenim nekretninama! (Druga je situacija s produktivnim nekretninama – recimo vlasnik apartmana na moru bi ih vjerojatno i dalje mogao iznajmljivati po ne puno nižoj cijeni, a kupovnamoć od tih deviza bi mu narasla. Kao što znate, upravo zato i godinama smatram da su dionice naših turističkih tvrtki sigurnije od obveznica RH ili štednje u hrvatskim bankama, a čini se da sam već i bez bankrota bio jako u pravu: one su toliko porasle zadnjih godina, pa čak i da u slučaju ekonomske katastrofe, recimo takve da es štednja zamrzne padnu, ne mogu zamisliti da bi to bilo na razina manje od prije godinu, dvije ili tri, pri čemu mislim da bi taj pad bio privrmenen jer se radi o vrijednoj produktivnoj imovini koja zarađuje u devizama).

Ipak, ‘bankrot’ ne odgovara nikome – smiješne su ‘teorije’ o ‘namjernim davanjima kredita kako bi se gurnulo u bankrot’. Relevantan je ovdje članak CESifo Sovereign Defaults: The Price of Haircuts. Prmea ovom velikom istraživanju, gubici kreditora su u prosjeku oko 37% (što je ipak manje nego prosječni gubici u defaultu tvrtki, što znači da default države ipak jest manje rizičan za kreditore od defaulta tvrtke, ali daleko je to od toga da ‘oni sve naplate kad-tad’).

4. Treći izvor koji ovdje želim prezentirati je ovaj, kod nas zanemaren izvještaj CIA iz 1983. koji se tiče krajnje neugodne situacije u tadašnjoj Jugoslaviji: Yugoslavia – An Approaching Crisis.

Vrlo zanimljivo, u njemu se vidi kako su se SAD još i tada jako trudile da spriječe bankrot Jugoslavije (i njen krvavi raspad), nezanemarivom financijskom pomoći, a odličan je izvor podataka o pravom stanju te propale države.

Prijedlog za pomoć:

cia yu 1

Kako je USD:DEM tada bilo oko 2,5 (porast na preko 3 do 1985.), a kako je EUR:DEM=2, radi se o oko 3 mlrd. eura tadašnjeg novca (odnosno znatno više sadašnje vrijednosti). Nemam podataka koliko je zapravo tokom ’80.-ih novca Zapad dao Jugoslaviji, a koliko znam samo u doba Markovića i više od ovoga, a Jugoslavija je svejedno ekonomski propala – to pokazuje koliko je zapravo bila trula.

I još malo o tome:

cia yu 4

O samoupravljanju:

cia yu 2

Još malo o ‘Jugoslavenskom ekonomskom čudu’ (inače znam za slučaj gdje je jedna od najuspješnih tvrtki ikad u Jugoslaviji krala tehnologiju sa Zapada, proizvodila i prodavala SSSR-u uz profit od 5000%):

cia yu 3

Ovdje ujedno vidimo kako je u praksi izgledalo geostrateško ucjenjivanje. Dakle, uzimati lovu sa Zapada zbog latentnog bankrota, a istovremeno zadržavati profitabilne trgovinske odnose s SSSR, kojima dajemo ilegalni doseg do Zapadne tehnologije i još nešto:

cia yu 5

5. Pitamo li se li čvrste brojke – rejtinzi, CDS spreadovi, kamate po kojima se zadužujemo – imaju ipak neke veze s mogućnošću ‘bankrota’, pogledajmo ove podatke iz Moody’sovog istraživanja iz 2011. Moody’s kaže da su u promatranom razdoblju države koje je ocijenio kao ‘špekulativne’ (popularno: ‘junk’) zaista imale značajno veće vjerojatni defaulta od drugih:

moodys cummulative default rates

Duetsche bank računa iz CDS spreadova da RH ima oko 4,8% šanse da defaultira u idućih 12 mjeseci, ali tako da kreditori na koncu dobiju 50% svog novca. Bolje nego prije godinu dana, ali značajno lošije od npr. Slovenije ili Rumunjske:

db rh default

Detaljnije objašnjene ovog grafikona je ovdje.

