Arhiva Kategorije: DDJH

Kongsberg / ĐĐ / brodogradnja

Kao što sam napisao, izvanredna vijest za ĐĐ danas.

Pogledajmo jednu naizgled nevezanu vijest Potraga za nestalim Boeingom: Australski brod ulovio nove signale. Pogledajte brod na slici. To je Ocean Shield. On je sestrinski od ACV Ocean Protector koji se prije zvao Skandi Bergen. Kao što možete vidjeti na njemu je sofisticirani sonar isporučio upravo Kongsberg. Naravno ovo je samo jedan poslić u nizu, recimo imate nedavno prije koji tjedan Kongsberg Maritime technology chosen for 10 Petrobras pipelaying newbuilds.

Tko je zapravo Kongsberg možete vidjeti ako pogledate samo jedan magazin za njihov ‘Maritime’ odjel ovdje. Naravno, sve o Kongsbergu imate ovdje.

Znači mi imamo ‘u dvorištu’ partnera Kongsberga, koji nastupa zajedno s ĐĐ i Patrijom, u konzorciju i kao razvojni partner. Primjerice, pogledajte ovaj zajednički projekt: Novoj generaciji studenata nudi se praksa u KONGSBERG-u i posao u Đuri Đakoviću.

Da bismo zaista razumjeli potencijale suradnje s takvim divovima, pogledajte samo ovaj projekt (ne znam ima li Kongsberg išta s time), pogledajte kamo ide suvremena brodogradnja: Marine technology — A voyage of discovery (izvana se čini kao brat-blizanac Ocean Shielda). Mi u međuvremenu u državnim brodogradilištima isporučujemo teglenice: http://www.uljanik.hr/index.php/hr/novosti/232-26-veljace-porinute-dvije-teglenice.

Znači, zar ne izgleda potpuno nevjerojatno da čitav državni pogon ne stane svom dušom iza zajedničkih projekata ĐĐ i Kongsberga, naročito imajući u vidu (za hrvatske prilike) mogući mega-posao u Kuvajtu, za koji defender kaže da je ĐĐ-ova integracija Patria+Kongsberg ‘pomela konkurenciju‘:

Naime, tvrtka je uspostavila strateško partnerstvo sa vrhunskim svjetskim proizvođačima vojne opreme i naoružanja, finskom Patrijom i norveškim Kongsbergom. U suradnji sa prvom tvrtkom, Đuro Đaković proizvodi borbena oklopna vozila AMV 8X8. O kakvim je vozilima riječ možda najbolje govori podatak kako su na nedavnim ispitivanjima u Kuvajtu pomela konkurenciju sa Zapada i trenutno se čeka konačna odluka o pobjedniku. Najbolje od svega vozilo AMV, koje je sudjelovalo na ispitivanjima, proizvedeno je u Slavonskom Brodu, Također, na istom projektu zajedno sa Patrijom i Đurom Đakovićem u Kuvajtu je sudjelovala i norveška tvrtka Kongsberg koja je najbolji svjetski proizvođač između ostalog, daljinski upravljanih oružanih stanica 12,7mm, a od nedavno i 30mm. Upravo je svjetska prezentacija oružanih stanica 30mm održana prošle godine u Slavonskom Brodu što govori o povjerenju Skandinavaca u hrvatsku tvrtku. Nigdje na svijetu nećemo naći na jednom mjestu proizvodnju borbenih oklopnih vozila 8X8 i integraciju daljinski upravljanih oružanih stanica 30mm osim u Slavonskom Brodu.

Sad zamislite koliki bi se potencijali suradnje možda mogli ostvariti u brodogradnji?

Nadamo se da će ĐĐ, još jednoj tvrtki u kojoj država ima velik, ali ne i većinski udjel, u budućnosti pristupiti znatno ozbiljnije nego Petrokemiji.

Napomena: Imam dionice ĐĐ i ovo nije preporuka za njihovu kupnju ili prodaju.

Dokapitalizacija ĐĐ i općenito o izdanjima dionica

Zanimljivo: Elementarno je da je glavna funkcija sekundarnog trgovanja dionicama (prodaja jednih vlasnika drugima) zapravo likvidnost i određivanje cijene za primarno trgovanje, tj. izdavanje novog kapitala. Sekundardno trgovanje u stvari je u funkciji primarnoga. Kod ‘nas’ se to tako ne gleda, pa je,
- s jedne strane, ulaganje u produktivnu imovinu, koja jedina od glavnih investicijskih klasa može biti okosnica svakog štedno-investicijskog portfelja (=dionice) razumljeno uglavnom kao ‘špekulacija’
- s druge, ne vide se potencijali koji za tvrtke slijede iz razvijenog tržišta kapitala.

Ako se dobro sjećam, razvijanje tržišta kapitala je bio drugi najvažniji cilj mirovinske reforme, a to je zaista vrlo važan cilj. Tvrtke koje imaju pristup tržita kapitala, prvenstveno kroz izdavanje dionica, mogu brže i bolje rasti nego one čije je financiranje ovisno isključivo o bankama. Korak dalje, KAD bi naša starp-up scena imala neku supstancu, čak ni onda od nje ne bi bilo skoro ništa upravo zbog nerazvijenog tržišta kapitala. Naime, mogućnost IPO je glavni ‘mamac’ VC fondovima za ulaz u perspektivni start-up, prodaja strateškom ulagaču je tek druga (daleko manje atraktivna). A IPO nije moguć na ovako nerazvijenom tržištu. Jasno, u slučaju naše start-up scene ovo je samo teorijska ograda jer su prepreke poput skromnih resursa svih vrsta, nemogućnost skalabilnosti, loši poslovni i pravni uvjeti, nerazvijenost cijelog eko-sustava već i ranije presudne prepreke (da su Laryy i Sergey nekim čudom ‘smislili’ Google u RH, on bi propao još u embrio fazi).

U tom kontekstu, čini mi se da je u sjeni prošla jučerašnja najava, ili rekao bih ‘indikacija najave’ dokapitalizacije ĐĐH (DDJH). Priznajem, i sam sam površno preletio poziv na GS u kojem sam uočio samo točku 12 – predloženo smanjenje nominale na 80 kn, što je u zadnje vrijeme uglavnom bila indicija za upis kapitala (doduše u situaciji kad glavni kandidati imaju stanovitu pregovaračka snagu, pa vode priču k relativno nižim upisnim cijenama, zadnji primjeri su PTKM, PODR, DLKV, ULJN ako se ne varam).

Međutim, u točki 13 (Izmjene Statuta) predlaže se i

ddjh dokapitalizacija

Koliko mi se čini u zadnjim primjerima, do sada se nije dogodilo da se smanjuje temeljni kapital i ovako indicira dokapitalizacija, a da se ona ne dogodi (jasno, u razmatranje uzimam i još nerealizirane slučajeve PTKM i PODR koji se tek trebaju dogoditi, ali mislim da su izvjesni), naime da već nema poodmaklih razgovora sa zainteresiranim stranama. S time da se ovdje trebamo podsjetiti i jedinog primjera kad je dokapitalizacija bila najvljena iznad tržišne cijene, Ledo na 8.000 kn, pri čemu je cijena do upisa porasla 8.000. Uočite da bi i uz planirani izdani broj dionica i tržišnu cijenu od 80 kn, tržišna kapitalizacija DDJH porasla na preko 300 mil. kn (ne znam da li još uvijek vrijedi taj limit za ulaganja OMF-ova, ali eto za svaki slučaj).