6. Kao što znamo, bankrot Jugoslavije je doveo do krvavog raspada, a naravno tu ekonomsku slabost je naslijedila i nezavisna RH, što je bila naročito teška okolnost za vrijeme rata. Stoga je devizna štednja bila zamrznuta. A ta prepakirana devizna štednja je zapravo bila važan instrument u privatizaciji. Dolazimo do nerazjašnjivog paradoksa za ljubitelje jugoslavenskog socijalizma: socijalistički bankrot je kroz insrument ‘stare devizne štednje’ proizveo možda i glavni alat onoga što se naziva ‘tajkunska privatizacija’.

Samo naprijed

1. Vrlo zanimljiv razvoj kod Billa Gatesa: A Simple Brain Theory Endorsed By Bill Gates Claims To Help You Learn Anything

Pogledajmo s Wikipedia:

Fixed-mindset individuals dread failure because it is a negative statement on their basic abilities, while growth mindset individuals don’t mind or fear failure as much because they realize their performance can be improved and learning comes from failure. These two mindsets play an important role in all aspects of a person’s life. Dweck argues that the growth mindset will allow a person to live a less stressful and more successful life.

2. Zanimljivo, Izvadak iz Dennettova članka iz knjige koju je izdao Edge.org – ne znam da li smijem ovo spominjati jer u zadnje vrijeme postoji neka ‘policija’ bliska državno-korporatističkoj konstelaciji koja s visoka ‘propisuje’ tko što smije, a tko što ne smije (prvi) čitati, a ovime ipak zalazimo u pitanje filozofije pa kako to nije moja specijalizacija, ne znam da li sam ovlašten:

Each neuron is imprisoned in your brain. I now think of these as cells within cells, as cells within prison cells. Realize that every neuron in your brain, every human cell in your body (leaving aside all the symbionts), is a direct descendent of eukaryotic cells that lived and fended for themselves for about a billion years as free-swimming, free-living little agents. They fended for themselves, and they survived.

They had to develop an awful lot of know-how, a lot of talent, a lot of self-protective talent to do that. When they joined forces into multi-cellular creatures, they gave up a lot of that. They became, in effect, domesticated. They became part of larger, more monolithic organizations. My hunch is that that’s true in general. We don’t have to worry about our muscle cells rebelling against us, or anything like that. When they do, we call it cancer, but in the brain I think that (and this is my wild idea) maybe only in one species, us, and maybe only in the obviously more volatile parts of the brain, the cortical areas, some little switch has been thrown in the genetics that, in effect, makes our neurons a little bit feral, a little bit like what happens when you let sheep or pigs go feral, and they recover their wild talents very fast.

3. E sad, nastavno na prvo, iz jednog mog starijeg članka, citat koji pokazuje da možda spadam u ‘growth mindset’ jer me to nije uspjelo pokolebati:

U trećem ili četvrtom razredu osnovne, u Prirodi i društvu, učili smo najprije o agregatnim stanjima vode: na sto stupnjeva isparava, na nula se ledi itd. Nekoliko lekcija kasnije tema je bila Tok vode u prirodi: iz oblaka pada kiša, teče u rijeke, jezera i mora i odatle ponovo isparava u oblake. Pitao sam: ‘Kako voda isparava, kad u rijekama nikad nema sto stupnjeva?’. Odgovor, koji od riječi do riječi i danas pamtim je bio: ‘Bakić, sjedi, opet postavljaš glupa pitanja!’. I do danas me muči zapravo samo taj ‘opet’. Koja su to još bila glupa pitanja – više ih se ne sjećam – i dokle bih došao da moja pitanja nisu nekome bila glupa.

Iako je to moje najranije sjećanje o znanosti, nisu me uspjeli uništiti! :)

To je jedna od motivacija zašto sam pokrenuo projekt Croatian Makers.