Što se poslovanja ĐĐ tiče, jasno da je kratkoročno najvažniji element posao u Kuvajtu, za koji, kako sam pisao, postoje realne šanse. Ne znam o kojem se broju vozila radi, ali svakako se to mjeri u stotinama, što potencijalni posao vrednuje već u zoni pola milijarde eura. Time bi ovaj posao bio valjda najveći koja je ikoja hrvatska tvrtka ugovorila igdje, a s obzirom na način suradnje s Kongsbergom (o čemu je uprava davala izjave, naime da je ĐĐ samostalan u određivanju svojih profitnih marži), vjerujem i prilično profitabilan. Jasno, ovakav posao bio bi snažan indikator i za iduće slične, te bi u tom slučaju trenutna valuacija bila (kako mi se čini) smiješna. Ovakav posao bi, s druge strane, zahtijevao i veći obrtni kapital. Dokapitalizacija od 130 mil. kn znači i veći potencijal zaduživanja, pa bi to valjda bilo dovoljno. Ovdje možemo vidjeti da već sada ĐĐ može proizvoditi dvostruko nego sada Patria BOV-ova (dakle, oko 100 godišnje).

U tom slučaju – koliko vidim, ta je fraza postala dosta popularna – ova bi dionica mogla biti ‘novi KORF’ s ogromnim potencijalima rasta.

U drugom slučaju, čak i ako ne dobije postao u Kuvajtu, mislim da je realno očekivati neki drugi sličan posao, uzevši u obzir zaista kompetentnu kombinaciju Patria+Kongsberg.

Jasno, takav razvoj događaju bi vjerojatno odveo ĐĐ na novu trajektoriju što se tiče proizvodnih programa i moguće rezultiralo novim uspješicama.

U ostaktu, svejedno ostaje trenutno poslovanje koje je na razmeđu ‘bread and butter’ i ‘nedovoljno’, pogotovo jer još nije krenuo najavljeni investicijski ciklus. Međutim

No, razumno je smatrati da država, uz očito veliku želju naše Vlade da se pohvali ovim ili onim uspjesima, nema puno potencijalnih tvrtki ili projekata na koje se može ‘kladiti’, ĐĐH može smatrati jednim od njih. Ova dokapitalizacija bi, ćak i da ĐĐ ne dobije posao u Kuvajtu, omogućila redovno poslovanje tvrtke do iduće prilike za ‘razvijanje krila’ ili naprosto ubrzanje u redovnom poslovanju.

Zanimljiva je i ‘reakcija’ tržišta kapitala na tu jučerašnju vijest. S jedne strane imamo zaista čudno izvještavanje naših medija koji su prenijeli samo vijest o ‘smanjenju kapitala’ bez navedene stvari o dokapitalizaciji (ja ne moram imati vremena ili fokusa na praćenje svih vijesti, ali mediji od toga žive, to im je profesija?!), te i dalje nedostatka likvidnosti koji ne omogućava ‘price discovery’ u realnom vremenu – jedan ili dva prodavača na skoro svakoj dionici mogu oboriti cijenu za 10% ili čak 20% (primjer PTKM koja se do prije par dana zbor prilično malog ‘overehanga’ tržila na 195, a jučer završila na 215 – ako vas zanima tko je prodava, mislim da je sve prilično jasno u knjizi dionica). Razmjere neefikasnosti tržišta možete vidjeti također i na primjeru KORF koji je još prije malo više od 2 1/2 godine bio na 30 kn.

A propos KORF, zanimljivo stjecanje najvećeg dioničara (Valamar grupa – VLHO) koji je jučer izronio s 42.083 komada više – ili je od ‘skrbnički HITA’ kupio sve to to, ili je taj, u zadnje vrijeme vrlo aktivni račun, na kupnji bio on sam. U oba slučaja vrlo zanimljivo :)

Da se vratimo na prikupljanje kapitala na tržištu. Možda najuspješniji takav primjer je AD Plastik, za kojega sad znamo da je (od velikih) vjerojatno naša najbolja proizvodna tvrtka. U pravom trenutku je AD Plastik primio novi kapital, preko 300 mil. kn, upravo s obzirom na cijenu na burzi, ako se sjećam, točno tako je i glasio algoritam. Pri tome je upisnik bio ozbiljan investitor kojeg se zasigurno nije moglo ‘zavaljati’ neozbiljnom cijenom. Zaista, ADPL je jedna od rijetkih dionica koja nikad nije bila ozbiljno precijenjena, ako uopće, pogledajte:

ADPL cijena

Pri tome treba uzeti u obzir da je globalna kriza zaista šokirala automobilsku industriju, tako da je i ADPL bila vraćena 2-3 koraka unazad (‘čovječe ne ljuti se!’), pa u tom smislu treba gledati tadašnjih 250 mil. kn u dokapitalizaciji. Isto tako je istina da bi, da nije bilo dokapitalizacije i novih 300 mil. kn na računu, AD Plastik lako moguće prošao vrlo loše kroz tu krizu.

No, općenito, ako pogledate do sada, pravih prilika za pribavu kapitala na tržištima kapitala je u stvari bilo malo. U godinama prije velikog rasta, mislim da je to napravila samo (tadašnja) Dalmatinska banka. U godinama velikog rasta, cijene na burzi većine dionica su toliko rasle i postale za većinu dionica vrlo apsurdne, a insideri bili zabvaljeni prvenstveno kapitalizacijom svojih udjela (sjetimo se tu slučaja blok trgovine dionicama Ingre po 55.000 kn), da za skoro sve dionice to nije imalo smisla (uz rijetke iznimke, kao ADPL). U godinama pada, kako je on bio brutalan i kaotičan, naravno to nije imalo previše smisla. U međuvremenu, neke su prilike propuštene (VIRO, za kojeg navodno oko 300 kn nije bilo interesa?!) neke manje-više promašene (LKPC – koji godinu i pol dana još uglavnom nije uložila sredstva iz dokapitalizacije po 850 kn – cijena je sada ispod 550 kn, a tvrtka je u međuvremenu ostvarila poprilične gubitke).

A sada, pri ovim cijenama i perspektivama, tržište kao da je našlo ‘sweet spot’. Onako malo otužno, u tvrtkama koje ipak ne stoje bajno, ali ipak imaju perspektivu. Nažalost, malo je tvrtki u sastavu Crobexa za koje dokapitalizacija ima smisla (neke su cash-cow, kao HT ili ADRS pa im ne treba novac, neke su bazirane na uslugama, ne treba im veliki kapital, kao ERNT, neke su neperspektivne … ).

Zanimljivo, općenito je na razvijenim tržištima, iako je sekundarno trgovanje u funkciji primarnog, možda 99% svog trgovanja je sekundarno. Na hrvatskom sada, uz LEDO, uz nadamo se PODR, PTKM i DDJH, udjel primarnog trgovanja u ukupnom bit će znatno veći, možda 10% ili čak 20%. Vjerujem da to govori o nerazvijenosti sekundardnog trgovanja trišta kapitala. Te nerazvijenost pak ‘ogađuje’ i odraz je ‘ogađivanja’ tržišta kapitala (sjetimo se kako je o dionicama pisao npr. Poslovni u razdoblju 2009.-2011., upravo kad su bile najbolje prilike na tržištu kapitala za dugoročna nešpekulativna ulaganja, a njima je valjda u svakom drugom naslovu s tržišta kapitala bila MGMA ili INGR, uz općenito navlačenje da ‘svijet propada’), ali ujedno pruža velike prilike racionalnim investitorima.

Napomena: Uočite da imam dionice DDJH i ovo nije preporuka za kupnju ili prodaju ili držanje istih.

Rezultati

Kratki komentari rezultata nekoliko tvrtki.

1. Valamar Adria Holding (VAH).

Umjesto na irelevantan Q1 pažnju treba obratiti na upravo objavljeno godišnje izvješće u novom obliku i sa zanimljivim sadržajima. Nema ga na zse.hr, ali ima na Hanfa.hr i ovdje na stranicama na stranicama samog VAH.

Izvješće nije obimno ali daje jako vrijedne podatke i koliko znam to je jedina hrvatska turistička tvrtka koja je u javnost izašla s takvim podacima (konkretno, prihod po smještajnoj jedinici i destinaciji).

Kao što sam već i prije rekao, i prošlogodišnje izvješće (sadržaj i ton) je bio iznimno jak signal dioničarima da se odnos većinskog dioničara promijenio, te da je uprava ponosna na rezultate i to želi pokazati. Ovo je definitivno još jedan jaki korak naprijed i bez sumnje korak koji ide u smjeru privlačenja većih institucionalnih ulagača za možda i daljnji iskorak u konsolidaciji hrtvaskog turističkog tržišta.

Za ilustraciju vam dajem ovaj grafikon koji sam napravio na osnovu podataka iz tog izvješća. ‘Prosjek’ se odnosi obični prosjek destinacija, ne uzimajući u obzir njihove relativne težine, ali ako pogledate podatke vidjet ćete da to nije bitno za poruku.

A poruka je ono što stalno govorim, da će profit rasti neproporcionalno s rastom prihoda (grafikon prikazuje praktički eksponencijalni rast!):

VAH ebitda i prosjecan prihod

Ono što je još zanimljivije je i rast prosječnog prihoda po smještajnoj jedini, za što mislim da bi bilo dosta loše pretpostaviti da neće nastaviti rasti, imajući na umu investicije (također dostupno u izvješću), tako da očekujem i daljnji brzi rast profitabilnosti. Upravi VAH (Eltz, Budin, Čižmek) i svim zaposlenicima ne želim samo čestititi nego i zahvaliti. Zanimljivo (kuriozitet), vidim da se sada na značajnim mjestima u kompaniji pojavljuju i neki stranci koji su prije u Hrvatskoj radili u nekim kompanijama, od kojih je jedna osoba svojevremeno rekla da ne želi raditi s jednom mojom tvrtkom ‘jer su svi Hrvati korumpirani’.

Iako u disperziranom portfelju ima mjesta za rizičnije dionice koje (po mom sudu) imaju kratkoročno znatno veći potencijal rasta (kao PTKM), da moram odabrati samo jednu dionicu za portfelj, vjerojatno bi to bio KORF (koji je trenutno i moje najveće portfeljno ulaganje).

U nastavku ću komentirati i ADPL, PTKM, TISK, VPIK i možda još što ako mi padne na pamet, bit će objavljeno u ovom istom postu, pa svratite opet sutra ujutro. Ipak je ‘praznik rada’. Možda je sramota da radim, a ‘praznik rada’ je. Možda je bogohulno reći kako je upravo prijetnja dolaska na vlast (Vlast!) najvećih miznatropa i uništavača humanizma (komunista i socijalista) čak i velike (veličanstvene?) nacije poput Njemaca dovela svojevremeno u putanje krajnjeg nihilizma. Sada (nažalost) znamo da su najmizantropijska i najnihilistička društvena uređenja bila upravo ona gdje je socijalizam/komunizam bio dugo na vlasti (SSSR, Kambođa, Kuba, Maova Kina, DDR, Nacisička Njemačka koja je u bijegu od socijalizma zatvorila puni krug ka nacionalsocijalizmu …). Zgodni su ovdje Španjolci, koji su najagilniji u protestu protiv ‘mjera štednje’, a na tom tragu su i Hrvati. Zaboravili su da štediti mogu samo one države koje imaju. Sitnica, mali previd.

Možda se i dotaknem patetične (perverzne?) samohvale mirovinaca kako su ‘zaradili’ koliko košta i autocesta Zagreb-Split (naime, mediji neće jer su mirovinci rekli da će uložiti milijun kuna u kampanju promocije svojih uspjeha i ‘uspjeha’, a tko ne želi dio tog kolača?)

2. Vupik.
Teško je u ovom trenutku procijeniti profitabilnost jer je ona za Vupik volatilna i pogotovo sezonski volatilna, ali čini se da Vupik isporučuje upravo ono što dioničari od njega i očekuju: nakon velikih ulaganja i jak rast prihoda i na koncu (vjerujemo) veliku profitabilnost s obzirom na (a) ekonomiju razmjera, (b) stavljanje u pogon kapaciteta i (c) relativno smnanjivanje duga s obzirom na (očekivan) rast prihoda.

Kao što rekoh, prihodi su jako ciklički, ali 2006.-2011. je on bio između 13 i 28 mil. kn, da bi prošle godine bio 50, a ove čak 90. Ovo je tvrtka koja je u jakom razvoju i povećanju kapaciteta i povećanje prihoda je za nju trenutno daleko najvažnija varijabla, a sudeći po prvom kvartalu, ovo je izvanredno.

3. Đuro Đaković Holding.
Karte su i dalje na stolu, uprava tvrdi da loš prvi kvartal nije reprezentativan i da će se (ambiciozni) godišnji plan ostvariti.

Redovna dobit is kontinuiranog rasta stabilnog poslovanja nije razlog zašto imam ovu dionicu (a vjerujem ni većina dioničara, uključivo i RH), nego potencijal ostvarivanja velikih prilika (kao što je tekući natječaj za vozila u Kuvajtu, nosilac kojeg je ĐĐ, kako sami kažu, a projekt je neznane veličine, ali svakako se mjeri u stotinama milijuna eura).

Doduše, upravi se ne može odreći i pomalo ostavljanje dojma ‘muha bez glave’ stila, ali možda je to samo dojam :)

4. Tisak.
Pad prihoda u Q1 pokazuje da sam bio u pravu kad sam rekao da su novi projekti (npr. dostava pošiljki) prije odraz pokušaja uprave da na silu popravi top line, nego želje za pokupljanjem profitabilnosti kroz sinergije; jasno, pad prihoda od oko 7% u ovom biznisu koji bi trebao biti prilično stabilan je prilično loša vijest. Ipak, najava javne ponude koja ne može biti manja od 216 kn (ili tako nekako) pokazuje kolika je vrijednost u mnogim hrvatskim dionicama čak i kad tvrtke ne posluju najbolje.

5. Petrokemija.
Mislim da se ovdje ubrzano primiče endgame, pogledajte samo ovo priopćenje uprave koje je promptno objavljeno upravo pri objavi lošeg Q1. Nevjerojatno, ali istinito, sad se otvoreno govori i o ‘zbrinjavanju radnika’. (Iako iz tumačenja uprave za Q1 slijedi da je moguća i nadoknada ovih gubitaka, posebno s obzirom na neprodane zalihe). Loše poslovanje zadnjih godinu dana je uništilo možda 50-100 kn po dionici vrijednosti kapitala Društva, ali osnovne investicijske teze ostaju iste, pri čemu se (vjerujem) rasplet ubrzano bliži, ne samo zbog očito drugačijeg pristupa uprave, nego i nužnom abortiranju demagoških otpora. Naprosto, navodni zaštitnici radnika su potpuno izgubili uvjerljivost.

Zbog prijašnjih gubitaka za doba Mesarića kad je značajno smanjen broj radnika. Vrlo je zanimljivo da je vođa sindikata tada bio zamjenik predsjednika NO i kasnije kao predsjednik NO teškim lažima branio te gubitke. Također, za one koji ne znaju, g. Mesarić se nakon odlaska iz Petrokemije skrasio kao predsjednik županijske komore HGK (a znamo kako se biraju ljudi na takve, rekli bismo, sinekure), a meni je osobno najveća misterija idiličan odnos gospode Klausa i Jagušta, jednog koji ‘mrzi kapital’ i drugog, prema objavljenim podacima u tisku jednog od najbogatijih ljudi u Hrtvaskoj. Meni bi i bilo zanimljivo znati je li g. Klaus nedavno kupio skup auto kakav si malo ljudi u Hrvatskoj može priuštiti. Te također nisam nikad razumio (a pitat ću to na glavnoj skupštini) što je tako bogatog čovjeka kao što je g. jagušt motiviralo da prihvati relativno slabo plaćen posao u Petrokemiji.

Gubici u zadnje vrijeme dezavuiraju pristup štičenja radnika kroz mržnju kapitala jer se najvaljuje ‘zbrinjavanje’ (nismo još vidjeli reakciju vrlih sindikalaca). Zamolio bih i novinare da pri eventualnoj idućoj presici sindikata EKN pitaju onog sindikalnog vođu koji će govoriti (ako se glavni ne pojavi kao vođa presice) o tome zašto je glavni onako lagao o gubicima i da li se u Petrokemiji i dalje mrzi kapital. Možda i da li slučajno zna nešto više o gubicima, gdje je novac? Radnicima Petrokemije predlažem da odgovore na ova pitanja postave u neposrednom kontaktu.

Kao što sam i pisao, ovdje je nezanemariva i čini se veća odlučnost Vlade da razriješava privatizacije. Pri čemu vjerujem da bi mirovinci rado ‘pristali’ na dokapitalizaciju po nominali (270 kn), ali da taj film nećemo gledati, nego da će se ići na stvarnu vrijednost, za koju smatram da je daleko veća.

6. O AD Plastik sam pisao ovdje, pa mi se (sad više) ne da ponavljati, već je kasno.

Ovdje sam se fokusirao na dionice koje imam (osim TISK koji sam prodao), a napominjem da je razvoj u nekim drugim dionicama upravo onakav kako sam predvidio, a to govorim kako bih još jednom pokazao da je 2+2=4, odnosno da je hrvatsko tržište kapitala vrlo neefikasno, tj. relativno površnim i lejmerskim procesiranjem (kako ja to radim) javno dostupnih informacija se može stvoriti značajna investicijska prednost.

U vezi nekih dionica koje sam spomenuo gore, vjerojatno ćete ovih dana vidjeti i čuti ‘pametnih’ komentara ‘mudrijaša’ koji će objašnjavati kako neke od tih tvrtki nisu profitabilne, pa nisu vrijedna ulaganja, ali takve smo komentare dosta slušali i oko KORf (sve ono od 35 kn ili tako nekako), ADPL ili VPIK. Što se tiče većine profesionalnih analitičara tržišta kapitala, oni su svoje uglavnom rekli ne lošim ‘researchevima’ nego time što nisu ni pokrivali najbolje dionice iz Crobexa zadnjih godina (‘neinvestabilne’ :) ).

Napomena: Imam sve spomenute dionice osim TISK. Ovo nije preporuka za investicijske odluke, za koju se obratite svom investicijskom savjetniku ili kome već.

p.s. 2.5. 08:15

7. Saponia.
Podaleko od očiju većine investicijske javnosti Saponia je objavila jedno zgodno pozitivno financijsko izvješće. Po fundamentima je to jedna od najjeftinijih dionica na Zagrebačkoj burzi, prema podacima za 2012.:
- P/S = 0,11
- P/B = 0,29
- kratkotrajna imovina veća od svih obaveza!

Očekujemo još i konsolodirano izvješće ili izvješće za Marasku, koja je prošle godine poslovala pozitivno. Ovdje imate vrlo ozbiljan nedavni prospekt za dionice MRSK-R-A.

Saponia ima prilično dobrih vijesti koje prolaze ‘ispod radara’, primjerice ova.

Napomena: Imam dionice SAPN-R-A i ovo nije preporuka za njihovu kupnju ili prodaju.

ĐĐ ima novi website

Sama po sebi nije neka vijest, evo ga ovdje.

Ali vjerujem da je važan dio mozaika u razumijevanju što se događa s grupom. Npr.

1. Sada je valjda očito artikuliranje poslovnih divizija i mogućnosti i ambicija u njima. Zanimljivo je vidjeti kataloge, primjerice ovaj iz Industrije i energetike.

Zanimljive su ambicije iz upravljanja vodama (“Potable water preparation, Preparation of technical water, Processing of industrial and communal waste water Agricultural irrigation, Water desalinization”), itd.

Jasno, glavna stvar je da ĐĐ svoje ambicije i ostvari, tj. očekujemo ‘isporuku’ barem po nekim važnim projektima (a i Uprava vjeruje u to, sudeći po ambicioznim planovima za ovu godinu).

2. I ovdje je vidljiv novi pristu dionici (dioničarima), možda će vas zanimati i popis prvih 23 najvećih dioničara (kako je zapravo velika koncentracija dioničara).

3. DDJH uglavnom nije bio u ‘investabilnom vidokrugu’ većih institucionalnih ulagača, uglavnom s razlogom.

Ne ulazeći u valuaciju (tj. atraktivnost cijene), mislim da će se sada i ovo promjeniti slikom koja će očito biti razumljivija stranim ulagačim, ali i domaćim analitičkim kućama, a ta slika koju sada mogu dobiti je, vjerujem, samo simptom potpuno drugačijeg pristupa upravljanju kompanijom nego prije.

Za sada je strancima i većim domaćim institucionalnim ulagačima usual suspect za ulaganje u hrvatsku industriju uglavnom KOEI (za kojeg sam prije godinu dana napisao: “Končar tako-tako, čini se da je dobit izvukao Končar energetski transformatori (udio u dobiti od pridruženih poduzetnika porastao sa 114 na 125 mil. kn). KODT, druga najbolja kompanija je također poslovala u teškom okružju, pa je i ona smanjila dobit. Ostatak grupe ‘puno zuji, malo meda daje’, pa vjerojatno imamo očit slučaj kad dijelovi (udjeli) vrijede više od cjeline. Profitabilnost ostatka je, čini se, manja od profitabilnosti DDJH, kojem to investitori često navode kao zamjerku (iako je trend nevjerojatno dobar).

Zbog ovoga, ali i, još važnije, značajnog povećanja prihoda i tržišne kapitalizacije, smatram da DDJH sada ulazi u investicijski vidokrug i stranih ulagača.

Kao način razmišljanja, mislim da je kao izloženost hrvatskoj industriji portfelj ‘ADPL+DDJH’ superioran portfelju ‘KOEI’ u smislu kombinacije onog što se već isporučuje i onog što je potencijal.

Mislim da srazmjerno velik P/B, a vrlo mali P/S (odnosno, prilično veliki prihodi s obzirom na kapital) kod DDJH ipak pokazuje da s obzirom na tako velike ambicije ne bi bilo zgorega razmišljati o povećanju kapitala. Jasno, jedan mega-posao može sve stvri potpuno izmijeniti.

Napomena: Imam dionice ADPL i DDJH, te indirektno KOEI kroz VAH. Ovo nije preporuka za kupnju ili prodaju bilo koje od njih.

Nakon Kongsberga, danas opet odlična vijest za ĐĐ

HŽ Cargo ide u privatizaciju

1. Nakon izvanredne vijesti od petka, danas je došla i jako dobra vijest o privatizaciji HŽ Cargo.

Inače o prvome imate i prilog u današnjem JL na udarnim stranicama 2 i 3:

(Nadam se da se JL neće ljutiti na mene, jer u biti nisam prenio tekst, koji se ne može pročitati na ovoj rezuluciji. ALI, ovom prilikom bih htio pohvaliti online izdanje JL, a kad smo kod toga ne bi bilo fer prešutiti ni VL-ovo. To su zaista odlične prezentacije novina, cjenovno izrazito povoljne i svakom čitaču novina bih ih preporučio!).

2. Trenutno je drugi najveći biznis ĐĐ-a onaj s teretnim vagonima (a nadam se da će u budućnosti to biti tek treći, a da će drugi bio energetski dio).

Tu smo vidjeli i ove godine zanimljivih poslova na zahtjevnom međunarodnom tržištu (naručioci iz Francuske i Njemačke).

Međutim, ono što je zaista važno je ova službena izjava HŽ Cargo o 1.520 novih vagona (stara vijest), i to čini se u kratkom razdoblju, zbog izrazite konkurentnosti tržišta prijevoza, ali u kontekstu nove vijesti iz današnjeg Poslovnog o privatizaciji HŽ Carga.

3. O čemu se tu radi?

A. Prvo, elementarno, bez privatizacije i time novih dostupnih razvojnih sredstava, program o 1.520 novih vagona je teško ostvariv, a s privatizacijom vrlo vjerojatan (jer tko bi tog gubitaša kupio, a da ga ne razvija, slično kao što je i s Petrokemijom).

B. No, drugo, još važnije. Naime, ovaj senzacionalni dogovor s Kongsbergom je mogao biti samo uz podršku države. Jer kako se radi o novom proizvodu – naime, konfiguraciji (vodeći) BOV + (vodeća) stanica – bitno je imati prvog kupca, a JL kaže: “No, prvi potencijalni kupac na kojega u ĐĐ računaju je hrvatsko Ministarstvo obrane … MORH bi ugovorio osam stanica s topom od 30 mm” (prekonkretna izjava da tu nečega ne bi bilo), a govori se i o pokaznom gađanju u studenom, dakle će (barem) jedan naš BOV biti prilagođen u tu svrhu, što opet ne bi moglo biti bez pomoći države.

S druge strane, pretpostavljam da je ovdje implicitno ili čak i eksplicitno uključena i Patria, naime bez njene dozvole teško da bi se ovo događalo. To je i eksplicirano izjavom da u ĐĐ ocjenjuju da će im Patria prepustiti tržišta arapskih zemalja, regije i – pazi sad! – srednje i jugoistočne Azije te eventualno Južne Amerike (nadam se da se u ovom zadnjem misli na pomoć trećeg najvećeg dioničara tvrtke). Znači nemamo samo tripartitnu akciju ĐĐ-Kongsberg-RH, nego i ĐĐ-Kongsberg-RH-Patria.

Što pokazuje da je država spremna razmišljati strateški i podržati hrvatske tvrtke (zadnji put je to bilo slično, ako zanemarimo cestogradnju, koliko sam vidim, upravo u ugovaranju proizvodnje BOV-ova u RH).

Stoga bi ovo bilo odlična prilika da se i HŽ Cargo i vagonima pristupi slično, naime kroz offset ili najobičnije partnerstvo s ĐĐ (jer je on jedini koji proizvodi vagone). Svakakve varijante su moguće, jer je iz teksta Poslovnog vidljivo da se HŽ Cargo može privatizirati “…javnim natječajem, prikupljanjem ponuda ili javnim pozivom za dokapitalizaciju“. Znači, da sam ja ponuđač, dao bih kao dio ponude namjeru da vagone kupim upravo od ĐĐ.

4. Ovdje je zanimljivo da ‘vlast’ može razmišljati i državnički, ali i (izborno) politički. Naime, odličan razvoj ĐĐ bi unaprijedio cijelu Brodsko-posavsku županiju, što onda vjerojatno znači i očekivan dobitak idućih izbora za vladajuću koaliciju.

A kad smo kod toga, isto ovo razmišljanje vrijedi i sa Sisačko-moslavačku. Gdje je najvažnija tvrtka Petrokemija. Ako ona ode k vragu jer se nije pratio tehnološki i ostali razvoj (dakle, ne bude privatizacije), teško će birači progutati izgovore tipa “nismo ‘mogli’ jer su nas mučili sindikalni vođe”. A sudeći po smjeni predstavnika sindikata s čelne pozicije NO i iz Odbora za nagrađivanja i imenovanja, te nervozi sindikalnog vodstva u PTKM, mislim da ovo razmišljanje ima osnova.

5. A sad malo wishful thinking. Ako je istinita izjava Predsjednika uprave Kovačevića u Dnevniku HRT da je vrijednost stanice oko 2 mil. eura, onda je BOV opremljen s njom preko 3 mil. eura, pri čemu Jutarnji navodi da će ĐĐ sam određivati svoju maržu, dakle neće biti samo preprodavač dijelova za Patriju i Kongsberg prema ‘suggested retail price’. Znači, prema tome, jedan ugovor od 330 BOV-ova bi bio posao od milijarde eura, što može biti uz zgodnu maržu.

O vagonima sam konkretno i detaljno pisao prošle godine, i tada sam izračunao da im je prosječna cijena nešto preko 80.000 eura. Dakle 1.520 vagona je oko 125 mil. eura.

Tržišna kapitalizacija (trenutna vrijednost cijele tvrtke) je ispod 30 milijuna eura.

6. A sada mi se čini i da razumijem zašto još nije održana ona odgođena skupština (možda griješim). Naime na skupštini se raspravlja o prošlogodišnjim rezultatima, ali i o značajnim događajima do dana održavanja skupštine. Neko bezazleno iil slučajno pogođeno pitanje nekog dioničara bi stoga moglo staviti upravu u vrlo nezgodan položaj da ili prešuti ovaj posao s Kongsbergom (koji se očito morao dogovarati neko vrijeme), pa time prevari dioničare, ili razotkrije planove, koje su očito htjeli iskazati tek pri potpisu.

Napomena: Imam dionice DDJH i PTKM i ovo nije preporuka za kupnju ili prodaju istih.

ĐĐ skupština

Nastavno na prethodni post, sada je jasno da ĐĐH može konkurirati za izvozne poslove od nekoliko stotina milijuna eura – koja to još hrvatska tvrtka može?

A mislim da ovo nisam do sada objavio. Zapisnik s glavne skupštine prošle godine kada sam uspio izglasati dva člana NO, jednog nominiranog od strane Lukšić grupe i drugog kojeg sam ja (oni, naravno, moraju raditi nezavisno i u najboljem interesu Društva).

Ujedno možete vidjeti teme koje su me zapravo zanimale (kontrola rizika, upravljanje imovinom, nabava …) koje su bile na začudno niskoj razini u tvrtci. Uočite da sam bio poštedio (tadašnju) upravu pitanja o voznom parku (zašto bi netko vozio Mercedes S klase), znanju engleskog itd.

Iznimno je zanimljivo i kako je predsjednik uprave eksplicitno lagao o predloženim izmjenama statuta. Naime, postojeći statut je predviđao da uprava ima pravo na ‘do 5% dobiti’, a predložena je izmjena da bude ’5% dobiti po članu uprave’, što je naravno fudnamentalno različito. Na skupštini je predsjednik uprave mrtav-hladan tvrdio da se radi samo o pojašnjavanju, a da u biti sve ostaje isto. Jeftine uličarske fore. Predstavniku države, kojeg ovim putem zaista valja pohvaliti (g. Rac) je to jasno prozreo i minirao promjenu statuta, ali pod nekim drugim izgovorom.

Bilo je i drugih zanimljivih detalja koji nisu ušli u zapisnik, a koje ćemo ovaj put preskočiti.

A ovo pokazuje kako se isplati boriti za svoju tvrtku, zaštititi svoja prava, ali i samu tvrtku.

A ovdje je i jako, jako zanimljiva poruka. Na toj skupštini je bilo rečeno (meni iznenađenje, a vjerujem i svim ostalima koji nisu insideri) da je plan za 2011. preko 900 mil. kn, za razliku od višestruko manjih prihoda u 2010. U tom trenutku je to postao javni podatak. Svatko tko je bio na skupštini mogao je istoga trena, ili nakon skupštine, dati nalog brokeru i kupiti povoljno dionice. Vrijedi ići na skupštine!

Zapisnik:

Zapisnik o radu skupštine ĐĐHolding

Kongsberg – ĐĐ

Stvarno odlična vijest: Mislim da se ovdje radi o ovoj tehnologiji, a srednjeg kalibra bi valjda bilo 30 mm?

To bi bila tzv. hunter-killer tehnologija.

Ako je tako, onda s obzirom da SAD ovu tehnologiju naručuje od Kongsberga, imamo indiciju stvarno odlične tehnološke pozicije i tržišnih potencijala.

Nisam ekspert u ovim stvarima, pa molim eventualne ispravke.

Napomena: Imam dionice DDJH i ovo nije preporuka za njihovu kupnju ili prodaju.

Zbivanja u Đuri Đakoviću (DDJH)

1. Đuro Đaković je u jedinstvenoj poziciji među hrvatskim tvrtkama po mogućnosti ugovaranja (za hravatske uvjete) mega poslova, u ligi naprosto nezamislivoj za ostatak hrvatske industrije. Primjerice,
- znamo da se Patria natječe za posao 600 BOV-ova u UAU, čija vrijednost, zajedno s bojnim stanicama lako moguće premašuje 1 mlrd. eura; nema direktnih naznaka (iako Patria i ĐĐ vjerojatno znaju kako stoje stvari) da bi u tom poslu sudjelovao ĐĐ, ali, naravno, tu postoje šanse za ĐĐ, a u varijanti kad bi bojne stanice bile Konsbergove, opet je tu prilika za ĐĐ, s obzirom na razvijanje suradnje s njime (o čemu sam već opširnije pisao)
- mogući posao remonta tenkova u Kuvajtu, vrijednosti 400 mil. USD koji se vuče već godinama (nema novih informacija u zadnje vrijeme)
- bilo koji drugi posao s BOV-ovima gdje ĐĐ može biti nositelj posla, koji je lako moguć s obzirom na stratešku suradnju i nedavno potpisan ugovor s Patriom, uočite da projekt od samo 100 BOV-ova, ako bi bili cjelovito opremljeni (Konsbergovom opremom), može biti i oko 200 mil. eura.

Svaki od ovih poslova se mogu i ne moraju ostvariti – a svaki od njih je daleko od izvjesnog: takva je to branša. Uz, naravno, redovne aktivnosti ove tvrtke koja očekuje prihode od (netrivijalnih) 1,2 mlrd. kuna ove godine, što uključuje inžinjerske poslove u energetici (primjerice ovaj posao od preko 200 mil. kn, ili moguće sudjelovanje u velikim energetskim poslovima kao Plomin i Ombla) i vagonima. Uz jasno izražene ambicije da se takvi poslovi prošire na velika inozemna (i lukrativna) tržišta (moguće preuzimanje Ingre).

Na očekivane prihode od 1,2 mlrd. kuna, tržišna kapitalizacija je svega 217 mil. kn, koja (očito?) postaje besmislena ako se ugovori neki od gornjih velikih poslova (kratkoročno) ili ako (dugoročno) ĐĐ uspije napraviti značajan iskorak u energetici. Naime, posao s BOV-ovima za RH uskoro istječe.

Stoga su dva ključna pitanja, koja zanimaju dioničare, radnike i lokalnu zajednicu (jer ključ održivosti poslovanja je u profitabilnosti):
A. Može li tvrtka ugovoriti nove poslove u skladu sa svojim kompetencijama i kapacitetima
B. Može li tvrtka, nakon više godina vrlo lošeg upravljanja poslovati na zdravim osnovama (kako bismo imali normalnu profitabilnost, akumulaciju kapitala, sigurnost i mogućnost za širenje).

Najveći dioničari su RH (46%), moja malenkost (oko 8%) i Lukšić grupa (6,5%).

2. Ovdje ću objasniti status pod drugim pitanje, gdje mislim da imamo izuzetno dobar razvoj.

Pogledajte ovo, mislim da će vas zanimati!

a. Malo prije zadnje redovne skuptšine (srpanj 2011.) poslao sam tadašnjem predsjedniku uprave (PU) popis pitanja koja imam namjeru postaviti na skupštini, kako bi se on mogao na njih bolje pripremiti

b. PU, koji se do tada nije htio naći/upoznati sa mnom, odjednom je sam predložio ‘kavu’. Možda zato jer je su među pitanjima bila i:
- odnos s dobavljačima, posebno tvrtka V.A.M. ing (g. PU je član županijskom odbora HDZ, a vlasnik te tvrtke mu je bio stranači šef, tvrtka ima sjedište u tvorničkom krugu ĐĐ, te joj je, mislim, bila najveći dobavljač) – naravno, nisam ništa insinuirao da bi se događalo, ali me jasno zanimala potvrda da je sve čisto
- koje aute voze članovi uprave (znao sam da PU vozi Mercedes S klase koji je kupio tokom katastrofalne poslovne godine za tvrtku)
- upotreba mobitela od strane uprave
- kako radimo integralnu kontrolu rizika, imamo li cash pooling
- koliko dugo imamo postojećeg revizora.

c. Zanimljivo, za skupštinu je izašao i prijedlog uprave za promjenom statuta kojim bi uprava imala (stranica 4, ovdje) pravo (po odobrenju skupštine) na nagradu od 5% dobiti Društva te godine po članu, umjesto dotadašnjih kako je do tada bilo ‘Članovima Uprave i Nadzornog odbora pripada pravo na sudjelovanje u dobiti Društva u svoti od 5 % od ostvarene dobiti suglasno zakonu‘ (suptilna razlika, zar ne?)

d. Zapisnik za skupštine imate ovdje.

Lako ćete uočiti sljedeće stvari:
(i) PU na njoj ne govori istinu što se tiče navedene izmjene statuta jer kaže da se radi ‘samo o konkretizaciji postoćeg stanja’. Moguće da je moja konsternacija predloženom izmjenom došla do najvećeg dioničara, ili je on sam shvatio o čemu se radi, pa promjene nisu usvojene (iako se navodno radilo samo o kozmetičkim izmjenama u Statutu), što je predstavnik države pravdao tehničkom i gramatičkom nedorađenošću teksta (vjerojatno kako bi se izbjegle rasprave u okolnostima koje su tada bile osjetljive).

(ii) Moje pitanje o cash poolingu i odgovor članice uprave kako ‘ni jedna banka ne želi takav način poslovanja’ (!?)

(iii) Moje pitanje i nemušte odgovore uprave oko nabavke repromaterijala

(iv) Moje pitanje oko apsurdnosti organizacije društva, gdje Holding upravlja preko subsidiraja kroz klasični sustav uprava-NO, gdje ponekad i tri člana uprave koje imenuje Holding (kao 100%-tni dioničar) nadgleda jednog direktora tog subsidijara

(v) Mislim da diskusia oko integralne kontrole rizika nije ušla u zapisnik, ali nakon što mi je članica uprave odgovorila da ‘to nije posao Holdinga, jer svaka tvrtka u holdingu sama nadgleda svoje rizike’, rekao sam joj da ako tako misli, da joj nije mjesto za tim stolom (pogotovo jer su i ona i predsjednik uprave završili famoznu školu za nadglednike, u organizaciji g. Tipurića.

(vi) Vidjet ćete i pitanja o zalihama i sirovinama.

(vii) MIslim da je naročito zanimljiv bio moj zahtjev za promjenom revizorske tvrtke, reviziju je radila već 7 godina jedna manja revizorska tvrtka, čijih 30% prihoda (tko zna, možda i više, ali tako kaže vlasnica) dolazilo od ĐĐ Holdinga. Vjerujem da je razumno sumnjati u objektivnost (kasnije se pokazalo točnim), ali i zbog higijenskih razloga valja promijeniti revizore nakon toliko vremena.

(viii) A naročito zanimljiva je bila rasprava oko novih / starih članova NO. Prijedlog udruge branitelja u ĐĐH je bio da u NO bude njihov predstavnik, a moj je bio da u njega uđu g. Igor Žonja i g. Posinovec (inače zastupnik Lukšić grupe, koji se nije pojavio na skupštini). Ovdje je bitno razumjeti, da naravno nemamo ništa protiv udruge branitelja. Branitelji su dobili (ili povlašteno kupili, ne znam više) dionice i neki od njih su prodali dionice i stoga su imali na skupštini manje glasova. Znači, ne može se i prodati dionice i onda zahtjevati pravo glasa koje su te dionice imale.

A kako smo vidjeli na skupštini, predstavnik branitelja (koji je bio i predložen za člana NO) nije na skupštini postavio ni jedno pitanje u vezi poslovanja, gdje se očito imalo svašta za pitati. U tom smislu je upitan i njegov mogući angažman i kompetencija u NO. Tako da je za društvo u cjelini, radnike, a među njima i branitelje, jasno, daleko bolje da interese dioničara (pa onda i profitabilnost i održivost i razvoj) zastupaju ljudi koji žele i znaju kako pomoći u unaprijeđenju poslovanja (koje se očito moglo radikalno unaprijediti). Jednom riječju, prijedlog prema kojem su ušli ljudi za koje su se založili najveći dioničari je očito bio dobar za sve.

Predstavnik države se i u ovom slučaju nije htio konfrontirati, te je taktički odustao od glasanja, naime rekao da će podržati one koji bez njega budu imali najviše glasova. Tako su g. Žonja i g. Posinovec ušli u NO (mojim glasovima).

Kako biste razumjeli atmosferu u ĐĐ tada, vrijedi spomenuti kako sam pri odlasku sa skupštine čuo dreku, koja je izgledala kao da članica uprave viče na predstavnika države da ‘kako se usudi ne izabrati predstavnika branitelja u NO’ (PU mi kasnije odgovorio kako ‘on tu ništa ne može’). Nejverojatno. A uvjeren sam da ovo nije bilo iz brige za branitelje. Branitelji-radnici imaju jasan interes, a to je značajno unaprijeđenje poslovanja tvrtke, koje, vidjet ćemo, je moguće i odvija se.

3. Što se u međuvremenu događa?

(i) Vidjeli smo da je nova uprava promijenila sustav upravljanja upravo u skladu s mojim kritikama (ne kažem da je to zbog njih, nego je vjerojatnije da su neke stavri očite, ako ljudi imaju dobre namjere) – više nama tih čudnih NO i ‘nezavisnosti’ tvrtki unutar holdinga

(ii) Za pretpostaviti je da je stoga i uveden sustav integralne kontrole rizika i nabave

(iii) Redefinirani su odnosi s nekim dobavljačima

(iv) Promjenjen je revizor, pri čemu su ustanovljeni značajni propusti u prijašnjim revizijama

(v) Tvrtka je značajno artikulirala svoje ambicije

(vi) MIslim da članovi uprave više ne voze Mercedes S klase

(vii) itd.

Zato uprava ima za sada moju punu podršku.

Mislim da ove stvari pokazuju da će ĐĐ biti u daleko boljoj poziciji zahvatiti poslovne prilike i pretvoriti ih u zdravo poslovanje.

4. Što se tiče preuzimanja Ingre, koje je jasno u fokusu dioničara i javnosti, mislim da je moguće da se ovdje vodi pozadinski rat. Naime jedna novina je objavila članak Đuro Đaković bježi od kupnje Ingre davanjem uvjetne ponude.

Naime, ako je društvo dalo ponudu, ona je prvo morala ići na odobrenje Hanfi (ako dobro razumijem), a ako je na odobrenju kod Hanfe, onda Društvo to ne smije komentirati (ako dobro razumijem, a ĐĐH je i na početku procesa već platio kaznu za komentiranje ponude).

A što se tiče ‘pritiskanja na banke – vjerovnike Ingre’, zar nije to potpuno razumna taktika pri preuzimanju ove posrnule kompanije, koja za ĐĐ može biti značajna zbog jakog prodora na neka strana tržišta.

Uskoro ćemo znati više.

5. Do tada, investicijska logika za ulaganje u dionicu DDJH ostaje kao i prije. U biti oklada na moguće velike poslove u vojnom segmentu, koji mogu radikalno promijeniti valuaciju firme, uz sada veću vjerojatnost sudjelovanja u energetskim poslovima u RH, te također veća očekivanja od ulaganja u kargo poslove / Koridor 10 (HŽ planira 1500 novih vagona.)

Međutim, u slučaju neostvarivanja ili slabog ostvarivanja svih navedenih elemenata razvoja, jasno je da će dioinica teško opravdati i sadašnju valuaciju.

6. Kao što i ovdje vidimo, umjesto kuknjave, ogorčenosti, ozlojeđenosti i pesimizma, bolje je biti aktivan, optimističan itd. Iako mislim da nije moja aktivnost oko ĐĐ bila ključna za promjene, vjerujem da je ipak ponešto doprinijela, ako ništa drugo, a ono kao ohrabrenje ‘zdravom’ dijelu managementa, a možda je to komešanje i privuklo pažnju državi, kao najvećem dioničaru.

One koji znaju što se događalo neće čuditi konstatacija da je uparvo moje zalaganje na skupštinama jednog drugog društva (VAH) bilo vjerojatno ključno za vrlo važna unaprijeđenja u upravljanju te tvrtke. Cijena njene dionice je od te skupštine prije malo više od dvije godine porasla s nešto preko 30 kun, na skoro 100 kuna. To nije bez razloga.

U Hrvatskoj je nažalost puno normalnije kukati, biti ogorčen, zavidan i pesimističan, nego aktivan i optimističan. Ove dvije priče su najbolji pokazatelj što je bolji pristup.

A i u jednoj drugoj velikoj tvrtci su počele naizgled sitne promjene (promjena NO, uključivo smjena predsjednika, promjena revizora). U toj tvrtci smo imali velike gubitke i velike laži oko tih gubitaka (a kaže se: ‘Tko laže, taj i krade’), a duboko sam uvjeren, kako načelno, tako iz iskustva u ovim prethodnim navedenima, da smo i ondje pred značajnim promjenama.

Napomena: Imam dionice DDJH i KORF i ovo nije preporuka za kupnju ili prodaju.

Rezultati (1) – ažurirano

Ograda: Ova ograda je integralni dio ovog posta. Ako prihvaćate uvjet iz nje, možete nastaviti čitanje. U suprotnom, molim da napustite ovu adresu!

+ + +

Evo nam i ponešto rezultata. Oprostit ćete mi što ću biti kratak :)

1. ERNT. Mislim da se imamo najviše razloga veseliti rezultatima ERNT (nemam dionice ERNT), koji je posebna tvrtka što se tiče umnoška veličine i znanja koje se izvozi, plus naravno svi sinergijski učinci u segmentu znanja i tehnologije.

2. PTKM. Loši, ali ne i katastrofalni rezultati, PTKM dokazuju da privatizacija nema alternativu. Za iznimno loše rezultate u 2009. i 2010. je prethodni predsjednik NO lagao da su opravdani time da su ‘tih godina svi proizvođači umjetnih gnojiva u Europi i svijetu poslovali s gubitkom’. Baš me zanima, ako se ovaj put usudi išta izjaviti o rezultatima, što bi sad rekao. Teza ‘samo nas pustite da radimo, kad već imamo sreću da je upravo kod nas društvo izgradilo tvornicu zamjenske vrijednosti milijardu eura’, jasno, pada u vodu (a i inače zvuči nelogično da bi na svakih 40.000 ljudi država izgradila jednu tvornicu od 1 mlrd. eura, nažalost, nemamo 100 mlrd. eura).

Vrlo, vrlo, indikativno je i preslagivanje u NO, gdje dugogodišnji potpredsjednik i predsjednik (sve od 2005.), g. Klaus, to više nije.

Mislim da smo ovime jedno dva koraka bliži privatizaciji.

3. HT. kao što sam već više puta pisao, nekoliko je negativnih elemenata oko poslovanja te firme, za koju mislim da ju valuacijki treba tretirati kao cash cow, ali s nizom padajućih dividendi. Zainteresirani ulagači trebali bi pogledati i podatke o poslovanju Iskona u 2010. i 2011., te (za hrvatske prilike) kolosalnu dokapitalizaciju zbog pokrića gubitaka, kako bi se uvjerili koliko je kompetitivna ta branša postala (mislim da će moj račun biti od ovoga mjeseca jedno pola prijašnjeg, s obzirom na novu tarifu koju nam je operater ponudio).

4. Podravka. MIslim da pokazuje loše poslovanje, koje se ne može tek tako promijeniti. Kad se po novinama izjavljuje da je ‘A-ha, problem se sastoji u tome ‘kako doći na police’!’ (karikiram malo), a što je slično kao da proizvođač auta kaže ‘A-ha, dakle auto mora imati četiri kotača!’, onda mislim da je situacija podosta kompleksna. Prognoziram privatizaciju i ovdje.

Ažurirano 20:00

5. DDJH. Kvartal sam po sebi nit’ smrdi nit’ miriše, negativna nula, ali na prihodima koji su u polugodištu 43,5% od plana, za koji uprava kaže da očekuje realizaciju, tj. preostalih 56,5%, tj. u drugom polugodištu bismo trebali očekivati 25% veće prihode, pa (valjda) uz njih i veću profitabilnost, te stoga (valjda) i godišnja dobit u skaldu s planom.

Kvartal sam po sebi, a i cijela 2012. po prihodima i dobiti nisu bitni za ovu dionicu; iako su prihodi zadnje dvije godine izuzetno rasli, stvarna vrijednost treba se realizirai u novim poslovima.

6. KRAS. Čudno, ali mnogi nisu vidjeli što će se i ovdje dogoditi (kao i za HT). Prihodi su u stvari znatno manji na usporedivoj osnovi (zbog akvizicije Karoline u ožujku 2011.), kao što sam, dobiti praktički nema, i tvrtka je fokusirana (kako kaže uprava) na održavanje financijske stabilnosti (zvuči loše). Kao što sam napisao prije pole godine, ne vjerujem da Kraš može nastaviti isplaćivati divididende kao dosad (čak možda ni približno).

Napomena: Imam dionice PTKM i ovo nije preporuka za kupnju ili prodaju istih.

Hidrocentrale

(Hvala Krešo!)

Izgleda da ta priča nije baš od jučer, a da imaju smisla i sinergije:

Oppenhaimer:

Ubili smo svu proizvodnju u Hrvatskoj. Nekoć su Ingra i tvrtke u krugu 100 kilometara oko Zagreba mogle sastaviti 80 posto jedne hidrocentrale. Iračku centralu Haditha (6×110 MW), koja je većih kapaciteta od Đerdapa, sastavili smo baš unutar tog kruga. Danas nema šanse za takvo nešto. Samo je Ingra sagradila 80-ak hidrocentrala. Tvrdim da bismo godišnje proizveli 100 milijuna dolara rezervnih dijelova samo za hidrocentrale koje smo mi sagradili da danas u Đuri Đakoviću umjesto kombajna i tenkova, koje nitko ne kupuje, imate proizvodnju hidromehaničke opreme.

Ovdje se Oppenheimer malo zeznuo
- jer je ĐĐ prodao tvrtku za kombajne tj. žetelice (jel’da je zgodno kako enleska riječ ‘combine’, misli se na ‘kombinirani stroj’ jer radi više operacija od odjednom, kod nas postane ‘kombajn’; ima i ‘kanader’, po tvrtki koja ga proizvodi, a zvala se Canadair, sada dio Bombardiera; zgodan i je ‘traktor’ – za domaću zadaću) Same Deutzeu, koji proizvode baš puno žetelica (ovdje), prošle godine prihodi preko 270 mil. kn
- a vojni program (‘tenkovi koje nitko ne kupuje’) ide baš dobro i ima velike prilike (to nije posao gdje predviđaš na decimulu, nego se sastoji iz rijetkih mega-dilova).

Ali on tu gleda iz svoje perspektive, znači nije poanta u tome što on misli čime se ĐĐ ne bi trebao baviti, nego u tome što on vidi kao poslovne prilike.